umorno_oko

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

29.07.2010., četvrtak

Klapska večer u Kaštel Sućurcu

Već san, par postov ranije, napisa da „ko ovo more platit?“ ... pogotovo na domaćemu terenu. Nije ovo nastavak. Ovo je više paralel-slalom. Drugi pogled na istu temu. Olitiga pismu. Našu, domaću, klapsku ...

 photo podvorje_zpskrpcqrcf.jpg
Domaćini, klapa Podvorje

 photo putalj_zpseepppzvf.jpg
Domaćice, klapa Putalj

 photo mriza_zpsukdpb2bi.jpg
Klapa Mriža

Doduše, nije ni Kambelovac na kraj svita, ali domaće je domaće. I to ne samo od jučer. Naši vridni članovi SAU „Putalj“, oliti po starinsku KUD (kulturno umjetničko društvo, stara socrealistička kratica) već trinajsti put organiziradu klapsko događanje (event, za sjevernjake). Nije to festival, ka u Kambelovcu. Ili ka u Omišu. Nisu to večeri koje uključuju napetost, glasanje, spletkarenje sa glasanjen, nervozu i sve one, ipak, negativne emocije.
Nima Televizije i tipova ka Dikan i njegove šlape (flundre, za sjevernjake) niti se vazimlje/posuđije oli sašije nova vešta (haljinica, za sjevernjake) specijalno za tu priliku.
Jedini medijski izvjestitelji smo @iskreni, koji snima za Portal, moja „malenkost“ od kvintal i skoro i po, te možda još koja novinarska samozatajna duša koja se sakrila u publiku, sa notesićen, oli nedaj Bože, diktafonon.
Ma baš me briga. Doša san slušat. I guštat. I obać malo moje misto, da čujen kako diše, i kako vonja, u ove dane kad jema bar pinkicu više šušura i života, nego obične dane.

 photo akuza_zpskb4jk94u.jpg
Klapa Akuža

Tija san, i uspija san vidit, neke ljude koji se pojavu, isplivadu, samo u ova doba. Jer su ostatak godine u Australiji, Kanadi, Švedskoj. Je nas jema svudir ...
Doša san, kako je slikovito Bosiljka rekla, „da se naježin“ kad čujen „Dalmatino, povišću pritrujena“ kad je otpivaju „Vokalisti Salone“. Na čelu sa Špiron Legendon



 photo vokalisti salone_zpslcrfkhcr.jpg
Vokalisti Salone

Ili da špijan kako najstarija klapa na svitu, klapa „Kamen“ u mraku, na Mulu, šoto voće (ispod glasa, za sjevernjake) provaje „Barbaru“ ...



... klapsku obradu staroga festivalskoga hita, za koju će kasnije na pozornici pobrat pljesak. cerek

 photo kamen_zpswbwjo2wf.jpg
Klapa Kamen

Sta san nanoge skoro uru i po, a da nisan ni osjetija.

 photo kurijoze_zpsfc50kdua.jpg
Klapa Kurijože

 photo neverin_zpsqf0sldfq.jpg
Klapa Neverin, pobjednice „Omiša“

 photo kambi_zpsn5gfb1bv.jpg
Šećer na kraju. Klapa Kambi, apsolutni pobjednik „Omiša“, "Kambelovca" ...

Iako bi zli jezici pripomenili da me bilo straj da ne puknedu ove meškinjaste katrige ako sednen na koju.
Jebe me se za zle jezike. Ja in ne mogu pomoć. Meni je bilo lipo, i sinoć kad san doša doma, zaspa san ka malo dite.
I uspija san, NAPOKON, nakraju izać nakraj i sa Jubito. Ipak san tvrdoglaviji od njega/nje ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 10:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.07.2010., ponedjeljak

Dogodine četrdeset ...

