Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 31.03.2006., dan: petak, sat: 11:54

Od svega pomalo

Prvo, nije me bilo jer sam htjela da se ove kockice na kalendaru ovako lijepo simetrično poslažu, a nipošto zato jer sam dovršila prvu verziju svog diplomskog, rješavala neke svoje privatne situacije, niti zato jer sam obavljala pripreme za "the putovanje". Dobro, to je sad riješeno. Drugo, Annuška Vas se, dragi moji blogeri, boji. Ali, to sam kriva ja. Misli da sam nahuškala potjeru za njom po glavnom nam gradu jer mi poduže vrijeme nije vratila stanoviti CD. No, Annuška je taj CD dostavila (preko Danijela) u moje ruke još u prošli četvrtak. Na tome joj najljepše zahvaljujem i obustavljam potjeru. Treće, kako je prošla jučerašnja proba. Dobro, hvala na pitanju. Svirali smo Gaj i Tambure u srcu od "osječkih" stvari. A onda nam se Danijel predstavio u svom egoističnom svjetlu. Citiram koliko mogu po sjećanju: "Morate gledati mene. I dok gledate u note morate gledati mene, bar onak prek vrha stalka. Stalno morate gledati mene. Ak već ne možete stalno, onda morate barem svakih 10 sekundi pogledati u mene." Priznajem, ja sam to malo okrenula jer ova izjava ima i nastavak. Pravi sam mali (o tom bi se dalo raspravljati) vrag! Ali eto i Danijelovog nastavka: "Jer ne smije se dogoditi da usred nastupa, kad netko ubrza/uspori, ja na sve moguće, manje ili više uočljive načine pokušam dotičnome dati do znanja da uspori/ubrza, a on se baš tad udubi u note i ni lijevo ni desno. Znam da se od treme može svašta dogoditi. I onda ubrzaš. Ili usporiš. I onda se dogodi ono što se ne smije dogodit. Znaš da si ful'o i baš se onda udubiš u note i namjerno ne gledaš u dirigenta jer će te "opomenuti". Tak je X na jednom nastupu ubrzao, a ja sam mu prakticki pred nosom mah'o da uspori, ali on gleda u note i ništa." Tako nekako. Sve u svemu, nije Danijel egoističan! Od "neosječkih stvari" svirali smo Na saoniku, Mađarske plesove, Mađarski ples br. 5, Travanjsko kolo, Zagrebačku promenadu i Monfrinu. Malo za gušt... Četvrto, došlo je do manje i privremene promjene. S obzirom da nam Annuška s trećeg brača vjerojatno neće moći krenuti put Osijeka zbog puta u Ukrajinu privremeno je (za FHTG) na treći brač premješten moj kolega Lukačević. I, zbilja mi nije jasno kaj se on toliko veselio kad je to čuo. Pa, nisam ja tak strašna, ne? Peto, otprilike se zna plan i program puta u Slavoniju, ali neću ništa reći, neću stvarno, dok se sve ne potvrdi. Ajde dobro... samo ovo, idemo na dva dana, spavamo u Bizovačkima, a po povratku, ako Bog da, razgledavamo Koprivnicu u društvu naših, zasada još samo blogovskih, tamburaških prijatelja KUD-a Podravka iz Koprivnice. Iliti, sprema se jedno tamburaško-blogovsko upoznavanje! Eto, toliko. Vidjamo se, dragi moji, kad opet uvatim ono što je neuhvatljivo, Jasna PITANJE DANA **** Što Vi mislite o ovom tamburaško-blogovskom upoznavanju? Kako će to završiti?

- Tu-ru-kni! (7) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 22.03.2006., dan: srijeda, sat: 10:03

Put putujemo!!! Jeeeej!

