< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
photo by vatrogasni portal Evo vidite koja je ura, puno mi se toga vrtilo po glavi, kako moran nešto napisat o tragediji na Kornatima, svatko ko je makar jednon bija u sličnoj situaciji ka oni, koji lani nisu jemali sriće, svaki vatrogasac, sadašnji ili bivši, aktivni ili penzionirani, dobrovoljni ili profesionalni, osjeća potribu da reče dvi tri beside, pa nisan ni ja od kamena ... Nisan zna kako bi počeja, ni kako bi naslovija ovi post. I zato fala lipa @aciviju sa vatrogasnoga portala, na ovoj slici. Tužno je ... Tužno je da je prošlo već godinu dan, a da nismo ništa pametniji glede tragedije na Kornatima ... Tužno je, ča san nikidan pročita u novine, da Frane, jedini preživjeli NE SMIJE govorit za medije ... Tužno je, ča na nevolji i tragičnoj smrti nji duzine (dvanaest, za sjevernjake) pojedini lešinari nastoju zaradit ... pineze, političke punte, whatever ... gadi mi se i nabrajat na koga san sve mislija Tužno je ča i sad oće odlikovat isti oni ča je reka za nji da je to bila «... bespotrebna avantura ...» ... I zato nan ostaje jedina nepobitna činjenica ... nji više nima, a Frane je priživija, da more pričat, ali ne smi, dokle? Pokoj vječni daruj im Gospodine ... i svjetlost vječna svjetlila njima ... Za njih dvanaest, i za Marinka na Hvaru koji je nekako u isto doba partija od srca na požaru, a njega nekako svi pomalo neopravdano zaobilazu ... Ne zamirite mi ako san koju besidu i falija, nije namjerno ... Nikidan san se bija, skupa sa mojon malon Vinkon, poklonit herojima u Tisno, a nadan se da ću dospit i do Šibenika i Vodica, kad se malo smiri ova gužva i politički CIRKUS oko godišnjice ... Povijest je učiteljica života, a ko nan je kriv ča smo loši učenici P.S. Oprosti mi Bože, mislija san ne spomenit Hajduka i onu mižeriju sa Poljuda od četvrtka, ali MORAN ovod spomenit jedan jedini, ali zato VRHUNSKI POTEZ domaće momčadi ... photo by index.hr Update: |
Evo ovako, dokle se psihički spreman za večerašnji događaj na Poljudu, malo san vižitava slike i memorije, pa ja nisan od prošle subote deboto napisa ništa aktualno. Ono od godišnjice «Oluje» se ne računa, jerbo ono odavna kupin u prsiman ... Ajde lipo po redu, počmimo od subote ... Litnje maškare, u Donja sela ... nisan bija ne znan od kad povirit, ajde, eto, gren i to čudo vidit ... i moran van reč da san se ugodno iznenadija ... pravi ekološki krnjeval, ali bez zajebancije. Od svi slik, odnosno prizora u povorci, samo je jedna jemala motorni pogon, a svi su ostali jemali konje i kare (zaprežna vozila, za sjevernjake) a fala na pitanju, bili su i naše, mašogradske maškare, gostovali smo sa slikon stanari našega «Staračkoga doma» na Sokolani, tzv. «Domašima» ... sa posebnin uigranin performanson minjanja pelena isprid bine, na opće oduševljenje nazočnog pučanstva. To je bija tek početak, kako se pokazalo ... sutradan, u nedilju, nan opet nije vrag da mira, pa smo bili malo do Šibenika. Bili smo, nima puno, Vinka i ja, ali nije bila Zakonita, a ovo je bila jedna od ritkih prilika da smo svi skupa ... ... a Vinki u Šibeniku nikad nije dosadno, uvik se jema di zabavit. Ka mogli smo proć pokraj dičjega igrališta a da ona ne isproba sve sprave ... ... a i na šibenskoj rivi je uvik zanimljivo. Ovo je reč brod, a ne ona munita (sitniš, za sjevernjake) od raznih Sunseekera, sa kojima se pušu naši Kerumčići, Todoričići i ostali tajkunčići ... Svemu dođe kraj, pa smo i mi lagano partili sa zalaskon sunca, ali ipak na istok, prema našoj kućici ... tribalo se malo odmorit od ovega điravanja, tako da smo pauzirali u ponediljak. Prid praznik. A i Vinka je sve teže ostajala ujutro u vrtiću, ka da je i ona ćutila da je blizu GODIŠNJI I tako je doša praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, pa