< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Neeeeee, nije riječki "Novi list", nego samo metaforički ... moja prva 24 sata u ratu, nemetaforičkom, sa vlastiton panceton (špekom, za sjevernjake). Bilo bi glupo očekivat nekakve rezultate, osim psihičkih, nakon samo jednog dana, iako ima gomila popratnih pojava. Ka prvo, mašo me bolu noge ... kad zbrojin koju san "redovnu" kilometražu učinija, pa uzaskale i nizaskale, skupilo bi se dosta. A i jučer je bija još uz to i specijalan datum. Mala Gospe ... a to znači fešta u Solinu i obavezna posjeta, sa Vinkon, naravno. Lipo smo došli doma, ručali, malo odmorili i pokupili njezinu prijateljicu Saru pa put Solina. Autom. Bila je to prva greška. Uputili smo se u cca 18:00, a dokle smo došli do vrtuljaka, već je bilo sunce na zalasku. Dogodine iden autobusom, jer mi se ne da gubit više od sat vrimena na traženje parkiranja, da ne spominjen nerviranje i primanje i davanje biranih riječi hrvatskoga jezika vezanih za žensku populaciju. Ali to njima dvima nije ništa smetalo. Bilo je bitno doć do vrtuljka i učinit dva-tri đira, jer se više nije ni moglo ... ... sad smo mirne, timbrale smo kartelu ... ... ali na njiovo veliko iznenađenje, vrtuljak nije bija jedino ča su imali. Meni se pari da je ovo prvi put, da ne rečen premijera, jer lani nisan vidija male konjiće, da ne rečen ponije ... ... ali one su morale malo jahat na ponijima. Ala gušti! Nisu stale cilin puten do kuće pričat o tin konjićima, a mislin da znan i ča će u vrtiću jutros bit glavna tema Kako malo triba za dicu razveselit A puten nazad je već malo i zapuvalo, pa smo požurili da mi se uznojne šinjorine ne bi razbolile. Dobar trening, ča se mene tiče, možda malo i prejak za prvi dan ... obziron na to kako me je već odavno ruzina uvatila, ali ne mislin fermat. I glede volumena i glede kvalitete ... Evo, ovde svečano izjavljujen, da ću smatrat prvin uspjehon kad buden moga opet na noge u Sinj ... znan da drob ne nestaje sa čarobnin štapićen, i da triba vrimena, znoja i živac, ali od nečega se mora započet. Znači, ako dogodine buden uspija doć do Sinja na noge, smatran se na dobrome putu. A kiliogrami će već nestat. Usput. Neću se uopće vagat. Jer triba prominit način života, to je najbitnije. Ne odit lifton, osin kad nosin televiziju Odit na noge na posal ... Vodit Vinku na noge u vrtić ... Ne papat posli mraka ... Ne papat kolače i slatko ... Ne papat kruva ... Pit puno tekućine ... vode, po mogućnosti, a ne sokove ... I bit dovoljno tvrdoglav pa to provodit danima, i danima, i danima ... I kako mi je napisa @proširene_vene, ne znan oću li bit mršavili za par miseci, ali ću bit sigurno zdraviji i sritniji. Pozdrav sa bojnog polja |