... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Čemu ovi naslov, sad ćete vi reč, ka da su mi ga stručnjaci iz «Slobodne Dalmacije» sastavljali. Ne, nisan «požutija», ka većina dnevnog, tjednoga i ostaloga tiska oliti štampe uopće danas u Lipoj Našoj, nažalost, ovo je, nažalost, istina, gola golcata činjenica. Ne ulazin u razloge, ne želin ovod utvrđivat ko je prav a ko je kriv ...
Samo iznosin činjenice, nakon deset (10) godin klapski večeri u Gosposkoj štradi, staroj, prirodnoj pozornici idealnoj za ovakva litnja događanja (vidi kako je bilo lanjske godine), glede mede i glede parkirani tonobili nezadovoljni stanari ...
... koncert se mora primistit na rezervni položaj,
cca pedesetak metri dalje. Rekli bi dežurni zli jezici da je ovako i bolje, jer uvik puše malo bave sa mora, pa je ladnije, ali konstatacija sa početka i dalje stoji.
Ali molajmo mi sa miron objektivne slabosti i subjektivne poteškoće. Prispili smo Vinka i ja na vrime za uvatit misto, poučeni iskustvima od prijašnji godina. Čak smo se uspili i slikat, fala lipa teti @karli ...
Triba nastupit dvanaest klapa, bilo je muških
... a bome i ženskih klapa ...
... a Vinka je uspila junački izdržat skoro do kraja. Možda smo malo falili ča smo seli puno blizu, jerbo je barba na razglasu junački naložija, ali osin na jačinu, neman primjedbi na ništa drugo. Razglas je gradski, ali očito oni ča radu uče na greškama, pa su sa svakin nastupon sve bolji. Iskustvo je sveta stvar, ako ga se pravilno koristi.
Nije odmoglo, dapače, i ča je po koncerta sa nama bila i Vinkina prija Sara, pa san ja glumija naslonjač. Sara na jedno kolino, a Vinka na drugo, jer ako bi sele na klupu, nisu ništa vidile. Baš ugodno na ovu vrućinu, ali podnošljivo
Uostalon, to je nikakva žrtva za podnit da usmjerin dite na pravu glazbu, da mi se slučajno sutra ne bi po diskovima i MP3 plejerima moje Vinke počele kotit kojekakve Cece, Karleuše, Mice, Mace i čatigajaznankakosesvezovu ti turbofolk «umjetnici» i «umjetnice». Amen!
Nisan bija jedini koji je uredno bilježija događanja, fala Bogu da u naše malo misto ništa ne more promaknit budnome oku i kameri @iskrenoga
Ja niman ni pravu kameru, a ni oko za snimanje ka naš @iskreni, ali i ovo moje malo čudo tehnike more poslužit za snimit koji minut videa, pa tako van i ja mogu prinit bar mali djelić ugođaja pisme ženske klape
i, za kraj, postoju tenori i tenori, naravno da mislin na klapska «prva grla» ... ali jedan je Špiro Jurić.
Dokle je bija u klapi «Cambi», harali su klapskon scenon. Neću sad reč da bez njega ne vrididu, ali više nije to to ...
Isto tako, Vokalisti Salone su prava klapa, nisu ni do sad slovkali, vidi se timbar maestra Ljube Stipišića, ali dolaskon Špira digli su se još barenko dvi klase gori.
E pa poslušajte, kako zvuči pisma i izvedba koja me se najviše dojmila od onoga ča san čuja ovu večer ...
... dokle Vinka nije izjavila kako bi ona išla doma. A tribala je taman nastupat domaća ženska klapa «Putalj», osvajačice klapske olimpijske zlatne medalje od nikidan.
Ajde, valjda ću i uspit koji put poslušat u ovoj postavi.
A sad adio, do druge prilike i drugoga događanja, koji ovo lito zapravo ne fali ...
P.S. Sad kad san pročita i ja ono izvješće od lani, vidin da san neka obećanja ipak ispunija
Update:
Stigla je još jedna kartolina, isto sa rezervnoga pložaja ...
... zeznila me @centrifuga, njezinu san razglednicu ipak očekiva iz Mraclina ... ipak, fala lipa, ni u Lošinju još nisam bija, ni u Mali ni u Veli ... ima vrimena ... još mi godine nisu uvatile broj od postoli, a godišnji počinje za koji dan ...
