... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Kako se bližila utakmica, sve su me više svrbili prsti za poć na Poljud! Kad san dozna da gre i Damir, kolega sa posla, i vodi ćer ča mu gre sa Vinkon u razred, nisan se više puno mislija. A ni Vinku nije tribalo puno nagovarat. Neka je prošlo puno vrimena da je bila zadnji put na utakmicu, a i kod mene samo malo manje. Nikako san izgubija naviku odlaska na Poljud. Zašto, kako? A kad neću sad pisat o tome, molajte me da guštan
Kad san čuja i vidija kako je bilo večer prije na Rivi ...
Marijan Ban u elementu ...
Torcida Mašograd
... nije moglo bit loše, nikako, pogotovo ako se ekipa iz Sućurca uputi gajeton na utakmicu ...
foto: Ivica Bilobrk
Za divno čudo, krenili smo na vrime, oko sedan i po iz Sućurca, i našli misto za parkiranje u Jobovoj ulici. Spinut, blizu stadiona, samo malo izad jugozapadnoga kantuna od Kineskoga zida. Nikad ranije nisan doša na Poljud ...
... i još sa Vinkicon, sve je slutilo na odličan završetak, kad je i početak bija ovako dobar!
Zapad se već polako punija ...
... zadnji zraci sunca su umivali Kaštelanski zaljev ...
... a ovo samo čisto da se zna, nisu samo pripadnici grezijega spola bili na utakmici ...
Torcida je već skoro popunila svoj kantun Sjevera, pripremajuć se za show ...
... na istoku je još bilo vrimena za mavanje, ako se ko primjetija na TV ...
Torcida je već postigla svoju normalnu radnu temperaturu, svlačeći se u toples i pokazujući pivske trbuščiće i di koji six-pack pločice ...
... malo osvježenja za travnjak ...
... te provjera navijačkih rekvizita za mlađe ...
... i starije pripadnike navijačke skupine na istoku...
Odalo se poštovanje i starim sportskim veličinama «Lipe Naše»
Napokon ... počinje show!
Veličanstvena koreografija Torcide na sjeveru na samom početku ...
... sa direktom porukom, «dojavom», najpoznatijemu «brendu» hrvatskoga baluna, koji je u igračkin danima bija poznat pod umjetničkim imenom pizda ko doda
Radi ovakvih buladetina, kretenodida i punjetara (piiiip, za sjevernjake) moglo bi se lako dogodit da mi, ogromna većina gledatelja koji smo uredno navijali na legalne načine, gledamo iduću utakmicu sa kauča, ako se prođu Norvežani
I neka mi slučajno ko ne reče da bez baklji ne bi bilo atmosfere, keniću ga nogon! Eto tako!
Nego, ostavimo mi one ča razmišljadu nikon stvari, a ne pravon glavon, vratimo se na utakmicu
Grmilo je i sivalo skoro cilo poluvrime, njiov golman je bija ka na streljani ...
A osin toga, pobra je nepodijeljene simpatije nazočne publike sa svojin pokušajima zadržavanja igre, za ne falit bez žutoga kartoncina
Svaki put kad bi on vazeja balun u ruke, parilo mi se ka da gledan film usporen na naajmanju brzinu, a od zvižduci okolo san ozbiljno razmišlja da posjetin otorinolaringologa za koji dan, ako mi se sluh ne vrati u normalu
Napokon, u 67. minuti je zlato i dijamant ove generacije, uspija probužat mrižu sa dvadeset metri ...
... ča je publika na cilome stadionu, a ne samo na sjeveru, popratila za velikin izrazima oduševljenja, i olakšanja, ofkors, jer su nan se svima već počeli pomalo kidat živci ...
Sluša san miljardu puti ovu pismu, i na Poljudu i na di koje gostovanje, ali uvik mi je drago obnovit gradivo ...
