< | prosinac, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Ne, nije to bilo nikakvo glasanje kralja životinja (Ko je spomenija Darka Marinovića?) … a nije ni pokušaj obogaćivanja vokabulara novoga spliskoga govora, ka dijal one čuvene fraze „Rika brale!“ koja je proletila kroz splitsku mladost (i šire!) na kraju dvadesetoga stoljeća. To je više geografski pojam, a ono „i“ se čita malo otegnuto … ka ono „riiiiiika“ i označava, naravno, rijeku Jadro, kojoj na izvorištu kredemo vodu ča se svako malo zamuti, a ono ča ostane gre u more, u Kaštelanski zaljev, ka jedna od najkraćih vodotokova ča se ulijedu u Jadran. A Solinjani, pa i njiovi najbliži susidi Vranjičani, inače obožavatelji poslijeratnih roentgen-aparata, zovu je jednostavno RIKA. E, tamo san ja mora jučer poć. Čuj mene, mora, „ništa se ne mora, osin umrit i platit porez“ (Michael Jordan) … ali triba san ništo odnit mome prijatelju Šariću, a kako mi se nije dalo čekat sedan uri dok mu završi smjena, reka mi je da ga dodjen povirit namo di radi. A di radiš? Vidićeš … Odgovorija mi je uz zagonetni smješak na tragu „Thrillera“ Michaela Jacksona Sad me je još više zaintriga … zna san otprilike, ono, Vranjic, sjeverna strana … Rika (opet ta čarobna besida) Sramin se i stidin se, ali tamo nikad ni ja ni guma moje „Kobile Suzi“ nismo nikad prošli. Srića, jema san dobroga navigatora, fala Onemu Gori na mobitelima, pa mi je Joško govorija ka oni ženski glas na Garminovoj navigaciji. Nisan baš iz prve pogodija, ali na kraju san ga ipak naša. Radi u „Ine“ ka, gle čuda, vatrogasac. I ne smi se maknit sa radnoga mista, nego smo komunicirali kroz rešetke, ka da smo na Bilice oli nedajBože u onome selu omar blizu ZG Arene (Remetinec?) A tamo, u spomenutoj Rici, na vezu da ne rečen blaga božjega, svakakovi plovila, oni ča plovidu i oni izvučeni vanka … ka ova zvir ča je se ne bi posramili ni najjači šverceri na linij Bari-Bar, da sad ne spominjen američke filmove u Karipskome moru Naravno, bilo je tu i oni, uvjetno rečeno normalni, obiteljski brodic/kajići … ono, za poć se malo okupat u čisto more … … a neki su nedostatak veličine nadomistili maštovitošću vlasnika kad su mu nadivali ime Uz razgovor ugodni, vrime je začas proletilo, Joško je osin onega ča san mu triba donit, dobija i jedan mali kalendarić. Ča sad kalendarić? Pa mali, džepni … Nekad davno san ih radija „na siće“, većinu od ni komercijalno, a sad i napravin samo onako, za svoju dušu, prijateljima i za društva kojima san član, ka ča su maškare i vatrogasci … Velečasni naše župe „Sv. Jurja Mučenika“ u Mašogradu je izuzetak, kad god jeman koju prigodnu sliku iz sela oli blizu sela ča jema veze sa Mašogradon, ka ove godine proslava blagdana sv. Luke umaloj crkvici na vrju Kozjaka onda učinen i za crikvu koji kalendarić. Da počmen sa oni ča san ga da Jošku … skinuto negdi sa bespuća interneta, pa nažalost ne znan ko je autor, ali popratni komentar mi se učinija smišan. Naravno, to nema veze sa nekin zlobnicima ča širu neistine o tome da živimo u „Alan Ford“ državi. Davno je reka Meštar u „Velome mistu da neće politiku u svoju butigu Ovi drugi ča san ga za svoj gušt učinija, slikava san ovo lito na Gabine, da ne rečen u Nehaju, pa malo put Resnika. Gren doma sa posla, a vidin/čujen dvi žute zviri di mi zunzidu navr glave, i to kad je već deboto završila sezona o požari, u po devetoga miseca Kako san, poučen iskustvima od prije, uvik jema cili oni moj foto-ruksak u portapaku „Kobile Suzi“, odo ja doli, uz more … i zamalo san uvuka glavu u ramena kad san ga vidija kako se obrušaje (na slici nije okrenuta kamera, bila je paralelna sa horizonton!) i vata more. Ajme, zamalo san reka vodu, jezik prigriza Ovo je bila prilika da buden najbliže kanaderu a da ovi nije parkiran negdi nasuvo, to ka da miruje Koga ćemo sad? A