Svakoga dvadesetisedmoga srpnja, pri dvadesetak godin znanoga ka Dan Ustanka, padaju mi iste monade napamet, pucaju me flešbekovi, pogotovo ka ovi par dan, kad zapuše malo više bure i počmedu zunzit kanaderi, airtraktori, freze, kari, helikopteri i sve ostalo ča je piturano u žutu oli crvenu boju, i jema plava svitla i sirenu oli propelu (elisu, za sjevernjake), sve ča lize po zemlji oli leti, i baca vodu, more, savuru (pijesak, za sjevernjake) ili ča već more, za podušit dobrega slugu ali lošega gospodara.
Vatru, naravno.

 photo slike 014_zps5bfb8lq1.jpg

 photo slike 013_zpspdc1xv0s.jpg
Skužajte za slike. Kanaderi su letili daleko uz Kozjak, a meni oprema nije bila pri ruci. Mea Culpa!

Davne, iljadu devesto sedandeset i prve godine, u ova doba, dogodilo se par stvari u naše malo misto. Mašograd. Službenoga naziva Kaštel Sućurac.
Naš Gaj, gusta divja šuma naviše mista, bija je u plamenu.
Nije to baš lako objasnit, ali naši su mišćani bili na neki poseban način vezani uz Gaj, koji i je onega rata sakriva prid bombarderima, jedne i druge strane, a i na neki način i je priranija, jer su se prodavala drva, najčešće češmina, za priranit gladna justa.
Zato, ne dirajte u Gaj, jerbo bi van bilo lakše kojemu Šibenčaninu reč „Ne znaš pivat“ nego kojemu Sućuraninu grubu besidu kontra Gaja.
I ne falijen, uvik se u nas pisa Gaj sa velikin početnin slovon.
Zašto ovoliki uvod? U ona turbulentna vrimena (1971!!) Svak je svakoga malo nakrivo gleda ... ali kad je Gaj deboto izgorija, u velikoj vatrenoj apokalipsi, cilo, ali baš CILO SELO, bez obzira na godine, politička uvjerenja i vjeroispovist, je išlo gasit. Skupija bi se koji stari trliš (radna odjeća, za sjevernjake), vazeja bi se kosir (srp, za sjevernjake) za osić koju granu i udri. Nije bilo ni kanaderi, ni tehnike, ništa! Samo jubav prema Gaju, luda glava i tvrdoglava upornost da se nešto napravi. I u ta vatrena i luda vrimena rodila se među ondašnjon mularijon (mladeži, za sjevernjake) ideja o osnivanju tzv. Omladinske vatrogasne brigade.

 photo VATROGASCI_1_zpsutknlkqh.jpg
photo: Portal vatrogasaca RH

Koja je i realizirana ka DVD „Mladost“ na skupštini u deseti misec iste godine. Goli i bosi ... odili su autobusima na požare, dokle nisu, kad su malo stali na noge, dobili koje auto od starije vatrogasne braće, ka ča iznošenu robu proslijedimo dalje rodbini, jer nan je žaj bacit, a „malome još more poslužit“. Ko sritniji od nji kad su dobili staroga IMV kombija, ili Dajca, ili Zastavicu, koji su više vrimena provodili „na kanalu“ vengo u voznome stanju. I morali su se parkirat na nizbrdici. Za svaki slučaj cerek

 photo VATROGASCI_2_zpsvb6qesog.jpg
photo: Portal vatrogasaca RH

I polako, polako, resli smo. Sad već mogu i napisat SMO, jerbo san zajeba mater, pa je uvatija na brzinu da mi potpiše pristupnicu. Kad san krenija u osmi razred puške skule (osnovne škole, za sjevernjake) 1977. godine. A i pri toga bi me u zadnji čas vadili iz autobusa, kad bi se uvalija unutra i tija poć sa njima „na požar“.
Najpri smo bili postanari u Miškovca, jednoga od naši prvi komandiri (sad se to zove zapovjednik), a kad smo priresli one njegove dvi sobe u koje nas je smistija, onda nas je lokalna vlast smistila u staru kuću, na mistu di je sad Ambulanta. Ajme prostora. I mista za vježbat. I stari borov za obisit cjevi potla požara, da se brže osušidu.