Kad smo se već počeli spuštat sa našega 42 reda (prvi put da smo sedili na svome mistu) da nan bude lakše za izać, jema san se skalat samo dvi skaline, kad je Kiš zakaluma drugi gol, pa nan je svima skupa malo laknilo, jer je 2:0 ipak respektabilan kapital za uzvrat. Da ne ispadnen sad Žalosna Sova, neću reč da su naši znali prosut i puno veće prednosti u uzvratu. Molajte me da guštan bar ovo nedilju dan do utakmice u Norveškoj. pa onda, ako Bog da sriće i zdravlja, do izvlačenja protivnika u play-offu za ulazak u grupnu fazu Europa Lige.
Eto, di koja besida i slika za opisat sva događanja zadnji par dana. A od svega mi je bilo najdraže ono ča piše u naslovu, kad smo krenili sa stadiona lagano, s noge na nogu, put aute di smo se tribali nać sa ostatkon ekipe: - Tata, kad ćemo opet?
... a meni srce ka kamion
Ko zna, možda već ovu nedilju, poć gledat Slaven Belupa ...
Zdravi i veseli bili!
Još mi odzvanjaju u glavi taktovi poznate melodije sa Radio Zagreba, ka najavna špica emisije di se nabrajadu, po izboru urednika, važniji događaji koji su se dogodili na današnji dan ...
Ovo bi bilo po mome izboru ... Pri puno godin, dokle se dosta vas još nije ni rodilo, na ovi datum se slavija dan ustanka u Hrvatskoj. Jer je ka na ti datum pukla prva puška, kontra okupaatori i domaći izdajnika. U mistu koje se, gle čuda, zove Srb
A zašto na današnji dan? Jer nije, ka ono, bilo u redu da se prizna Hrvatskoj za „prvu pušku“ ono ča mi danas slavimo ka dan antifašističke borbe, kad je na 22.6. sisački partizanski odred izačaša i učinija diverziju.
Jer se nije smilo dogodit da ustanak dignu Hrvati „bre pre“ Srba, koji su to „službeno“ učinili 13. 7. Ni prva ni zadnja monada u onoj državi ...
Ma pustimo mi sad te činjenice, koje su izašle na sridu i četvrtak sad, dvadeset i pet godin nakon kliničke smrti pokojne države. Rekli bi zli jezici „nekome mater, a nekome maćeha“. Ka i svaka
Na oti se datum dogodilo puno tega u naše malo misto ... ne samo ča je domaća latena glazba ujutro budila radni narod sa borbenin pisman ...
Tužni ostaci nekad slavne sućuraške latene glazbe ...
Na Dragočevu bi, povodon toga datuma, stradalo poveće stado malih vunastih travojeda ...
Ali najviše mi se usiklo u sjećanje par vatrenih događaja. Na ti datum, 1971. godine, zapalija se naš sućurački Gaj (e, sa velikin slovon!) , a u gašenju je učešće uzela osin svakoga u selo ku je kosir moga držat, i omladinska vatrogasna brigada, jezgra današnjega DVD Mladost ...
Nemojte sad svaku gledat, ko malo gleda, malo i vridi
... koje je službeno osnovano par miseci kasnije, da bi do današnji dana doguralo do respektabilnoga člana šire vatrogasne zajednice ...
Deset godin kasnije, u Beblingenu, ženska vatrogasna ekipa je osvojila vatrogasnu olimpijadu, i to u APSOLUTNOJ kategoriji!. Evropsko prvenstvo i najviše ča jedna ekipa more osvojit, jer svjetskoga takmičenj nima
Doček šampiona na Glavici ... makar bi to nekli nazvali "Kula Top"
Puno se je ti požar sedandesetiprve usika u kolektivno pamćenje našega sela Mašograda, a posebno jednome malome, koji je ote dane doša na svit. I kad su mu pitali oca, kako će nazvat trećega sina, ovi je, još pod utjecajen cile situacije u našemu malome mistu, reka: „Neka se zove Ognjen!“
Ne, ovo nije Marko Perković Thompson
E, pa neka mu je sritan rođendan!
