< | travanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Iza ovakvoga naslova se more svašta lipoga, a i gruboga, sakrit ... ali ovi put se nije radilo o ničemu grubome, dapače, čak štoviše Još otkad je puka prvi glas da Tarik Filipović sa monodramon «Ćiro» gostuje u Splitu, vrebali smo na ulaznice. Ne svi mi, naravno, ali o tome, tj. o kazališnin događanjima, ionako najviše vodi računa kapetan naše pub-kviz ekipe "Nevera", Damir Mrkonjić. Dunkve, čin su se priko interneta mogle prve karte nabavit, uzeja je meni dvi, sebi i kolegi iz ekipe, Bernardu Pavičinu. A zašto samo dvi za mene? E sad, da ne buden prost ... recimo da je skoro utekla baka sa kolačima ... Vinkica je od pri par dana (21. travnja) i službeno tinejdžerica, jerbo je proslavila trinaesti rođendan ... i to u nastavcima. Najprije su ona i starija ekipa išli gledat najnoviji nastavak oktansko-adrenalinske franšize «Brzi i žestoki 8» ... ... i odma se slikali za idući film koji triba poć gledat ... ... a onda smo odma sutradan sa juniorskon postavon bili gledat «The Boss Baby» ... ... koji, makar po mome mišljenju, i nije bija tako loš. Makar za mene, ka tovara od 50+ godin. Jer je mora neko poć oba dana s njima Ka i obično, ekipa za sinhronizaciju je svoj posal obavila maštovito ... pa se u filmu firma koja «proizvodi» bebe (!) koja se inače zove «Baby Corp» prigodno, na hrvatskom jeziku, zvala «Bebikor». Svaka sličnost sa stvarnin događajima je skroz slučajna & nenamjerna A tribalo se malo is slikat, je li, nismo bili gledat Štrumfove ali idemo, prvon prilikon Skoro da san zaboravija napomenit, jučer je bija Sveti Jure ... dan našega mista, Kaštel Sućurca, od milja nazvanog Mašograd. E da ne bi ja opet i po tome pitnju partija nadugo & naširoko, sve van lipo ovod piše ... Odo ja daleko od Ćire ... jbg, godine su to. A i nije mi prvi put, moran priznat. Predstava je bila u Domu HRM u Lori ... ... i za divno čudo, Zakonita i ja smo smo došli na vrime, a da nije kiša udrila. Mirakuli se događaju ... Dvorana se polako ispunila, a na sceni samo jedna šentada (klupa, za sjevernjake) A Tarik, ka po običaju, uspješno je odradija predstavu ... samo njemu more past napamet u minutu «pomišat» Ćiru, pok. predsjednika Tuđmana i Špira Guberinu. Da ne kažem da glasom Ćire Blaževića imitira na trenutke «i onoga maloga Tarika Filipovića» ... a da to na kraju izgleda skladno i gledljivo. Očeša se, naravno, i o neslavnu epizodu Ćire u Hajduku, pa se na izjavu da «na Adventu u Zagrebu okrene glavu na drugu stranu kad prođe kraj kioska sa Debrecenkama» dvoranom u Lori prolomija gromoglasan smijeh svekolikog pučanstva. Gol u rašlje ... pogotovo posli pobjede Hajduka u «majci Svih Derbija» u Zagrebu ... Uru i po maštovitoga monologa, uz interakciju sa publikom, naročito nježnijeg spola u prvome redu, prošlo je u tren oka ... nakon predstave smo ostali kod ulaza počekat jedinog & glavnog aktera večerašnjeg događanja ... i proćakulali s njin par besida ... kad me je vidija u mojoj «Mučko Đubre» majici ... ... promrsija je samo jedno znakovito «Hm!» ali se ipak nasmija ... a Mrki mu je objasnija kako je doša do njegovog emaila. Priko tete Branke iz ekipe na HRT-u, koja radi «Potjeru», na koji se Tarik uredno odazva i posla svoj broj mobitela ... A onda san mu ja objasnija kako san se izluda ne bi li doša do njega kad mi je blia promocija libra, 2013. godine, bija bi jedan čovik iša po njega u Dubrovnik i vratija ga nazad ... samo ča ja nisan moga nikakvin elektroničkin puten doć do njega, ka Mrki nikidan. ... Idući put ću i ja pitat tetu Branku Rastali smo se u dobrome raspoloženju, uz njegovo «Hvala što ste došli!», on je već iša na neku večericu pa pravac Sarajevo, na novu predstavu ... Do neke iduće predstave u Splitu, ili barenko Užbenku ... Zdravi i veseli bili!!! |