 photo VATROGASCI_3_zpsv6ozpz2j.jpg
photo: Portal vatrogasaca RH

I tot nas je posjetila TV Beograd, reportažu je učinila Dunja Lango. Dobili smo i kolor TV. Ej, pazite, radi se sedandesetinekoj godini, kad u cila Kaštila nije bilo deset televizij u boji.
Počeli smo polako odit i na takmičenja vanka bivše splitske općine. Sićan se, moje prvo veće takmičenje je bilo prve godine kad san se upisa, ka omladinac, sedandesetisedme, republičko natjecanje u Petrinji.
Sidija san na zadnjemu sicu, u pripravljenome bolničkome milletrečento (tisućutristaču, za sjevernjake) i to deboto na štangi (željeznoj cijevi, za sjevernjake), jer je tapecirung od sica davno posta misaona imenica. Ali, ko je smija ča reč. Od sriće di gremo na put.
I znate ča je najboje od svega? Kako smo mi svi bili malo tehnički plesnuti (navudreni, za sjevernjake) to smo neumorno slikavali, snimali na sve onda dostupno. Ne virujete? Pogledajte OVO:


DVD Mladost: Film Vatrena Mladost 1971-1975 god. from vatra on Vimeo.



... pa ćete znat da ne pričamo monade.
Nikidan san iša u nabavu dva diska od dva terabajta, za arhivu.
Di smo ono stali, a, prvo natjecanje. Petrinja. Pa Pula ... Nisan se još obrija, nikakvi nagovori nisu pomogli, ali kad san vidija vatrogasnu ekipu popravilišta u Glini, nije me više tribalo nagovarat. Parili su ka da su sad došli sa snimanja „Bitke na Neretvi“. Ali pod komandon Orsona Wellesa cerek
Dunkve, kod prvoga brijanja se vidilo da potičen iz mesarske familije. Skoro san završija na hitnoj, ča radi tupe lancete (žileta, za sjevernjake), a ča radi velikoga iskustva u brijanju.
Dalje su se događaji, glede vatrogastva, nizali deboto filmskon brzinon.
Ovi put isprepleteno i sa feštama od maškara, početkon osandeseti, u kojima smo aktivno sudjelovali.
Prve smo maškarane svečanosti, 1980. godine, snimali sa posuđenon videokameron, pa smo u današnjemu kafiću „Madera“ (onda se zva "Kaštelet" i nije bija kafić vengo krčma) prigledavali snimku nastupa klape Trogir. I usput uvjerili mjesnoga bricu (brijača, za sjevernjake) da je to na drugome programu. Mislin da još namišta televiziju. Ako je nije zaitnija kroz ponistru.
Dogodine smo se već bili primodernali. Vatrogasna Olimpijada u Beblingenu, ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Koju su naše ženske, usput rečeno, osvojile. I vježbale bolje nego i neke muške ekipe. Onda se nabavilo opreme, Saba stacionarni videorekorder, Hitachi prenosni videorekorder, Sony Trinitron kamera. Sve po spisku. I sve pri vrju u svojin kategorijan.
Pa smo dogodine na maškaran, a i svugdi di smo odili, snimali sami. I sad to, skupa sa slikan, tramakajemo i spremamo u digitaliziranu arhivu. Straj me da će i ona dva diska od dva terabajta bit malo. Sićan se kako se naš prvi predsjednik, Ivica Batina, umeja dok nije pribacija onu najprvu arhivu, sa 8mm filma, u digitalni format. A mislin da su partila bar dva skenera dokle su se skenirale sve slike.

 photo zenske1_zpswgegr3jg.jpg
... ženska ekipa 1983. godine ... sa voditeljen, @acivijen ...

I ovon bi prilikon citira Spomenutoga Ivicu Batinu, našega @acivija, dugogodišnjega alfu & omegu Društva ...

U ono doba je DVD Mladost bilo vodeće društvo u naše malo misto, ma koliko neki mučali o tome, i tvrdili suprotno, iz zavisti, ljubomore, ili neke druge, ipak, ljudske emocije ... ali činjenice ne lažu.