Zdravi i veseli bili!
Iako bi se veliki dil vas nasladija, ovo gori nije falinga (tipfeler, za sjevernjake) nego samo mali citat lokalnog izričaja. Odakle si? Ižbenika (iz Šibenika, za sjevernjake) ... Di idemo večeras? Užbenik (u Šibenik, za sjevernjake). To je samo jedna od specifičnosti Krešimirova grada. Zli jezici bi dodali da je to i jedini dalmatinski grad di jema više oni ča in je srce MODRE a ne BILE boje. Govorimo o gradu ka gradu, a ako iskoračite samo malo van granica grada, situacija je otprilike ka i u ostatku Dalmacije. Ali pustimo mi to po strani, jer je glavni generator, ujedno i krunski dokaz takvih priča, bar ča se mene tiče, ekonomski emigrira u Purger Vakuf (Zagreb, za sjevernjake) a mi smo se večeras uputili tamo iz sasvim nekog drugog razloga
Kad san vidija najavu početka litnjega kviza u klubu «Azimut», odma san ti datum, ka oću reč jučerašnji, pocrta na kalendaru debelin flomasteron. Pogotovo kad san čuja da je gost-voditelj tu večer Morana Zibar, jedina lovkinja iz HRT kviza «Potjera», kojega smo više-manje svi mi sa imalo kvizaškoga nerva obašli
Je, jeman i elektronske podsjetnike, i google kalendar, ali po tome pitanju san, ipak, stara škola
Planirali smo poć ka kompletna familija, da učinemo reprizu Zagvozda, ali dan-dva prije je Vinka dobila poziv od prijateljice da dođe kod nje na kupanje. Mislila se cca deset sekundi, i naravno, Zakonita i ja smo sinoć išli u dvoje, a Vinkicu smo usput pribacili u Rogoznicu kod prijateljice. Bila mi je to ujedno i jedinstvena prilika da obnovin gradivo jer i ne pantin više kad san na ovu stranu do Šibenika iša staron ceston ... Sa uzdasima smo prošli kraj putokaza za «Solaris» , zamišljajući kako se toćajemo u akvaparku
Mislin da bi nan to mogla bit iduća destinacija ovo lito, a Vinka se sigurno neće bunit radi toga
Za divno čudo, doša san na vrime. Dovoljno rano da uvatin stol za ostatak ekipe. Da ne moramo sidit po travici i gajbama pakovanja za tekućinu na bazi hmelja, ka ovi ostali ča su malo okasnili ...
Organizatori su ove godine bili malo lukaviji, pa su se makli malo zapadnije od skalina koje vodu do katedrale, da dragi biskup more na miru spavat, da mu ne smeta buka .... a jema bit da su mu draži štandovi sa đinđama ...
... na mistu di je lani bija šank i kviz na otvorenome. Pustimo mi na miru tekstopisca pjesama za MP Thompsona i njegove navike ... dovoljno mi je bilo vruće jučer i bez toga. Ka uostalom i Magdi, ženki ruskog hrta, borzoja, koja je dostojanstveno prošetala priko pozornice ka i već nikoliko puta ča sanje bar ja vidija ...
Mogu zamislit koliko jon je bidnoj bilo vruće, ali je to vrlo dostojanstveno podnosila, kako i nalaže njezino plemenito porijeklo. Čin san je prvi put vidija, i popipa njezinu mekanu dlaku, odma san joj oprostija ča me je u kvizu «1 protiv 100» jedan od njezinih dalekih predaka «doša glave» jer nisan zna naziv njene vrste koji je triba bit odgovor na pitanje «koja je vrsta pasa skoro istrebljena nakon Oktobarske revolucije jer su je povezivali sa ruskim plemstvom». Mea culpa!
