... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Malo jeman razloga za smješak ove dane. Neću ni spominjat kako gren na Firule u posjete povirit jednoga čovika, a obađen is trojicu. Ili kako oko mene umiru časne starine od četrdeset, uvr glave pedeset godin.
Ne želin više od muke slušat vjesti, jer od početka do vremenske prognoze prosipljedu samo crnilo i demonštrancjune (prosvjede, za sjevernjake).
Već san napisa da me, okad pišen ovi blog, pere ideja sve ove moje misli, primjedbe, ukore i pohvale, ukoričin, uobličin u literarnu formu. Nije svako zlo ni za zlo, pa san nastoja korisno utrošit vrime u prvi i drugi misec, dokle san leža i sidija doma, dokle san trpija udarce za udarcen, sama bolest, smrt, nevolja ... to me je spasilo, složija san knjigu. Peta san roge dosadi i crnin mislima ....
To san od njega naučija!
... jer čovik kad se sa nečin zabavi, nima vrimena mislit na monade ...
Peti je misec, stađun (doba, za sjevernjake) od trišanj, zdravlje san koliko-toliko doveja u red, moja Vinkica me ispunjaje ponoson, kako lipo navigaje kroz školske maestrale i južine. A i na sportskome planu, trenira judo, donese tu i tamo koju medaju. Malo, ali čovika veseli. Dovoljno da čoviku bar malo drži glavu naviše vode.
Pridučer, osmi petoga, neću tako lako datum zaboravit. Šest uri pozapodne, gren po malu u skulu, a na vrata od kuće naiđen na: Zakonitu!
Asti, a oli se ča dogodilo? Jesi li se udrila?
Nisan, više ne radin ....
A ja se mislin kako ću prispit u subotu u isto vrime i na vatrogasno natjecanje u Split i na judo-natjecanje u Kaštel Stari.
Ironijon sudbine, problem se riješija sam od sebe
Je da in je zadnji par miseci štekala i kasnila plaća, ali ni glasa od prijetnje otpuštanjen. Bar mi Zakonita nije ništa spominjala. Puf: OTKAZ! Jupiiii!
I to ono od danas do sutra. Bez papira, bez rješenja, ajte ča doma!
Sutra san iša sa njon da jon bar dadu rješenje. Pa mi je donila list karte bez pečata i potpisa.
Kako san se uvatija beštimat, isto ka da mi je pokojni Meho repeticija drža. Vratili smo se nazad, u kancelariju, i, nakon ča san se uspija suzdržat, zamolija san i naravno dobija sve uredno potvrđeno.
Neće me to, doduše, spasit, ali bar da mogu Zakonitu prijavit na HZZO. Kakova je situacija, mislin da će je zasut sa ponudan za posal.
Blago nama ...
Odavna se nismo makli dalje od Splita, a pari mi se da i nećemo u dogledno vrime
Vinka na lanjskome «Potizanju Mrduje»
I ča sad?
Plakat i činit monade sigurno neću. Bar zasad ....
Držat ću se onega pjesmuljka neuništivih Monty Pythona ....
A ča će bit sutra?
Jesan li naša novi posal za Zakonitu?
Je li dobila otpremninu?
Ča će bit sa knjigon?
...
Bit ćete u toku, nemojte njanci sumnjat u to. Davno mi je mater rekla da se ispovidan na internetu pa da i ne moran odit u crikvu. A drugi su mi rekli da san tvrdoglav ka mazga. Da ne molajen tako lako. Ali sve je teže i teže u ovome svemu ostat priseban i normalan
I danas gren ispratit na vječni počinak čovika od 45 godin, Joku Dobrića. Ka ostarija je
Di ovo sve gre?
Oće li nas sve Oni Gori priko reda zvat na partiju balot?
Kristalnu balotu niman, pa ćemo morat još malo sačekat razvoj događaja ...
Knjiga, moja knjiga, sad siguro nije u prvome planu. Nažalost! Ali ne bojte se, nisan je iskida. Nisan još itnija tastaturu u draču. Samo malo vatan zraka, pa ćemo produžit naprid.
Ronit, plivat, grist, kendat, odit naprid .... kroz ovu džunglu od života
Zdravi mi i veseli bili!!!