DVD „Mladost“ je uvijek nekom čudnom božjom voljom bilo prvo u svemu, (...)
1. Od početka sedamdesetih (od osnutka) imali smo filmsku kameru i sve bilježili na 8-mm vrpcu… snimali dokumentarne filmove i danas imamo neprocjenjivu arhivu…
2. Od početka osamdesetih među prvima smo na ovom području imali video-kameru i s njom sve bilježili, (...)
3. Od 1986. imamo prvi Fax, kao probni proizvod EI Niš licence Xeroxa. (...)
4. Od 1988.g. prvi na području Kaštela i HVZ-a imamo PC i s njim radimo čuda, izigravamo galopirajuću inflaciju i od zarađenih para kupujemo potpuno novi turistički autobus. Prelazimo na potpuno kompjuterizirano vođenje svih poslova društva! (...)
5. Početkom 2000-tih sa klasične fotografije prelazimo na digitalnu, nezamislivo puno snimljenih slika, događaja i slično.


Skoro da san zaboravija da smo krajen sedandeseti godin počeli gradit vatrogasni dom, na skretanju sa Magistrale u Sućurac. I osandesetičetvrte smo ga otvorili. I opet povist piše romane. Triba ga je otvorit jedan političar, porijeklon iz našega mista. I u sve novine je tako pisalo. Ali on je očito ti dan jema pametnijega posla, tako da je na kraju onu famoznu VRPCU prisika naš dugogodišnji član, jedan od osnivači, Branko Žuvela. Ča na kraju u nijedne novine nije pisalo.
Kad se zgradija ti Vatrogasni dom, polako smo počeli bit centar događanji u mistu. Ma koliko neki mučali (šutjeli, za sjevernjake), o tome. I ma koliko to nekima ne bilo baš po volji. Ali, baš me briga za zle jezike. Nakon moga povratka iz vojske, osandeset i druge, našlo se opet nas par tehnički potkovani omladinaca, pa smo držali niko vrime i disko u Domu, naravno, svo to vrime smo redovito odili po takmičenjima, vježbali, nastupali, ubirali medalje i na domaćin i međunarodnin natjecanjima.
Jedan od najgori iskustava, glede gašenja, bila je Korčula, 1985. g., kad je izgorilo dvadeset i nešto kvadratni kilometri borovine. Koju niko nije taka od onega rata. Pucala je municija. Njemačka grune, ka nova, a talijanska, ka dičja pištola, ka malo jači prdac. Brzo posli toga je došla i Jugoplastika, odnosno požar kombinata. Onda san se prvi put usra od straja, ka grlica, i ono baš ljudski, reka da ne mogu poć. Šuma je šuma, uvik moreš uteć na izgoreno, ali požar u zgradi ... brrrrrr.
Malo po malo, vrime je činilo svoje. I uzimalo danak ... Počeli su nan polako partivat osnivači, Ivica Katić, Mario Žegarac, Jozo Luketin, Ineska, Mate Šunjić ... ajme, nadan se da nikoga nisan zaboravija.
Neki od bolesti, a neki, naš Mate, ka danak Domovinskoga rata. Pokoj in duši! Svima, i ako san koga zaboravija napisat. Ovo ipak nije monografija. Moran ostavit čako i za dogodine. Ne konzultiran literaturu, arhivu. Samo svoja sjećanja. Moj osobni deža vu. Koji me puca svaki put u ova doba godine.
I svake godine se sitin Ogiju čestitat rođendan.
Dvadeset i sedmi srpnja, kad mu je otac iša po njega i mater u rodilište, čovik se malo proveselija, ka za trećega sina, i na upit žene „Kako ćemo zvat maloga?“ onako iz prve odgovorija OGNJEN, jerbo se, ka i svi Sućurani, par dan pri toga nije naspava radi onega požara sa početka.
I tako je krug, privremeno zatvoren. Do dogodine. I lipe okrugle godišnjice.
I još jedne priče, i prisjećanja, kako smo resli skupa sa vatrogascima i u vatrogascima ...

 photo sedandesetineke_zps1zxvmbdg.jpg
photo: Portal vatrogasaca RH

Zdravi i veseli bili! thumbup mah
- 19:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.07.2010., četvrtak

Ko ovo more platit?