Kako san, je li, uranija, bilo je vrimena i za napravit jednu kvizašku sličicu za uspomenu sa večerašnjon voditeljicon, Moranom Zibar
Damir, Ivana, Miran, Drago i Ivica oko Morane, svi sa jednokratnim ili višekratnim gostovanjem u kvizu «Potjera»
Pitanja su, fala na pitanju, bila skroz uredna, prava kvizaška, a i glazba je bila pretežito mainstream, ono ka čuja san ovu pismu sto puti ali nikako se sitit , a ne neke dead trash speed «#$%& metal perverzije koje su znale, nemalo puta, bit na repertoaru ovdašnjih sastavljača kviz pitanja ...
Kviz je završija dok si reka keks ... a i odgovori se nisu dugo ispravljali, šta je bila provjerit naša inspektorica profesorica Znaorica ...
... ali opet ne dovoljno brzo da bi ja osta do kraja. Ujutro se triba rano dignit, pa smo se Zakonita i ja uputili u ponoć manje kvarat, dok nan se Moja Kobila Suzi (tm) nije pritvorila u bundevu. Autoputen smo, priko Prgometa, bili doma za manje od uru vrimena.
Di me je dočekala poruka: 21 bod 11 misto» od barba Mrkoga ... ča uopće nije loš rezultat, od trideset i tri ekipe, amen!
Do idućega litnjega đira ... Zdravi i veseli bili!!!
Kulpa mia, udomaćena zapadnokaštelanska verzija onoga latinskoga biblijskoga izraza „Mea Culpa ...“ iliti po domaću moj grij. Za one koji su picavali (markirali, za sjevernjake) satove latinskoga jezika.
Sramin se i stidin se, ali još nikad nisan bija u Zagvozdu, malome mistu ča ga je još Raos priko svoga Škilje spomenija, a jedan drugi Imoćanin, naš Tonči Vrdoljak, filmski ovjekovječija za sve vike vikova, u legendarnoj seriji „Prosjaci & sinovi“ ... Amen!
Nisan još nikad bija ni na puno bliža mista mome rodnome Mašogradu, pa se ne tribate čudit ... Nikidan, kad mi je Mrki spomenija da u petak igra dobra predstava na manifestaciji „Glumci u Zagvozdu“, nije me tribalo puno nagovarat. Na velike đite (putovanja, za sjevernjake) baš i ne gren, ali ovo naše Dalmatine, našega autoputa, puno mi puti dobro dođe za proširit radijus kretanja, a i da Moja Kobila Suzi (tm) malo protegne gume na 130. Krenija san iz Kaštel Novoga, priko ulaza na Prgomet, pa do Zagvozda, njanci uru vrimena, a nisan baš vozija na dva kola
Nije bila tolika gužva, ili smo mi samo došli dovoljno rano ča mi baš i nije običaj ... pa je bilo vrimena da se nađemo sa ostatkon ekipe, da ne rečen kvizaške družine, u kafiću znakovita naziva „Red Carpet“
Bilo je čak vrimena da na popijemo piće na komod, i da prošetamo do obližnjega Trga Glumaca, malog platoa di se odigravala predstava, isprid nekadašnjeg Doma kulture u kojemu je bilo i kino. Začas mi se, ka mali flešbek, vratija adresar moga pokojnoga ćaće, u kojemu su bile upisane adrese svih kina u okolici, di bi najčešće mora poslat film nakon ča odigra predstavu u mašogradskome kinu „Partizan“ (danas „Sveti Juraj“). Kako smo uranili, mogli smo birat di ćemo sest. Malo su mi sumnjive bile ove katrige, kad uzmen u obzir moje gabarite, ali unatoč relativno opravdanoj sumnji, kraj predstave san dočeka na katrigi , a ne na podu
Gledalište se čas posla ispunilo, svitla su se ugasila, a na pozornici se pojavija mali Kerekeš, alias domar Štef, koji je na sve načine proba potirat krtice koje su mu se uselile na nogometno igralište njegova četvrtoligaškoga kluba, a sutra mu, za ne povirovat, u goste dolazi Dinamo. Naravno, ne oni iz Tbilisija
Monodrama, ali najzabavnija koju san jema prilike gledat, jer je Kerekeš jr. Tako „skinija“ sve likove sa kojima je „razgovara“ da san se dušija od smija. Najviše me se dojmila njegova izvedba glasa Žarka Potočnjaka, u jedan navrat. Uglavnom, uopće nisi jema osjećaj da je na pozornici samo jedan glumac ... ali, prilika kad san SKORO pa sa stolice je kad su "krtice" počele zborno pivat obradu legendarne pisme još legendarnije Janis Joplin – "Mercedes Benz" --- Vrh!