Gajevke i Gajevci, najdraže moje i dragi moji, Dobili smo povratnu informaciju od strane organizatora Festivala hrvatske tamburaške glazbe iz Osijeka. Nažalost, iako smo kumili i molili da nastupimo 26.05.2006. jer bi tako svima odgovaralo, ta molba je stigla prekasno i odbijena je. Ah! Što se može... Barem znamo za idući put. A službena vijest ide ovako (službena s moje strane)... Zavidnu prezentaciju naših (koliko-toliko i kako-tko) navježbanih glazbenih tamburaških stvarčica uz ogromnu količinu treme i umora nakon napornog puta kao i (nadam se ne baš preveliku) određenu količinu alkoholnih isparavanja i svjetla reflektora (čitaj: „niš' ne vidim, a još se i znojim“) moći ćemo predočiti cijenjenom žiriju dana Gospodnjega 23.05.2006. godine (dakle, u utorak) u gradu u kojem smo već nastupali – Belišću. (Moram ovdje poslati pusu svojem jedinom Mojem jer je Belišće... no, da ne duljim, cmokica Ljubavi ). Kao prednost i privilegiju (prema riječima gospodina Njikoša) nastupamo u ulozi posljednjih izvođača toga dana. (Izvinite, ja ne kužim zakaj je to prednost!?) Dakako, kao i godine 2004., Uprava je odlučila da se ide na dva dana (jeeeej) i da se nastupa prvi dan, a drugi služi kao zasluženi odmor od napora koji donosi prethodni dan. Dakle, kreće se 23.05. Detaljan plan i program puta, kao i ostale pojedinosti vezane uz taj famozni događaj kojem se (priznajte) veselimo cijelu godinu, objavit ću kad se oko svega usuglasimo i kad se sve dogovori s trećim stranama. I, da, ako niste znali, ove godine s nama putuje i naš srednji pomladak ili budući članovi velikog orkestra, njih desetak. I, lijepo molim (iz svoje uloge blagajnice) PODMIRITE ČLANARINU (i Anna vrati mi CD) ili će biti „tarapane“ – bit ću ljuta, a kad sam ljuta onda sam dva puta veća i glasnija nego što sam inače – a znate i sami da ni inače nisam ni mala ni tiha. J Toliko od mene za danas, Jasna P.S. Sviđaju mi se ovi novi smajlići na blogu PITANJE DANA **** Tko Vas najviše i najjače ljuti?

- Tu-ru-kni! (7) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 17.03.2006., dan: petak, sat: 10:05

Staro-novo-zanimljivost

Datum: 13.03.2006., dan: ponedjeljak, sat: 13:09

Bilo jednom davno u Italiji...

Jasna se jučer malo igrala po svom (više Njegovom) kompu doma. I, našla hrpu slikica. I, prisjetila se jednog Gajevskog puta u Italiju davne neke godine, mislim 2003. Put Italije nas je povelo Tamburaško-pjevačko društvo Zvono iz Savskog Gaja iz Zagreba. S obzirom da oni nemaju svoje tamburaše mi smo bili ono tamburaško iz naziva njihova zbora. I 'maskirali' smo se u njihove 'uniforme'. Tada je naš sadašnji voditelj bio prvi primaš, a dirigent Gaja je bio prof. Kresnik. U mom sjećanju su, uz Banovo, Sremčevo i Jurino cjelonoćno i neumorno sviranje, najvažnije mjesto zauzeli Smrdljivi Martini. Znate, one grozne bube. U sobama ih je bilo puuunooo previše (i nitko ih se nije sjetio slikati, začudo). Sretan onaj tko je zaspao uz neprestano tuckanje po zidu šašavih buba. Bljak. Ja sam se pokrila preko glave. Kao što već rekoh, bljak! No, da ne duljim s pričom, ovo smo mi prije tri godine... Krećemo od današnjeg voditelja... (klik na sliku i bit će veća) Mnogi rekli, a ja potvrđujem!!! Ja i Moje na našoj najboljoj slici... Da... Neki su svirali, drugi su spavali!? Nikola, Jura, Božo i uspavana Martina... Ma, nismo mi djetinjasti, bez brige! Slobodno nam pokažete gdje je vrtuljak! Ovako izgledaju te uniforme... Ženske i muške! Nakon napornog nastupa fino se papalo, a ovaj striček u plavom sakou je naš profesor Kresnik... Toliko smo dobri i dragi da je ova cura u crvenom postala Anđela iz TZ-a Gaj iliti na 'rvackom: sad svira u Gaju... Neumorni trojac: Sremac, Ban i Jura. Vidi se, raspoloženi za slikanje... Nije nas bilo puno u sobi... Samo svi koji su mogli ući! A oni nisu stali ni ujutro... Onda smo još malo pozirali (ja ne spavam iako tako izgleda)... U Italiji na trgu, sjedimo na cugi, a njih tri malo sviraju... (ja sam samo pozadina) Razgledavanje je bilo naporno, a neki nisu cijelu noć spavali... Ipak, smoglo se snage za muzički oproštaj... Kad već pomisliš da si doma, a krepa bus i ostaneš usred nigdje ne možeš ne-napraviti ovakvu facu... Do idućeg napada inspiracije jedno Vozdra, Jasna PITANJE DANA **** Što Vas noćima drži budnima?

- Tu-ru-kni! (10) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 08.03.2006., dan: srijeda, sat: 13:08

Danijel u glavnoj muškoj ulozi novog nastavka serijala Gajeve probe

Datum: 03.03.2006., dan: petak, sat: 14:12

Na probi nam je bilo mrak!!!