Mora san citirat naslov pisme velikoga Arsena, mislin da se ni on ne bi jidija ... Da je kako stivat ove sve događaje (evente, za sjevernjake) u škrinju pa malo-pomalo čenčukat (glođat, za sjevernjake) kad dođe crna zima i udre teška južina.
Ovako, moramo se patit pa deboto svaki dan odit na koju feštu. Sva srića da u nas nije kriza cerek
Već san opisa kako je bilo u subotu, na «Noći vatrepola», a bez rikuperavanja (oporavka, za sjevernjake) tribalo je držat tempo i dalje.
Već u nedilju je bila nova prigoda za odmorit oči i uši. Klape u Kambelovcu, i to druga večer, di su se pivale klapske obrade poznati zimzeleni pisam sa našega estradnoga prostora.
Ka ča san već reka, bilo je lipo i vidit i čut. Bilo da se radi o ženskin klapama ...

 photo PUTALJICE_zpsgpc2ltes.jpg
ženska klapa «Putalj» iz K. Sućurca

 photo NEVERINKE_zpsukrchijb.jpg
ženska klapa «Neverin» iz K. Lukšića

... ma koliko se nekima pravovjernin ljubiteljima klapske pisme dizala kosa na glavi na spomen klapske pisme i žena u istoj rečenici ... bilo da se radi o pravin, rasnin primjercima originalne acapela muške ekipa. Dobro, trevila bi i koja tamburica thumbup, ali to je bilo to ...

 photo KALETA_zps7suzqbku.jpg
klapa «Kaleta» Zadar

 photo KAMBI_zpsuqxxhids.jpg
klapa «Cambi» K. Kambelovac

 photo TRAGOS_zpslrjkqfhi.jpg
klapa «Tragos» Trogir

I za kraj, ipak dva mala isječka iz milozvučja koje mi je u tu nedilju uvečer zapljuskivalo organe za sluh ...





I bilo mi je lipo, tako da san lako prižalija ča nisan moga gledat finale svjetskoga prvenstva. Da se ne razočaran u moje favorite, «Oranje», koji su zaboravili igrat balun i isukali bombe, rašpe i rivolvere pa udri po bidnin Španjolcima. Mesari jedni! Došlo mi je da doma užgen sve narančaste majice ča i jeman headbang puknucu
Ajde, posli ovega presinga uzeja san dva dana odmora, za malo napunit baterije. Ali ovu feštu baluna u Poljudu nikako nisan moga propustit. To je bilo ka neslužbeno otvaranje proslave fešte za sto godin Hajduka, najstarijega NOGOMETNOGA kluba u Lijepoj Našoj, ma koliko šutjeli o tome, i ma koliko se neki trudili dokazat suprotno.
Utakmica ka utakmica, revijalna do daske, sa hokejaškin izmjenama u drugome poluvrimenu, kad se sve skupa malo i razvodnilo.
Gosti, slavni HSV, su arivali (stigli, za sjevernjake) u prilično okrnjenome sastavu, «olovnih nogu», jer su in tek počele pripreme.
Uz standardni kolorit ...

 photo JUZNJACKA_zpswtd0ukly.jpg

... i ozbiljno praćenje utakmice ...

 photo DOMINKO_zpscbrxcvmo.jpg

... jemali smo i par dodataka, ka ovo kad je naš trogirski grdelin zapiva «Oluju sa sjevera», direktno iz šesnaesterca ...

 photo COCE_zpstak6xjw5.jpg

Da bi sve bilo potpuno, ka u bajci, Hajduk je zaigra zaozbiljno, i dokle se HSV nije ni okrenija, već smo vodili sa dva i nula. Ka ča san reka, ka u najlipšoj bajci. More bit da su i bili oslabljeni, ali jemadu Petrića, ča je i među našima jema obožavatelje ...

