Marketing
Večernji đir Užbenik
Iako bi se veliki dil vas nasladija, ovo gori nije falinga (tipfeler, za sjevernjake) nego samo mali citat lokalnog izričaja. Odakle si? Ižbenika (iz Šibenika, za sjevernjake) ... Di idemo večeras? Užbenik (u Šibenik, za sjevernjake). To je samo jedna od specifičnosti Krešimirova grada. Zli jezici bi dodali da je to i jedini dalmatinski grad di jema više oni ča in je srce MODRE a ne BILE boje. Govorimo o gradu ka gradu, a ako iskoračite samo malo van granica grada, situacija je otprilike ka i u ostatku Dalmacije. Ali pustimo mi to po strani, jer je glavni generator, ujedno i krunski dokaz takvih priča, bar ča se mene tiče, ekonomski emigrira u Purger Vakuf (Zagreb, za sjevernjake) a mi smo se večeras uputili tamo iz sasvim nekog drugog razloga 
Kad san vidija najavu početka litnjega kviza u klubu «Azimut», odma san ti datum, ka oću reč jučerašnji, pocrta na kalendaru debelin flomasteron. Pogotovo kad san čuja da je gost-voditelj tu večer Morana Zibar, jedina lovkinja iz HRT kviza «Potjera», kojega smo više-manje svi mi sa imalo kvizaškoga nerva obašli 
Je, jeman i elektronske podsjetnike, i google kalendar, ali po tome pitanju san, ipak, stara škola 
Planirali smo poć ka kompletna familija, da učinemo reprizu Zagvozda, ali dan-dva prije je Vinka dobila poziv od prijateljice da dođe kod nje na kupanje. Mislila se cca deset sekundi, i naravno, Zakonita i ja smo sinoć išli u dvoje, a Vinkicu smo usput pribacili u Rogoznicu kod prijateljice. Bila mi je to ujedno i jedinstvena prilika da obnovin gradivo jer i ne pantin više kad san na ovu stranu do Šibenika iša staron ceston ... Sa uzdasima smo prošli kraj putokaza za «Solaris» 
, zamišljajući kako se toćajemo u akvaparku 
Mislin da bi nan to mogla bit iduća destinacija ovo lito, a Vinka se sigurno neće bunit radi toga
Za divno čudo, doša san na vrime. Dovoljno rano da uvatin stol za ostatak ekipe. Da ne moramo sidit po travici i gajbama pakovanja za tekućinu na bazi hmelja, ka ovi ostali ča su malo okasnili ...
Organizatori su ove godine bili malo lukaviji, pa su se makli malo zapadnije od skalina koje vodu do katedrale, da dragi biskup more na miru spavat, da mu ne smeta buka .... a jema bit da su mu draži štandovi sa đinđama ...
... na mistu di je lani bija šank i kviz na otvorenome. Pustimo mi na miru tekstopisca pjesama za MP Thompsona i njegove navike ... dovoljno mi je bilo vruće jučer i bez toga. Ka uostalom i Magdi, ženki ruskog hrta, borzoja, koja je dostojanstveno prošetala priko pozornice ka i već nikoliko puta ča sanje bar ja vidija ...
Mogu zamislit koliko jon je bidnoj bilo vruće, ali je to vrlo dostojanstveno podnosila, kako i nalaže njezino plemenito porijeklo. Čin san je prvi put vidija, i popipa njezinu mekanu dlaku, odma san joj oprostija ča me je u kvizu «1 protiv 100» jedan od njezinih dalekih predaka «doša glave» jer nisan zna naziv njene vrste koji je triba bit odgovor na pitanje «koja je vrsta pasa skoro istrebljena nakon Oktobarske revolucije jer su je povezivali sa ruskim plemstvom». Mea culpa!
Kako san, je li, uranija, bilo je vrimena i za napravit jednu kvizašku sličicu za uspomenu sa večerašnjon voditeljicon, Moranom Zibar
Damir, Ivana, Miran, Drago i Ivica oko Morane, svi sa jednokratnim ili višekratnim gostovanjem u kvizu «Potjera»
Pitanja su, fala na pitanju, bila skroz uredna, prava kvizaška, a i glazba je bila pretežito mainstream, ono ka čuja san ovu pismu sto puti ali nikako se sitit , a ne neke dead trash speed «#$%& metal perverzije koje su znale, nemalo puta, bit na repertoaru ovdašnjih sastavljača kviz pitanja 
...
Kviz je završija dok si reka keks ... a i odgovori se nisu dugo ispravljali, šta je bila provjerit naša inspektorica profesorica Znaorica ...
... ali opet ne dovoljno brzo da bi ja osta do kraja. Ujutro se triba rano dignit, pa smo se Zakonita i ja uputili u ponoć manje kvarat, dok nan se Moja Kobila Suzi (tm) nije pritvorila u bundevu. Autoputen smo, priko Prgometa, bili doma za manje od uru vrimena.
Di me je dočekala poruka: 21 bod 11 misto» od barba Mrkoga ... ča uopće nije loš rezultat, od trideset i tri ekipe, amen!
Do idućega litnjega đira ... Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 22.07.2015. u 08:49 sati.