red bi bija da meknen oni ča san ga učinija ovome „Ciplu Dizelašu“ (na slici skroz livo) … jerbo san is lani slika bez njega, pa mi se namusija … Eto, sad su svi na mistu Ka ča san već spomenija, bili smo Zakonita i ja ove godine na sv. Luku, bar je dobro vrime učinilo, iako nije bilo zgorega ko je jaketicu vazeja sa sebon, jer je malo pušikalo … Koga sad? A maškare, da prostite … Ove godine Krnjo, odnosno glede rodne ravnopravnosti Krnjuša, za divno čudo, nije političar … nego ona (biiiip!) ča je oslobodila Horvatinčića radi „sinkope“ „#$%&/ Slike san sam slikava … najpri đir po ciloj povorki, pa onda trk do mula da uvatin sam čin spaljivanja ove djeliteljice „pravde“ … ova dva mala morčića (morčice?) su me oduševili ponudon „barba mogli ste i vi kupit „Mašogadur“ … a naš Đemo bi moga komodno nastupat ka dubler/kaskader zanamisto Vedrane Rudan Vatrogasce san ostavija ka cukar za kraj ... nisan is baš puno slikava ove godine, a i zaželija san se stavit malo akcije na slike. Bože sačuvaj onega požara od lani, ali onako, da ne bude baš namišćena slika ... pomoga mi je Domjan Bonacin, posla mi je cili naramak slika, od koji san izabra ove tri ,,, Prova san ove godine napravit i oni PRAVI VATROGASNI dvanaest lisni ili barenko šestolisni kalendar, ali je zapelo na pregovorima sa nesuđenin modelima. Ali to je već i duga i druga priča ... ko zna, možda dogodine bude drugovačije Početak Adventa i potrošačke groznice Ne znan kako vi, ali i ja san od krvi i mesa … infetala (zarazila, za sjevernjake) je i mene ova potrošačka groznica, koja ka ono službeno počinje sa prvin danon Adventa/Došašća … I zaludu velečasni sa oltara spominje da su to poganski običaji, da je materijalno zaminilo duhovno … svi su po izlasku ioz crkve najpri išli doma obidvat, pa onda udri peglat one komade plastike, pas mu mater ko is je izumija „#$%&/ Reka san već, nisan ni ja od gize (ljevano željezo, za sjevernjake) … skupilo se ova dane (čarobna rič „na akciji“) par mali auti koje komodno moremo svrstat u rubriku „legende“ … Bilo je još ovi mališani, ali san se strogo ograničija na pravo značenje riči, novitade me ne zanimadu, ka petnaest mi je … Za početak, Hitlerov „narodni auto“ ča se poslin rata od terenski Kubelwagena prometnija u svojedobno najprodavanije auto na svitu, i još se u sedandesetin godinan radija u Brazilu … Naravno, Buba/Beetle! Odma ga slidi Ford Mustang, glavni glumac filma „Bullit“ iako je na plakatu greškon pisalo Steve McQueen Sad je na redu jedna od mnogobrojni verzija Porschea 911 koje se nisu puno minjale, makar po ukupnome vanjskome izgledu godinama, još odonda kad je stari Ferdinand priuzeja od bube boxer motor i učinija sa malo boljon karoserijon pravi mali sportivo auto, ka sušta suprotnost američkome pojmu "muscle-car"! Sada malo Francuzi … neloše sportsko auto, Renault Alpine A110, izašlo šezdeseti i sedandeseti godin prošloga stoljeća iz radionice Renaulta … ka prava mala rally-zvir!!! … i još jedna rally makinja, ali malo novijega datuma … koja je harala devedeseti godin prošloga stolića po prašnjavin stazan ciloga svita … Subaru WRX STI Za kraj … još dvi ikone kulture "djece cvijeća" šezdeseti/sedandeseti godin … Citroen 2 CV od dragosti nazvan „Spaček“ (nakazica) koji se proizvodija i u bivšoj državi. Da ne rečen kod oni ča bi najradije zapasali cilu Savudrijsku valu I ne bi ga smija ni slučajno vozit oni ča pati od morske bolesti … a i ovi VW kombi/Transporter/Whatever je isto opjevan u brojnin filmovima u doba „dice cvića“ … najčešće pituran u svin mogućin šarenin koluran. Eto, to je zasad sve. Pomalo, tek je počeja Advent, a di je okitit bor, a i za to san se posebno spremija ove godine, sa par novitadi. Zato molin kurijože da se malo strpidu, sve će na vrime izać na vidilo. A do onda … Zdravi i veseli bili!!! |