Već san, par postov ranije, napisa da „ko ovo more platit?“ ... pogotovo na domaćemu terenu. Nije ovo nastavak. Ovo je više paralel-slalom. Drugi pogled na istu temu. Olitiga pismu. Našu, domaću, klapsku ...
Domaćini, klapa Podvorje
Domaćice, klapa Putalj
Klapa Mriža
Doduše, nije ni Kambelovac na kraj svita, ali domaće je domaće. I to ne samo od jučer. Naši vridni članovi SAU „Putalj“, oliti po starinsku KUD (kulturno umjetničko društvo, stara socrealistička kratica) već trinajsti put organiziradu klapsko događanje (event, za sjevernjake). Nije to festival, ka u Kambelovcu. Ili ka u Omišu. Nisu to večeri koje uključuju napetost, glasanje, spletkarenje sa glasanjen, nervozu i sve one, ipak, negativne emocije.
Nima Televizije i tipova ka Dikan i njegove šlape (flundre, za sjevernjake) niti se vazimlje/posuđije oli sašije nova vešta (haljinica, za sjevernjake) specijalno za tu priliku.
Jedini medijski izvjestitelji smo @iskreni, koji snima za Portal, moja „malenkost“ od kvintal i skoro i po, te možda još koja novinarska samozatajna duša koja se sakrila u publiku, sa notesićen, oli nedaj Bože, diktafonon.
Ma baš me briga. Doša san slušat. I guštat. I obać malo moje misto, da čujen kako diše, i kako vonja, u ove dane kad jema bar pinkicu više šušura i života, nego obične dane.
Klapa Akuža
Tija san, i uspija san vidit, neke ljude koji se pojavu, isplivadu, samo u ova doba. Jer su ostatak godine u Australiji, Kanadi, Švedskoj. Je nas jema svudir ...
Doša san, kako je slikovito Bosiljka rekla, „da se naježin“ kad čujen „Dalmatino, povišću pritrujena“ kad je otpivaju „Vokalisti Salone“. Na čelu sa Špiron Legendon
Vokalisti Salone
Ili da špijan kako najstarija klapa na svitu, klapa „Kamen“ u mraku, na Mulu, šoto voće (ispod glasa, za sjevernjake) provaje „Barbaru“ ...
... klapsku obradu staroga festivalskoga hita, za koju će kasnije na pozornici pobrat pljesak.
Klapa Kamen
Sta san nanoge skoro uru i po, a da nisan ni osjetija.
Klapa Kurijože
Klapa Neverin, pobjednice „Omiša“
Šećer na kraju. Klapa Kambi, apsolutni pobjednik „Omiša“, "Kambelovca" ...
Iako bi zli jezici pripomenili da me bilo straj da ne puknedu ove meškinjaste katrige ako sednen na koju.
Jebe me se za zle jezike. Ja in ne mogu pomoć. Meni je bilo lipo, i sinoć kad san doša doma, zaspa san ka malo dite.
I uspija san, NAPOKON, nakraju izać nakraj i sa Jubito. Ipak san tvrdoglaviji od njega/nje ...
Zdravi i veseli bili!
Post je objavljen 29.07.2010. u 10:57 sati.