 photo MALI_PETRIC_zpsw5l6f14d.jpg

... i jemadu staroga iskusnoga lisca Van Nilsteroya, onega ča je, dokle je igra u Mančestera i u Reala, da više golov vengo ja jeman vlas na glavi. Poluvrime 3:2 za Hajduka. Isti rezultat ka i nazad trideset godin ... u ONOJ utakmici ... Čuli su se čak i neki zajebantski prijedlozi da prikinemo utakmicu i da ostane ovi rezultat.
Drugo poluvrime je već bilo malo drugovačije. Brzo se vidilo ko je ko na terenu, ali Špaco jema alibi da je prominija po momčadi. Ni 3:3 na kraju nije loše, ali ipak bi bilo slaje da smo i pobjedili. A ča ćeš, ne moreš sve jemat ... kad se sitin da se dogodilo i još najmanje dva mirakula. Naši su pljeskali Petriću, protivničkome igraču, kad je da gol iz penala. Ipak je on naš reprezentativac.
I najbitnije, kad je neki kretenoid bacija baklju na novopostavljenu tartan-stazu, cili mu je sjever spomenija mater u ružnome kontekstu, a neki su to pocrtali i fizičkim dodirom. Mislin da mu neće past napamet više bacat.
Ima još nade za nas ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 10:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.07.2010., petak

Novi bolid u Novome ...

Opet će mi reč @plava da jeman senzacionalističko-bombastične nastrojene naslove, ali ča ću ja kad je to jače od mene. Malo igre ričima i poigravanja sa mojon privremenon adreson, na drugi kraj Kaštili, još nikoga nije ubilo ... partynjami
Ča san triba napisat ... da mi auto gre na vodu ... ka ča je moj ekološki nastrojen kum primjetija. Glede toga da su me svugdi danas vidili, pa je posumnja u energetske sposobnosti moga maloga Mađara sa kosin očima.
Dunkve, Suzuki Swift se proizvodi u Suzukijevoj fabriki u Mađarskoj. Pa san ga čeka deboto misec dan. Straj me je i promislit koliko bi ga čeka da je dolazija iz Zemlje izlazećega sunca ... Siguro bi je čeka ka i Roko svoju gitaru ča mu je još u srednju školu zapela na carini, eno, reka mi je danas da mu taman ovi dan triba doč.



Danas san obavija sve ča san jema obavit. Sredija papirologiju. I meknija tablice ... I priko više toga. Zato se more bit i učinilo mome kumu @pechini da me od bote vidi na više misti. A kako on voli znat sve ča mu pade napamet da bi triba znat ... eto, sad mislin da mu je srce na mistu jerbo još nije niko, pa ni ja, zajeba zakone fizike. Nisu to zakoni RH, pa da sličidu na ementaler. cerek
A i potrošnja ... mislin tonobila ... je u granican normale. Ionako se triba priviknit na novo prometalo, u svakome pogledu.
Da san danas naplaćiva udisanje mirisa novega auta, moga san bit puno je reč bogat čovik, ali skupilo bi se za dobru večeru za dvoje.
A o guštima same vožnje neću još ni pričat. Triba se posebno pazit do iljadu kilometri. I prvega servisa. Dobro, neću ni onda palit gume, ali eto ...
Jučer me je čak i ferma pulicjot. Manija lizalicon, vidi on auto bez tablic, namirisa krv ... ali kad san se približija, i kad je vidija da su kesice još na sicevima, samo mi je učinija mot da gren dalje.
I evo, gren i ja dalje. U krpe. Previše se toga lipga dogodilo u ova dva tri dana, a da ne bi sačeka još malo da se slegnu dojmovi. I posebna hvala jednome od moji vatrogasaca ... koji nije tija prihvatit ponuđeno piće, uz najblekastiju skužu za koju san čuja: ... pa ča, ka da mu je prvi novi auto ... Ne znan je li to iz njega progovorila đelozija, glupost ili samo linost, jer mu se biće nije dalo dignit sa klupe u dvorištu, di je tako lipo lambika vjetrić mio ... Rekli bi u mome selu, tako bi i da ... A kad malo zagreben po sjećanjima, to je bija isti oni ča je nazad dvadesetak godin reka da je @acivi kupija u Vatrogascima kompjuter samo zato da se ja mogu igrat.
Boki dlaku minja, i kosa mu je malo posidila, ali ćud ne minja, jema bit, nikad ... Amen!
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
P.S. Kad već pričamo o vatrogascima, evo i jednoga maloga daška prošlosti, taman pristigloga iz Baroknoga grada. Davne 1983. godine držali smo u Vatrogasnome domu disko. A kako u ona doba nije bilo Čipoteka, Emezeta, i ostalih papilova-centara, tribalo je napravit light-show ...



