Marketing
Ko ovo more platit?
Mora san citirat naslov pisme velikoga Arsena, mislin da se ni on ne bi jidija ... Da je kako stivat ove sve događaje (evente, za sjevernjake) u škrinju pa malo-pomalo čenčukat (glođat, za sjevernjake) kad dođe crna zima i udre teška južina.
Ovako, moramo se patit pa deboto svaki dan odit na koju feštu. Sva srića da u nas nije kriza 
Već san opisa kako je bilo u subotu, na «Noći vatrepola», a bez rikuperavanja (oporavka, za sjevernjake) tribalo je držat tempo i dalje.
Već u nedilju je bila nova prigoda za odmorit oči i uši. Klape u Kambelovcu, i to druga večer, di su se pivale klapske obrade poznati zimzeleni pisam sa našega estradnoga prostora.
Ka ča san već reka, bilo je lipo i vidit i čut. Bilo da se radi o ženskin klapama ...
ženska klapa «Putalj» iz K. Sućurca
ženska klapa «Neverin» iz K. Lukšića
... ma koliko se nekima pravovjernin ljubiteljima klapske pisme dizala kosa na glavi na spomen klapske pisme i žena u istoj rečenici ... bilo da se radi o pravin, rasnin primjercima originalne acapela muške ekipa. Dobro, trevila bi i koja tamburica 
, ali to je bilo to ...
klapa «Kaleta» Zadar
klapa «Cambi» K. Kambelovac
klapa «Tragos» Trogir
I za kraj, ipak dva mala isječka iz milozvučja koje mi je u tu nedilju uvečer zapljuskivalo organe za sluh ...
I bilo mi je lipo, tako da san lako prižalija ča nisan moga gledat finale svjetskoga prvenstva. Da se ne razočaran u moje favorite, «Oranje», koji su zaboravili igrat balun i isukali bombe, rašpe i rivolvere pa udri po bidnin Španjolcima. Mesari jedni! Došlo mi je da doma užgen sve narančaste majice ča i jeman 
Ajde, posli ovega presinga uzeja san dva dana odmora, za malo napunit baterije. Ali ovu feštu baluna u Poljudu nikako nisan moga propustit. To je bilo ka neslužbeno otvaranje proslave fešte za sto godin Hajduka, najstarijega NOGOMETNOGA kluba u Lijepoj Našoj, ma koliko šutjeli o tome, i ma koliko se neki trudili dokazat suprotno.
Utakmica ka utakmica, revijalna do daske, sa hokejaškin izmjenama u drugome poluvrimenu, kad se sve skupa malo i razvodnilo.
Gosti, slavni HSV, su arivali (stigli, za sjevernjake) u prilično okrnjenome sastavu, «olovnih nogu», jer su in tek počele pripreme.
Uz standardni kolorit ...
... i ozbiljno praćenje utakmice ...
... jemali smo i par dodataka, ka ovo kad je naš trogirski grdelin zapiva «Oluju sa sjevera», direktno iz šesnaesterca ...
Da bi sve bilo potpuno, ka u bajci, Hajduk je zaigra zaozbiljno, i dokle se HSV nije ni okrenija, već smo vodili sa dva i nula. Ka ča san reka, ka u najlipšoj bajci. More bit da su i bili oslabljeni, ali jemadu Petrića, ča je i među našima jema obožavatelje ...
... i jemadu staroga iskusnoga lisca Van Nilsteroya, onega ča je, dokle je igra u Mančestera i u Reala, da više golov vengo ja jeman vlas na glavi. Poluvrime 3:2 za Hajduka. Isti rezultat ka i nazad trideset godin ... u ONOJ utakmici ... Čuli su se čak i neki zajebantski prijedlozi da prikinemo utakmicu i da ostane ovi rezultat.
Drugo poluvrime je već bilo malo drugovačije. Brzo se vidilo ko je ko na terenu, ali Špaco jema alibi da je prominija po momčadi. Ni 3:3 na kraju nije loše, ali ipak bi bilo slaje da smo i pobjedili. A ča ćeš, ne moreš sve jemat ... kad se sitin da se dogodilo i još najmanje dva mirakula. Naši su pljeskali Petriću, protivničkome igraču, kad je da gol iz penala. Ipak je on naš reprezentativac.
I najbitnije, kad je neki kretenoid bacija baklju na novopostavljenu tartan-stazu, cili mu je sjever spomenija mater u ružnome kontekstu, a neki su to pocrtali i fizičkim dodirom. Mislin da mu neće past napamet više bacat.
Ima još nade za nas ...
Zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 15.07.2010. u 10:58 sati.