SILVESTAR BATINA pok. Marina
Rođ. 9. prosinca 1945.g.
Inžinjer PPZ i Viši vatrogasni časnik
Osnivač DVD-a „Mladost“
i Prvi Zapovjednik
Prineseno sa Sučuračkoga Portala
Dragi naš Silve!
Koliko smo zadnjih mjeseci, bili svjesni da će jednom do ovog susreta doći, ipak nas je jučerašnja ranojutarnja vijest zatekla, zaskočila, mnogima izmamila suzu i uzdahe … Zašto?
Zašto je sudbina tako okrutna, zašto nije ostavila još malo prostora da umoran čovjek predahne, odmori se i pogleda iza sebe ... A ti se Silve imaš na što osvrnuti. Ostala je duboka brazda ... neizbrisiva u Sućurcu, DVD-u „Mladost“ i vatrogastvu.
Tvoj je život započeo tamo na kraju sela u Kiriginovoj kući na Pilani. Vrlo rano, kao dvogodišnje dijete ostaješ bez majke i doživljavaš dječje traume. Obitelj i Baba Klara su pokušavaju ti zamijeniti najmiliju, ali to u tebi ipak stvara ... Poslije osnovne u Đardinu pohađaš ŠUP u Solinu i praksu u Dalmacija cementu i na kraju postaješ električar, a vrlo brzo i VKV. Završavaš školu rezervnih oficira u Zadru i postaješ rezervni kapetan. Sa svim svojim saznanjima Uključuješ se u rad Planinara i na mnogim orijentacijskim natjecanjima za društvo donosiš prva mjesta. Potom se ogledaš i u KUD-a, pa čak i glumiš u nekim predstavama i igrokazima.
Ipak to nije ono što bi želio momak sa periferije sela. Odlaziš u Kanadu i svojim skoro jednogodišnjim boravkom i pohađanjem škole misliš da si našao sebe. No ni to nije to!
Povratkom uključuješ se u Omladinsku vatrogasnu brigadu i svojim oficirskim iskustvom sudjeluješ u stvaranju DVD-a Mladost i po osnivanju postaješ Prvi Zapovjednik.
Rađanje Društva je mukotrpno, pa zajedno sa ostalim kolegama stvaraš nešto što će jednog dana postati Najveće i najjače dobrovoljno društvo u tadašnjoj državi i današnjoj Republici Hrvatskoj.
Ženidbom 1974, a potom dolaskom Maria i Nevene, okrećeš se obiteljskom životu. Ljubav za vatrogastvo i prijateljstvo ne dozvoljavaju ti da se odvojiš od DVD-a. Uređujemo Đardin, gradimo novi vatrogasni dom, a ti si profesionalno na radnom mjestu koje kontrolira sve izlaze materijala iz „DC“ pa zašto sada ne spomenuti da tog materijala, uz tvoju pomoć i veliku pomoć tvojih nadređenih, nije falilo ni nama ni svim ostalim organizacijama u Sućurcu ...
Na gotovo svim radovima gdje smo zajedno učestvovali ... znalo se da je staza za ravnanje betoniranja morala biti samo tvoja.
Nakon 7 godina gradnje svi zajedno bili smo oduševljeni otvaranjem našeg veličanstvenog Doma.
Završavaš Višu tehničku u Zagrebu i postaješ inženjer zaštite od požara, a i Viši vatrogasni oficir.
Iako si sve vrijeme bio čovjek iz Sjene, ne propuštaš ni jednu manifestaciju društva, a posebno, ni jedno ozbiljno vatrogasno natjecanje u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a da ti nisi na čelu logistike.
Tvoj rad, prepoznaju oni koji znaju tvoj nevidljivi dio djelatnosti, pa ti dodjeljuju mnoga civilna i vatrogasnih priznanja i odlikovanja bivšeg Vatrogasnog saveza do srebrne medalje za požrtvovnost današnje Hrvatske vatrogasne zajednice.
Domovinski rat i angažiranje u prvotnim sazivima i rezervnim sastavima branitelja rezultira i Medaljom „Oluja“
No Život te i dalje tuće i valja… promjena u sistemu, prijevremeno umirovljenje … 1997. iznenada ostaješ bez supruge Nede i nastavljaš život sa dvoje djece bez majke.
Šok si jedva preživio i održao familiju. Srećom otrgneš se tom tmurnom razdoblju i nastavljaš u DVD-u „Mladost“ kao čovjek iz drugog plana. Dužnosti Predsjednika Suda časti i voditeljstvo obuke u „Mladosti“, a posebno, kako bi ti znao reći „profesor u obuci pomoraca“ je napokon ono što ti je sjelo ... Volio si „to“ iznad svega ... bilo je to ono što te svakodnevno ispunjalo.
No, nažalost, neće život kako bi mi htjeli, nego uporno svojim putem ... Naoko bezazlena bol u leđima vrlo brzo otkriva istinu o neizlječivoj bolesti i pretvara te u borca za vlastiti život ...
Bez obzira što si joj uporno prkosio, inatio se ... bolest je ovaj put bila neumoljiva i nažalost jača. Odlaziš ...
Na tragu te istine, opraštajući se posljednji put od tebe Silve, što da ti kažemo nego: Hvala ti za sve što si učinio za Sućurac, za DVD „Mladost“, za nas i za sve generacije koje dolaze iza nas ...
Tvoj lik i uspomenu na tvoju osobnost sačuvat će vječno tvoji najmiliji, ali i vatrogasci koji ti ovdje svojom prisutnošću odaju posljednju počast!
Laka ti Hrvatska gruda!
Počivao u miru Božjem!
***
I ča bi ovome još jema dodat.
Bija mi je ujac. Jedini. I ono kad je iša u Kanadu, šezdesetidevete godine, iša san u prvi razred osmoljetke. Vidija san avion u zraku priko velikoga odmora, u školi. I uvatija se plakat da je u onome avionu moj ujac odletija i da se neće više nikad vratit. Fala Bogu vratija se, i poživija, eto, do današnji dan ...
Puno puti san sa njin govorija o onome ča nisan moga govorit sa ocen i sa materon. Bija mi je ka stariji brat, a ne ka ujac. Puno puti san se sa njin i iskara, jerbo je bija malo ka tvrdoglav, ali opraštan mu, to je valjda bila obiteljska crta.
Volija bi da je potraja još malo duže. Život ga, kako je gori napisano, nije puno mazija, ali ako ne ništa, bar se nagušta dice i unučadi.
Njegovoga oca, moga pokojnoga dida Marina, ispratija san u uniformi. Napustija nas je kad san bija u vojsci.
Ujca Silvu ću ispratit isto u uniformi. Ali vatrogasnoj. Zaslužija je, ka jedan od osnivači Društva, i ka prvi zapovjednik...
Neka mu je laka zemlja!
|