... trčeće svitlo, vidljivo je iz priloženoga. A nije vidljivo iz priloženoga da je još uvik u funkciji. Na veliko zadovoljstvo jednoga naturaliziranoga Bumbara, porijeklon iz ovi krajeva. E sad je stvarno dosta. Došla je Zakonita pa mi je udunila svitlo ... a zamalo i kompjuter. Laka noć!

Update:
11. srpnja 2010. 16:44

Sinoć je bila u Sućurcu, "Noć vatrepola" (prepisano sa plakata!), o čemu morete malo više pročitat OVOD
Ja san bija i bilo mi je lipo. Možda nije "Splitsko ljeto" i neka predstava koju bi razumija samo Zlatko Gall i pok, Anatolij Kudrjavcev, ali malo opuštanja i friške arije u ova 'ebena vrimena ne more nikome naškodit. Dapače, čak štoviše ...

- 23:09 - Komentari (17) - Isprintaj - #

06.07.2010., utorak

Godot?

Prometalo još nije stiglo, tako da mi se ovo čekanje malo ka ono odužilo i baca prve asocijacije o poznatom čekanju još poznatijeg Godota puknucu puknucu
Kratko i jasno: prometalo još nije stiglo. Iako su sve obveze novčane prirode uredno podmirene. I namirene. greedy
Zadnja informacija je sutra. To ka u sridu. Na moje pitanje je li to "sigurno" ili "možda" dobija san očekivani odgovor: sigurno, naravno!
Sačekaćemo!
Ne da mi se sad još potegnit do one obožavane njemačke hobotnice po prognozu. Obožavana je bila do sada, kad je pogodila sve pobjede Elfa. Ali ništo se strašin za njezinu sudbinu, jerbo je izgatala Španjolce ka finaliste. Mislin da bi lako mogla završit ispod peke! Pogotovo ako gori po Dojčlandu trevi koji croatische restaurant sa osobljem primorskog porijekla.
Ali molajmo mi hobotnicu, iako se ne bi ni ja bunija protiv jedne dobre salate.
Kako smo provodili dane u ćaćinome autu?
Pa glede vremenskih prilika, skoro nonstop sa sve četiri otvorene ponistre.
Bilo da se letalo po toboganima ....

 photo tobogan_1_zpsytxjfth0.jpg

... na širen području ingerencije don Vinka. Kojega don Vinka? Pa onega ča zna dobro driblat. Na balun, naravno. smokin

 photo tobogan_2_zpsf1a0fpbe.jpg

... ili smo pokušavali uvatit mačku na spavanju ...

 photo macka_zpsx0uzydiv.jpg

... a zamalo je mačka nas uvatila na spavanju. Ostavija san otvorena vrata od verande (mea culpa!) i najedanput čujen lomljavu iz toga smjera: pohlepna mačketina je skočila na stol, bacila čibu (krletku, za sjevernjake) na pod kako bi se domogla slasnoga zalogajčića, naše Cvite ...

 photo cvita_zpsyl6gyul0.jpg

Neplanirano je izazvala našu brzu reakciju, jerbo je osin čibe bacila i pepeljaru, pa je dobro plasiran šut punon nogon istira uljeza iz verande thumbup, a bidna Cvita, koja nije jemala kad naučit ni letit, samo je skakutala po verandi i dva puta krvnički ugrizla kljunom punicu dokle smo je uspili vratit u njezino obitavalište.
Malčice uzbuđenja tijekom popodnevne fjake.
U ovu subotu san mislija odvest Vinku da gleda vatrogasno natjecanje. Međutim, glede vremenskih prilika (neprilika?) radije san je ostavija u mojih doma, na cjelodnevnome boravku, jer su uvjeti bili za iskrenit se.
Naravno, radilo se o 7. kupu Sv. Florijana ...