Uru vrimena je prošlo a da se nisi okrenija, nakon par biseva upalila su se svitla .... sinjali smo odma blizu nas onega ča je kriv za sva ova događanja, rođenoga u Zagvozdu, da prostite glumca Vedrana Mlikotu. Nismo bili jedini kojima je to palo napamet, pa smo stali u red da se slikamo sa njin, ča je i on strpljivo odradija a ja san zamolija Antonelu na slika Vinku i mene, jer je Zakonita, ka i obično, iz rukava izvukla neku skužu (ispriku, za sjevernjake) da se ne bi slikala
Vidin da je svitlo u nekadašnjemu kinu još upaljeno, valjda su tribali složit katrige poslin predstave unutra. Na brzinu san potega par slika, pa bilo mi je žaj da nisan pri predstave posvetija tome malo više vrimena, jer je bilo STVARNO zanimljivih eksponata ... nažalost, nisan zapantija ime autora, a po bespućima interneta ga nisan uspija nać ... bar ne još
Kasnijin intenzivnin konzultiranjen sa barba Guglom, dozna san da je to bila izložba akademskog kipara Ante Strinića ...
Začas smo nazad priko Dalmatine stigli do Dugopolja, jer mi spoj od Prgometa do magistrale baš i nije najdraža dionica po noći. Puna srca i duše, čeka san ujutro da sredin dojmove i na pišen ovo ka koju beisdu ... ali ajme! Jema bit da je Oni Gori, ili osobno ili priko svoga izaslanika Svetoga Ilije malo priko mire naložija nebeske gradele
Ne bi deboto cili dan ni izaša iz kuće, da nisan jema obavezu poć na jedan sprovod, ovde u Novi, prijatelju mi je umra otac ... neću van ništa govorit kako je bilo, dovoljna je ova sličica pokazivača fibre iz Moje Kobile Suzi (tm). Ne motora, naravno, nego od onoga zraka vanka ...
Ništa nije pomoglo, ni gledanje ovakvih isječaka, više puta ...
... ni nalivanje gaziranon i negaziranon tekućinon temperature blizu ledišta ... sve dokle Sunce nije išlo peć drugu stranu zemaljske balote, a nas mola da malo odmorimo. Zato san se tek danas, u nedilju poza obidon, uvatija ovo napisat i meknit koju sličicu. Sad, kad malo bolje pogledan program događanja „Glumaca u Zagvozdu“ do kraja, pari mi se da ne bi bilo zgorega da se još koji put zaletin gori!
Zdravi i veseli bili!!!
Odavna san reka, da je ova dva litnja miseca rastegnit bar na po godine, ako ne more na cilu, parila bi cila Kaštila, a ne samo Mašograd (Sućurac, za sjevernjake i one iz tvrdokorne kanadske dijaspore) ka Barcelona.
Ove godine, ka i uvik, u okviru Kaštelanskoga kulturnoga lita, ili refužo, već osamnaesti (18.) put je SAU Putalj, nasljednik našega staroga KUD-a «1. maj», priredija klapsko događanje ...
... u stoljetnome ambijentu Gospojske štrade, male pozornice unutar Biskupove palače, odma od zvonika stare crikve.