smo malo išli povirit namo odakle sve čuvite i čuvitari i @čuvitari dolazidu, na Šoltu. A tribalo je i povirit ča je to Sanader poškropija nikidan, kad nije moga na Alku prispit ... Svako putovanje na škoj (otok, za sjevernjake) počinnje i završaje sa brodon, ovi put je to bija «Lastovo», i mogu reč da me i nije baš oduševija, nikako mi je draži «Bartol», ali ništo mi govori da on ovo lito, ka i lani, ordinira malo sjevernije po Jadranu, jerbo san ga lani viđa na Premudi Ali neka, kako piva TBF, «... ništa mi neće ovi dan pokvarit ...», a i zašto bi, meni je bilo lipo, a kako san moga vidit, ni Vinka se nije bunila ... ... jerbo smo se nakon kraćega obalaska rodbine, odma malo točali u čisto more, u Rogaču. Pa smo se poslin obida uputili malo uzgor, obać rodbinu i prijatelje u Gornje selo. Rodbinu san i tako obaša sto puti, ali smo zato prvi put bili u domicilnu rezidenciju @čuvitara. Malo su se Vinka i njegova Starija krivo gledale ispočetka, ali kasnije i nisan moga odlipit, kad su guštale malo u dičinjoj ljuljački ... ... a malo u pravome pravcatome frizerskome Barbie salonu pa su jedna drugoj činile trajnu i mini val, a sve pod budnin okon čuvite (sove, za sjevernjake) koja je, pari ka da je živa, stala na gvardiju (stražu, za sjevernjake) u debeloj ladovini. Svak od nas jema svoj mali švog (ventil za odušak, za sjevernjake) ... neko skuplja salvete, neko marke, neko stare pineze, a neko, bome, lovačke puške ... ... a ča ćete, niko nije savršen, rekli bidu pametniji od nas. I tako smo se mi vratili sa Šolte, uz pokoju beštimju, jerbo nas je dida čeka u trajektnu luku od pet i po, a u tu uru je «Lastovo» tek krenija iz Rogača. Nima veze, nisu se Zlato mamino i on razumili. Nima veze, biće bolje drugi put ... Onda smo se par dan primirili ... nismo puno odili okolo, samo je Vinka morala odradit davnu obavezu sa istoimenon babon. Tribala je sa njon poć u crkvu ... Inšoma dela šoma, sa onon drugon babon je dobro utvrdila gradivo u crikvi. Tako da je baba Vinka ostala paf kad je vidila da mala Vinka lipo sve ponavlja za velečasnin kako Bog zapovida, ne slovka i ne staje jon voda. Ali neka, neka svit govori ča ga je volja. Mala će odit, sad dokle je mala, a kasnije, kad uvati koju godinu, neka sama izabere oće li odit u crkvu. Ja je neću natiravat da gre, a ni taman posla da jon branin da ide ... I kako se približija vikend, opet smo živnili, ili ako baš oćete, vratili se na početak priče ... Stiga je izdanak sućuračke dijaspore iz Varaždina, specijalno za koncert IRON MAIDENA, pa smo malo sa njin prođirali okolo, dokle ne partimo na događaj sezone. Kako je Davor u razgovoru otkrija da nije još bija na planinarskome domu, mislin na ovi naš, u Mašogradu. I tu smo povjesnu nepravdu začas ispravili ... put koji vodi do gori je u skroz dobrome stanju, tako da van baš i nije neophodan Nissan Patrol da dođete do gori, sasvin dobro se uzvera i moj Punto ... Fala Bogu da je tribalo i to potkrijepit dokazima, naravno ... čak smo se sitili i slikali i skoro poprište velikoga koncerta ... ovako izdaleka, nije se moglo vidit jesu li oprali katrige, ali okladija bi se da nisu. Opet u zalazak sunca, skalali smo se sa Doma i produžili na, gle čuda, planinarsku feštu u naše malo misto ... kolika je inflacija fešti zavladala, jema bit da oni starački dom sa Sokolane je još jedina ustanova/udruga u naše malo misto koja nije organizirala svoj dernek. A baš me zanima na što bi njihova fešta sličila ... ... ali moju Vinku očito nije smetalo ča je na svakoj fešti ista muzika i spiza i piće, njoj je bilo lipo pa je balala sve dokle je pape nije skupija jer je i pape, to jest ja, bija na rezervi i više nije moga gledat na oči .... ... odveli smo Davora na spavanje kod mojih penzića, a mi smo se lagano uputili doma, da tata skupi energiju za sutrašnji veliki događaj, SPEKTAKL NA POLJUDU. Zdravi bili ! |