 photo pehar_zpsnsfahc5h.jpg
photo by @iskreni

... koji se silon prilika održa u prvi vikend sedmoga miseca (ko je spomenija Hvar?) ... došlo je, iz ovega oli onega razloga, dvadeset i jedna ekipa (samo?) i uspile su se pokarat dvi udruge u selu ...

 photo ljubo_zpsqatvol9j.jpg
arhivska slika, sa Hvara

... iako je za sukob termina (istu večer bila fešta na Gojači ...) bija kriv neko treći. Florijan se moga održat ti dan ili nikako.
Ali, kako mi se ne da sad raspravljat ko je bija pri, kokoš oli jaje, a i nima svrhe kad je sve gotovo, vratimo se mi onome ča je bilo u našemu djelokrugu ... ka i obično ... obrada rezultata ...

 photo auto_zpsd4gbrnjy.jpg
photo by @iskreni

... odrađena sa standardnon opremon, ovi put pojačanon za jedno vatrogasno vozilo, taman da pričuva da se sve ne užge od velike vrućine. Nije mi se od lipoga vrimena njanci dalo vadit fotoaparat. Uspija san slikat samo jednu sliku ...

 photo natjecanje_zpsmcptrwe0.jpg

... prije nego san ustanovija da su mi baterije od fotoaparata na umoru. I naravno, fala na pitanju, rezervne san zaboravija napunit. puknucu Srića da je @iskreni neumorno škljoca, pa mu se još jednon zafaljijen ča mi je posla mejlon slike koje san ga zamolija. laze
Koga zanimaju rezultati, more vidit ovod, za muške "A", muške "B", žene "A", a prvo misto u kategoriji žene "B" osvojila je je ekipa iz DVD Desno Trebarjevo, jer je jedina nastupila, a tablice rezultata nema jer je, kako je maštovito napisa @acivi, organizatoru "nestalo karte" fino
Bilo kako bilo, nakon dobro obavljenoga posla, te večeri dvorište DVD Mladost nije izgledalo ovako ...

 photo dvoriste_zpshhvr1ize.jpg

.... nego ovako ....

 photo pice_zpsqhbq2taj.jpg
photo by @iskreni

 photo meso_zpsojmymnxj.jpg
photo by @iskreni

... di se je uz obilato tamanjenje namirnica u krutom i tekućem stanju, proslavljalo uspješno održavanje sedmog i počelo očekivanje osmog kupa Sv. Florijana. Uz muziku tamburaša iz Mraclina, vrime je proletilo za sekund. Tako da nisan više moga ni stat na noge, ni sidit. Pa san se povuka u svoje odaje. Stvarno nisan moga poć povirit na Gojaču, na feštu klape "Podvorje". Oprosti, @generale. Možda koji drugi put.
Partija san, dunkve, pri vengo san se pritvorija u bundevu. I stvarno i figurativno. U nadi da će ovo lito ipak po našin medijima bit manje ovakvih slika ...

 photo canadair_zpsb6tmrkfh.jpg

... možda tek pokoja od ovakvih ...

 photo Canadair_model_zpsowaqomjf.jpg

... ako bi se ko sitija održat izložbu modela vatrogasne tehnike, na opće oduševljenje dice, ka i onih koji su to još u barem malome djeliću. cerek
Zdravi i veseli bili! mah mah mah

Update:
8. srpnja ...

Samuel Beckett is pussy thumbup ... Godot is here! party
Opširnije sutra ... kad se naspavan!

P.S. Nisan moga izdurat, samo još ovu sliku, za sve kojima je puna kapa vuvuzela, Antimona, Pervana, Mile & Lane, Antuna i Gorana, Roberta i onoga neobrijanoga, da ne zaboravin Karla, Renea, Dreleta, Žuju & Karlovačko, Aha T-com tarifu.... blabla puknucu headbang
Uostalon, onako po domaću, sve po spisku ... Osin Ide Prester. Samo zato da postoji iznimka, ka i uvik, koja potvrđuje pravilo. cerek lud fino

 photo hobotnica_zpsayeoacqw.jpg
... poseban pozdrav Niku Titaniku, ma gdje bio ...
- 23:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.