Naravno, nisu to sami učinili, ka i puste godine do sada pomoga je Grad Kaštela, glavni organizator kulturni događanja, koji pokriva troškove razglasa i ostalih operativnih troškova.
Tribalo je samo složit katrige i pivat
Prva je nastupila klapa «Bepo». Rekli bi mnogi, još jedna u moru klapa koje preplavljuju glazbenu scenu Lijepe Naše ... ali ova je stvarno posebna. Prvi put san vidija DIČJU KLAPU, i to žensku, sastavljenu od curica iz omiške osnovne škole ...
... koje je njihova smišna (zgodna, za sjevernjake) voditeljica Marija Didović ...
... počela zarana upućivat u tajne klapskoga pivanja
Svaka čast, ili kako bi ova moderna mularija (omladina, za sjevernjake) po fejsima i tviterima rekla: Respect!
Zatin su nas svojin nastupon počastile cure iz Mašograda, naše smišne Sućurke, koje činidu treću i najmlađu klapu «Šinjorine» ...
Odma nakon najmlaje sućuračke klape, nastupila je muška klapa «Podvorje» deboto veterani ovega prostora, koji su vazeli lipi običaj da svake godine za svetoga Roka (16. kolovoza, za neupućene) učinedu svoj koncert u ovome prostoru.
Ne mogu zaboravit datum njiova koncerta sve kad bi i tija, jer su mi pivali na promociji libra "Nima meni do Vinke ... i do moga Mašograda" ... jušto dan posli, prošlo je skoro dvi godine. Kako vrime leti ... i onda je, ka i večeras, voditeljica bila Marijana Vulas ...
... koja nas je savršenom lakoćom vodila i kroz večerašnji klapski program. Nakon «Podvorja» su na red došle domaćice večerašnjega koncerta, ženska klapa «Putalj» ...
... večeras u dosta izmijenjenome sastavu u odnosu na neke prethodne nastupe.
Na kraju, neki bi rekli ka cukar, nastupila je mješovita klapa «Kampaneli», ovjenčana brojnim nagradama, među ostalim i «Porinom».
I bome su dokazali da ga nisu dobili «po vezi» nego da ga debelo miritaju (zaslužuju, za sjevernjake), malo mi je reč da san samo gušta u njiovoj izvedbi ...
Nije bija lud stari Albert, kad je reka da je sve relativno. Kad čovik gušta, kad su mu sva osjetila zapljusnuta lipin podražajima, onda i vrime puno brže prolazi. Svaka je klapa otpivala po tri-četri pisme i nisi se ni okrenija, a već je sve bilo gotovo ...
Povirija san malo i na after-party u staru školu, u prostorije SAU «Putalj», malo se osvježit i nadoknadit izgubljenu tekućinu, ali kad san vidija da počinjedu stizat teće sa rižoton, uteka san glavon bez obzira pozdravivši domaćice, jer me je bilo straj ča je posli
A ujutro rano triba poć radit ...
Ka ča san na početku reka, počinje kulturno-zabavni litnji pressing pa triba pametno rasporedit snage da se to sve izdrži.
Do idućega događanja ... Zdravi i veseli bili!
Ne radin ovo od jučera, mislin, obradu rezultata na vatrogasnim natjecanjima. Počeci toga sežu, koliko me pamćenje služi, još u rane devedesete. Jema san plavoga Škodilaka kad smo prijatelj Slaven i ja išli na Hvar, na županijsko natjecanje, radit obradu rezultata. Tada san prvi put iskusija ča to znači kad ti auto neće ujutro upalit jer je akomulator u štrajku. Skoro dvadeset godin, ako ne i više ... ali još mi se nije dogodilo da je takmičenje cjelodnevno, da ne rečen uduplo
Sitili su se mudri organizatori Gradskog izlučnog natjecanja da bi bilo lipo da se spoji sa 12. Kupon sv. Florijana koji se održava ovu subotu, 4. srpnja 2015. Tako da san se ja mora pojavit ujutro najranije, oko 8:00 sa svon aparaturon, a i sa mojon principesson Vinkon, koja je nastupala za najmlađu kategoriju, DVD Mladost, naravno, ekipa na brentačama.
