... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Davni dana ... oko Vele Gospe 2001. godine smo prvi put izašli vanka. Zakonita i ja, naravno ... i ča mislite di smo išli? Na utakmicu Hajduka. Mislin da je bilo kontra Ferencvaroša ... jedna od oni litnji utakmic kojima se Hajduk čupa ne bi li odgriza koji bokunić sa UEFA-inog stola punoga delicija.
Sićan se dobro te utakmice, bili smo prilično hendikepirani jer je sa nama bija i fra Ante Grčić, pa mi je puno puti beštimja zastala u grlu ... vidija je i on koja je ura pa nan je na poluvrimenu da smjernice glede izražavanja ča moremo, a ča ne moremo, je li, kresat ... pa je drugo poluvrime prošlo u puno smirenijemu tonu.
Da san i tija ne mogu zaboravit prvi izlazak ... u to doba nisan jema digitalca, pa niman baš puno slika ... jedino san iskopa ovu, kad smo Zakonita i ja u Purger Vakufu dočekali Novu 2002. godinu.
Iako je „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“, kako je mudro izjavija Preradović, kao obradu one latinske „panta rhei“ jema bit da postoju još neke konstante u Lijepoj Našoj ... jer, evo još nakon desetak godin su na kampanelima katedrale postavljene bauštele
Sićan se da je bilo mašo zima, jer kad san seja na onu Matoševu šentadu na Gornjemu gradu, zamalo san se zalipija koliko je bila ledena.
Vrime gre, doša je začas Dan „D“ .... i onda san se na najgori mogući način naučija da ne valja nikad činit velike planove. Datum se poklapa sa danom kad su maškare u Mašogradu. Tribali smo moj kum @pechina, Zlato mamino, moja malenkost i vlasnik plavoga Kadilaka kabrioleta pridvodit kolonu maškar ... ali kako je Zakonitoj na dan vinčanja umra ujac, zamalo smo sve morali otkazat!
Pir je bija deboto utiho, bez trumbetavanja, nismo ni išli na maskenbal ka ča smo planirali nego je bidan Žuti odozgar doša, ka po jajima, u ime maškar čestitat. A na čelu kolone smo ipak bili prisutni, makar duhom, iako smo fizički bili da ne rečen di ...
Krasno mi je započeja ti prvi od marča miseca dviijadeitreće godine ... ali, kako bi u reklaman rekli, to još nije sve ... Nedugo nakon sritnoga događaja, dogodija se jedan malo manje sritan. Ili bolje da rečen, da san jema MAŠO sriće da san uspija učinit salto sa Agilon i dočekat se na gume. Malo gipsa, mirovanja i uskoro san bija ka novi. Taman da se mogu počet vatat u koštac sa „brzin prston“ i pokušavat nadmudrivat sa Tarikon. Zakonita je bila sa menon u pratnji, a ja san još bija na štakama, kad san prvi put iša u „katedralu hrvatskog duha“.
Virujte mi na rič da je ovo ona sa menon na slici, jer su se šminkeri iz ekipe „Milijunaša“ jema bit malo zaigrali.
I nemojte mislit da smo mirovali u međuvrimenu ... prije toga auto-salta smo malo i điravali okolo, Na „medeni vikend“ smo bili do Grada .... i sve doli do Prevlake, dokle se god moglo doć sa auton. A na povratku smo (nedilja, treći misec) prošli cili Pelješac, po Korčule i tek smo u Pločan uspili nač neki restoran di smo mogli ča izist.
Prvo Jurjevo smo, naravno, zajedno išli gori timbrat kartelu ...
... a svako malo bi bili prošetat po Splitu, povirit u kino, bilo vidit koji dobar film ...
... ili makar samo malo zajebavat kinooperatera Ogija. Izleti su bili na razne strane ... do Primoštena ...
... ili makar samo povirit na mašogradski maskenbal, obučeni prigodno ka dvi dvorske lude.
Na maskenbalu je, doduše na plejbek, sa nama bila i Vinka, ali smo, nakon ča nan se ona rodila, i dalje nastavili upražnjavat slične navike, čin je ona malo ojačala. Ili bi se popeli na Malačku ...
Photo: Vinka
... ili bi potegli malo dalje, ka ovi put povirit oni krasan most kod Skradina ...
Kad već pričamo o điravanju, jedan put san bija sam, a drugi put sa Zakoniton do Sinja na Velu Gospu ... na noge, fala na pitanju, a i vidljivo je iz priložene fotografije
S vrimenon su se điravanja malo proridila ... ali neke dobre običaje nastojimo zadržat ....
... a sad, kako me već ove zadnje dvi godine i zdravlje služi, jemamo više prilika napravit jednu pravu obiteljsku sliku ... makar za poslat božićno/novogodišnju čestitku ...
... ili zamolit dobre ljude da nas slikaju na nekome od dičjih rođendana ...
Neka nas sve skupa samo zdravlje posluži, pa ćemo uz ovakvi ZARAZNI smješak sve popratne nedaće puno lakše pribrodit ...
Ča se mene tiče, kako i nazad skoro dvanajst godin, ka i nazad ravno deset kad san potpisa papire prid svidocima ... tako i danas pivan
Još jedan put, svima vama da uputin naš domaći, najlipši pozdrav na svitu:
Zdravi i veseli bili!!!