Ljudi moji, niko nije savršen ... nagovorili su me ... ... a ako priživin napisaću koju besidu i meknit koju sliku, ofkors ... ... to be continued ... |
Čemu ovi naslov, sad ćete vi reč, ka da su mi ga stručnjaci iz «Slobodne Dalmacije» sastavljali. Ne, nisan «požutija», ka većina dnevnog, tjednoga i ostaloga tiska oliti štampe uopće danas u Lipoj Našoj, nažalost, ovo je, nažalost, istina, gola golcata činjenica. Ne ulazin u razloge, ne želin ovod utvrđivat ko je prav a ko je kriv ... Samo iznosin činjenice, nakon deset (10) godin klapski večeri u Gosposkoj štradi, staroj, prirodnoj pozornici idealnoj za ovakva litnja događanja (vidi kako je bilo lanjske godine), glede mede i glede parkirani tonobili nezadovoljni stanari ... ... koncert se mora primistit na rezervni položaj, cca pedesetak metri dalje. Rekli bi dežurni zli jezici da je ovako i bolje, jer uvik puše malo bave sa mora, pa je ladnije, ali konstatacija sa početka i dalje stoji. Ali molajmo mi sa miron objektivne slabosti i subjektivne poteškoće. Prispili smo Vinka i ja na vrime za uvatit misto, poučeni iskustvima od prijašnji godina. Čak smo se uspili i slikat, fala lipa teti @karli ... Triba nastupit dvanaest klapa, bilo je muških ... a bome i ženskih klapa ... ... a Vinka je uspila junački izdržat skoro do kraja. Možda smo malo falili ča smo seli puno blizu, jerbo je barba na razglasu junački naložija, ali osin na jačinu, neman primjedbi na ništa drugo. Razglas je gradski, ali očito oni ča radu uče na greškama, pa su sa svakin nastupon sve bolji. Iskustvo je sveta stvar, ako ga se pravilno koristi. Nije odmoglo, dapače, i ča je po koncerta sa nama bila i Vinkina prija Sara, pa san ja glumija naslonjač. Sara na jedno kolino, a Vinka na drugo, jer ako bi sele na klupu, nisu ništa vidile. Baš ugodno na ovu vrućinu, ali podnošljivo Uostalon, to je nikakva žrtva za podnit da usmjerin dite na pravu glazbu, da mi se slučajno sutra ne bi po diskovima i MP3 plejerima moje Vinke počele kotit kojekakve Cece, Karleuše, Mice, Mace i čatigajaznankakosesvezovu ti turbofolk «umjetnici» i «umjetnice». Amen! Nisan bija jedini koji je uredno bilježija događanja, fala Bogu da u naše malo misto ništa ne more promaknit budnome oku i kameri @iskrenoga Ja niman ni pravu kameru, a ni oko za snimanje ka naš @iskreni, ali i ovo moje malo čudo tehnike more poslužit za snimit koji minut videa, pa tako van i ja mogu prinit bar mali djelić ugođaja pisme ženske klape i, za kraj, postoju tenori i tenori, naravno da mislin na klapska «prva grla» ... ali jedan je Špiro Jurić. Dokle je bija u klapi «Cambi», harali su klapskon scenon. Neću sad reč da bez njega ne vrididu, ali više nije to to ... Isto tako, Vokalisti Salone su prava klapa, nisu ni do sad slovkali, vidi se timbar maestra Ljube Stipišića, ali dolaskon Špira digli su se još barenko dvi klase gori. E pa poslušajte, kako zvuči pisma i izvedba koja me se najviše dojmila od onoga ča san čuja ovu večer ... ... dokle Vinka nije izjavila kako bi ona išla doma. A tribala je taman nastupat domaća ženska klapa «Putalj», osvajačice klapske olimpijske zlatne medalje od nikidan. Ajde, valjda ću i uspit koji put poslušat u ovoj postavi. A sad adio, do druge prilike i drugoga događanja, koji ovo lito zapravo ne fali ... P.S. Sad kad san pročita i ja ono izvješće od lani, vidin da san neka obećanja ipak ispunija Update: Stigla je još jedna kartolina, isto sa rezervnoga pložaja ... ... zeznila me @centrifuga, njezinu san razglednicu ipak očekiva iz Mraclina ... ipak, fala lipa, ni u Lošinju još nisam bija, ni u Mali ni u Veli ... ima vrimena ... još mi godine nisu uvatile broj od postoli, a godišnji počinje za koji dan ... |