| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||






Ala lipoga naslova, malo se pravimo Ingleži pa pišemo Svaku Besidu Velikin Slovon Ma ostavimo se mi zajebancije, jerbo su me niki već priduhitrili. Danas je dan Pobjede, i mojoj materi rođendan. Kako je pokojni dida, ili još boje rečeno njezin stric Silvestar, bili vidoviti. Rođena na Dan Pobjede, i zove se Slobodna, ali je rođena četrdesetiprve. Zajebavali smo je prije, za vrime "one" države, da je mogla dobit i Spomenicu, pogotovo kad smo odgledali "Malo misto" i onu legendarnu doture moj, špašiteju moj ...Eto, današnji rođendan neće proslavit baš u disko-klubu, otvorila je Kavu za razbivat kamence na bubrige i na žuč, pa se mrvicu kaputaje po kući, ali želimo jon svi skupa da se tega ča pri riješi. Toliko o penzićima. A Vinka? Vinka je deboto ka velika. U nediju smo bili, po običaju, u Kaštila na obid. Zakonita nervozna, nije jon još produžilo ugovor, ronza, izleti i pokoja gruba besida, a mala šefica jon šćeto-neto: Mama, polako govori i nemoj beštimat! Najprin smo se svi pogledali, ka ono ne virujemo je li to mala zapravo rekla, a onda smo svi pali po podu od smija. Vinka nas je, narafski, blido gledala, jer je, ka, to ča je ona rekla skroz normalno i ča se mi sad jemamo smijat radi tega Lipa su vrimena, grijota je stat u kući, a i u parku su mekli novi tobogan, pa ne moreš proć sa Vinkon priko sela a da se ne spusti barenko koji put nizdol. Zdravi i veseli bili ...![]() E, ajme, skoro san zaboravija napisat: priča od nedije je ipak završila hepiendon, Zakonitoj su produžili ugovor za cila dva miseca, tako da smo odma otrčali kupit pokaznu jerbo je jučer bija zadnji dan. Jupi!! |