Smistilo me je u lipu sobu, rekli su zli jezici da pari ka Zmajlovićeva kancelarija ...
... ali san tek kasnije svatija da su se ljuto zajebali, ka i uvik. Jer, mislin, Zmajlovićeva kancelarija sigurno jema bar dvi klime, ako se jedna pokvari, da uleti odma druga
Ali ujutro to nije ni bilo još došlo do izražaja, jer se pećica još nije bila skroz upalila ...
Najprin su bila na redu dica i omladina ...
... a sve to pod budnin okon komunalnoga redara ...
... i cile ekipe fotoreporteri ... grintavi ...
... i oni drugi, koji su sva događanja prošli ...
Dičje i omladince kategorije su brzo izvježbale svoje, jerbo i nije puno ni bilo ... evo van rezultati:
Mlađe kategorije
... a nakon toga je uslidilo malo zatišje za obid i napunit baterije. Kako se kasnije pokazalo, skoro pa nedovoljno, jerbo san jedva izdrža do kraja. Ne da je spiza bila loša, dapače, prste san liza i sva pohvala onima ča su se sili dan svarili kraj roštilja i serijski proizvodili pečene čevape i svinjske bržole ...
... ali puno je bilo lakše teti Vesni vanka na friškoj ariji, ispod suncobrana, sa ovakovin pomoćnicima ...
... nego meni doli u onoj buži bez klime. Zato san svako malo i izalazija vanka, potegnit koju sliku vrhunskih izvođača vježbe s motornom vatrogasnom štrcaljkom bez upotrebe vode ...
Ženska ekipa DVD Kaštel Gomilica
Ženska ekipa PGD Hajdoše
... pa onda opet nazad u oni bunar
Dobro da znan za idući put, ne ulazin unutra bez barenko ventilatora od metra. Howgh!
Srića, nije bilo puno ekipa, pa san dočeka kraj natjecanja na dvi, a ne na četiri noge. U ženskoj «A» konkurenciji je pobjedu odnila ekipa DVD Kaštel Gomilica, a simpatična slovenska ekipa slovenska ekipa PGD «Hajdoše» je osvojila drugo misto ...
Pobjeda ženske ekipe DVD K. Gomilica je proslavljena vrlo temperamentno od strane njihove navijačke grupe ...
... a u muškoj «A» konkurenciji, kao i u apsolutnoj kategoriji, pobjedu je odnila ekipa DVD Našice ...
... koja je prilično temperamentno proslavila osvajanje naslova ...
Specifičnost ovoga natjecanja je bila da se izvedena vježba računala i za Kup sv. Florijana i, za naše domaće ekipe, za Gradsko natjecanje, pa evo i rezultata, najprije za Gradsko izlučno natjecanje:
... pa i ukupno ...
Rezultati 12. Kupa sv. Florijana
U međuvremenu je i sunce smanjilo na dva, vanka se opet moglo disat jer se sjena vatrogasnoga doma rastegla priko ciloga dvorišta. Sve je bilo spremno za «after party» ...
... koji je, po običaju, potraja do dugo u noć. Ali nažalost, bez mene, jer san, kako se ono reče, bija na ljutoj rezervi, i jedva san doša do doma. Tribalo mi je par dan da se rikuperan, pa zato i ovo sve tek sad pišen. Do idućega natjecanja ... Zdravi i veseli bili!
P.S. Za vrime natjecanja je gorija veliki požar u Lokvi Rogoznici. Na kojemu su uredno uzele učešća i naše ekipe sa vozilima, koje su periodično smjenjivane sa odmornom ekipom, tako da osnovna svrha našeg postojanja, gašenje požara, ničim nije bila ugrožena zbog natjecanja. Just for the record
, zamišljajući kako se toćajemo u akvaparku 
...
