Eto, glede i unatoč silama prirode, dočekali smo barenko dva (2) dana Premude i čistoga mora, o zraku da ne govorin 
A da je počelo lipo, pa i nije ...
Najprin san, pokušavajuć skinit puste privjeske sa retrovizora, potega malkice jače pa mi je, da prostite, dotični osta u ruci. Retrovizor. Usput odvalivši i komadić šoferšajbe, iznutra, naravno. Ništa ča malo beštimji, gratanja ostatka cakla sa retrovizora i par kapi trenutnoga lipila ne bi moglo riješit. 
Ajde, napokon smo se uputili ...
I napokon san dozna da je Vinka u prijašnjemu životu bila Žalosna Sova, da ne rečen neki njegov bliski rodijak. Ili barenko istomišljenik. Svaki kvarat od ure, ka na alarmu, ponavljalo se pitanje da tata oće li nan pobignit katamaran. A nikad se ranije nisan uputija, nikad ranije nisan doša, skoro uru vrimena prije broda, pa smo se lipo prispili i slikat ...
... i kupit karte, i poslušat iz okolni kafići urlanje koje je nepogrešivo ukazivalo na to da su naši rukometaši pokotušili Dance.
Ajde, bar neko oti dan da je pobjedija ...
Došli smo na parkiralište kod dvorane Jazine, ali kuknjava Njezinoga Veličanstva ne pristaje ... tako da san od živac na brzinu zatvorija i ključe od aute u portapak vlastitog prometala  
E, sad mi je stvarno došlo da se vratin nazad, buson, uzet ključe, ostavit Vinku i vratit se po auto.
U tome svemu smo STVARNO dospili u tisno sa vrimenon, pa bi se i ovin puten zafalija jednome čoviku koji je na moj podignuti prst i molećivi pogled sta sa auton i pribacija nas do katamarana.
Eto, bar smo se broda dokopali i uputili na Premudu.
I odma popodne se točat u more ...
... barenko sigurni da ga se moremo malo i nagucat bez rizika za zdravlje ... ne misleć pri tome na sol. 
Naravno, nismo se samo kupali, govorin u množini jerbo san se i ja malo itnija u more, nego smo prakticirali i druženje sa drugim turistima, jerbo je domorodaca, autohtonih, ovde ka i na većini škoji, ionako samo uz tragovima. Najbliži tome pojmu su oni ča jemadu neku didovinu ovod, a žive u Zadru, pa su vikendon ovde, bar liti. Jerbo je zimi ovo PUSTINJA.
Malo smo i maloga ponija prošetali, da ne stoji cilo vrime u kući ...
... a usput smo i doživili pokušaj useljavanja preostalih primjeraka mačjeg roda na otoku (ipak je ovo Feragosto i sve vrvi Talijanima  ) ...
... i snimali raznorazne brodove, brodice i kajiće koji su se, glede gužve, čak i jedan na drugoga veživali ... a nije da nije bilo i zanimljivih primjeraka ...
Brzo smo se prilagodili životu na otoku, ionako nan ovo nije prvi put, jer tamo je glavni događaj dolazak trajekta ...
... Vinka se malo zanimala za hidrauliku ...
ili druge vrste plovila, a ovi put smo jemali i dupli razlog za to, dočekali smo dida Dinu ...
... da ne rečen rezervne ključe od auta 
Eto, bar smo koliko toliko spojili ugodno sa korisnin, dida se malo prošeta do Premude, i usput doša povirit sestru, to ka moju tetu Milenu, da jon se pomože spakovat jerbo je za nju boravak na Premudi Anno Domini MMVIII gotov ...
Svemu lipome dođe kraj, pa tako i našemu ovogodišnjemu boravku na Premudi. Još samo zajednička slika i neuspjeli pokušaj vatanja u kadar zalaska sunca ...
... pa spavanac i ujutro na katamaran.
Povratak je proteka više-manje u redu ... osin ča su nas ujutro iskasapili komarci, dokle smo čekali katamaran u šest uri ujutro. Isto ka da znadu da in potencijalna hrana lagano u smiraj lita odlazi sa otoka, pa in preostaju samo ritki domaći primjerci koji ionako jemadu malo deblju kožu koju je teško probit.
Dida Dine nan je pomoga prinit bagaje do Zadra i ukrcat se u auto, pa smo se lagano uputili doma ...
Svaki put zaboravin, ali ovi put san ipak sta i slika ...
... akobogda za koji misec kad počmen gradit kuću, da ne bi bilo pitanja: «... a oklen pinezi ...» čisto da se zna, lokacija Sv. Petar kod Biograda, provjerite ... sve popunjeno ...
Nazad smo išli staron magistralon, namjenski, namjerno, jer san prvi put od lani, posli one strašne tragedije na Kornatima koja je i bila nikako u ova doba, jema prilike proć ovin krajevima ...
... evo, da morete vidit i u koju smo uru bili. Ko nije pripozna, ovo je TISNO, a ne Tijesno, kako piše na tabli nekog zagrebačkog odmarališta  a Vinka i ja smo došli isprid Vatrogasnoga doma DVD Tisno, i tamo isprid ono malo cvića i lumini, izmolili Očenaš. I pomolili se dragome Bogu za pokoj duši nji dvanaest vatrogasac ča su poginili, i za sriću i zdravlje našega Frane ča je priživija da more pripovidat o njima. Amen!
Doma smo došli, fala na pitanju, brzo i bez problema, autoceston, i bacili se u postelju ...
Tribalo je nadoknadit ono nespavanje od ranoga jutra i čekanja katamarana.
Zdravi bili! 
Update:
Stigla još jedna kartolina ... iz zemlje satova, sira i banaka, i papine osobne garde ...
... fala lipa, @emilija.
|
