Božićni su blagdani vrime kad se događaji zgusnu u malo vrimena i sve proleti nekako brzo, tako da bi i stari dobri Ajnštajn jema ča reć o tome 
Toliko domjenaka, događaja (eventa, za sjevernjake) i prigodnih, nazdravičarskih događanja, svak bi tija povuć crtu, sažet proteklu godinu u dvi tri rečenice, ne previše proširene jer bi se, Bože moj, spiza mogla i oladit.
Tradicija, virovanja, dičje želje i maštanja, sve je stisnuto u tako malo vrimena i prostora da se odvija filmskon brzinon, pa triba ubacit u debeli slow-motion da se more sve na miru sagledat.
Tako i ovo svatite ka jedan mali slow-motion od moga zadnjega posta.
Ni moja Vinka nije mirovala. Dapače. Čak štoviše!
Pisala je Didu Mrazu/Božićnjaku (nepotrebno precrtati). Bilo je određenoga prijepora ka je Mraz a ko Božićnjak. A onda smo joj objasnili da je to jedan te isti barba, odnosno dida, samo ga neki ljudi zovu ovako, a neki onako.
Dunkve, u pismu Didu Mrazu, na naše veliko čuđenje, pisalo je, vlastoručnIn Vinkinin velikin, malo kupirastin slovima, da želi VATROGASNI DOM OD LEGO KOCAKA.
Malo smo se uznojili, malo potrudili, i rezultat ne da nije izosta, nego je izazva oduševljenje ...
... a u lipo umotanome paketu ispod isto tako lipo okićenoga bora, u čijemu je uređivanju i Vinkica aktivno sudjelovala ...
... našla se i veštica (haljinica, za sjevernjake) za njezinu lutkicu Angelu, u kompletiću sa lipon majicon. Tako da i Angela bude prava šizika, ka i Vinkica, također. 
Bija je tot i kalendar sa sličican od Tweetija (Čiči, za sjevernjake) ...
... skupa sa gumenin bombonima i još nekin bojankama, naljepnicama za albume i još puno toga .... ali nije to ništa. Bilo je i jedno pismo ...
... od nikoga drugoga vengo od Dida Mraza, naslovljeno na Vinku Garbin ... ča je ona, naravno, uredno počitala.  A ča je u pismu bilo? A bile su dvi badalice (stylusa, za sjevernjake) za Nintendo, jer je ona svoje, ajme plača, izgubila negdi po kući. A ča je pisalo u pismu? Kad Van ne smin kazat! Pisalo je unutra da je to tajna Vinke i Dida Mraza. I moramo se toga držat. Napisa jon je da ne smi njanci prijateljican kazat.
Ma molajmo mi njega, tj. pismo, uvatimo se posla ... Vidili ste na početku kolika je kašeta sa kockican, tribalo je zasukat rukave. Kad smo istresli na stol, zamalo su popadale po podu koliko i je bilo.
Tribalo je sastavit dvi garaže ...
... pažljivo gledajuć u planove, da ne budemo morali sve nanovo sastavljat ...
... a još je bija tu i tamo koji krmelj u očima. Ko je moga izdržat ležat u posteji, tribalo se ča pri ustat za vidit ča nan je donija oni u Crvenoj Monturi (odijelu, za sjevernjake).
Svaku je sliku tribalo dva puta pogledat, da ča ne promakne ...
... kad smo gradili prostor za dnevni boravak vatrogasaca, ujedno i toranj za izviđanje ... a onda smo se uvatili garaže za veliko auto ... sa lipin vratima koja su se kalavala (spuštala, za sjevernjake) doli ka roleta. Skoro ka na pravoj garaži 
... pa bi red bija nakon zgrađene garaže, provat i je li paše velikome kamionu ... kad se lipo skaladu one njegove velike skale ...
... i kakovi bi to bija posal da se nije moja Vinka slikala kad je sve već bilo gotovo. Napravljeno. Svaka kockica na svome mistu ...
Kad je već sve gotovo, triba se i napravit generalna proba. Veliki vatrogasci bi to nazvali pokaznon vježbon. Triba lipo pokazat kako ovo sve nije bilo za niku stvar (pimpek, za sjevernjake) nego da i Lego-vatrogasci jemadu posla ka i pravi ... Bilo da se triba spasit mašku koja se popela na božićnu jelku pa ne more sama sać doli ...
... bilo da stojimo atento (u pripravnosti, za sjevernjake) sa svin tehničkin sredstvima, ako ko od ove naše «zlatne mladeži» udre po gasu sa par stotin konji ispopd haube   ...
A nije zgorega malo aktivirat i pomorske snage, da se pripremimo za turističku sezonu ...
... kad navalidu naši dragi gosti, pa još kad oni avanturistički nastrojeni na štramcu (luftiću, za sjevernjake) krenedu u istraživanje naši iljadu otoka i otočići, onda tribamo u pomoć pozvat i Pamelu ...
... skupa sa svin jakin snagan Baywatcha ... Nije moru za virovat.
A kad sve skupa završi, skupimo se u našemu vatrogasnome domu, očistit i sredit korištenu opremu.
A kakav bi ovo bija post na kraju godine, kad i mi ne bi povukli crtu. U novoizgrađenome kominu DVD Mladost, čijem su svečanome otvaranju i puštanju u pogon nazočili vatrogasci u velikom broju. Ako ne virujete meni, eto van predsjednik Društva, predsjednik Senata Društva, i član nadzornoga odbora, koji ka zaštićeni svjedok, iza cakla, pazi da mu ča ne promakne
Sve najbolje Van želimo Vinka i ja, i cila moja familija, i svima Van želin najviše zdravlja.
I mrvu sriće ... jer su na Titaniku svi bili zdravi, ali nisu jemali sriće.
Zašto sad spominjen Titanik? A eto tako, pa mi je napamet.
Kad ne nosin kapu. Jer san počeja radit.
Nakon tri miseca ...
Zdravi mi i veseli bili! 
P.S. ... kakova bi to bila Novogodišnja čestitka bez barenko malčice sniga!    
photo: Ana Katalinić
|
od kopača Paname. 
