Datum: 24.02.2006., dan: petak, sat: 09:32
No... Da Vam slike pokažem!!!
Eto, ja nakon ne znam koliko odlučim staviti slikice na blog i onda se, naravno, dogodi nešto s blogom i baš taj post "nestane". Pif, puf, paf! Bengereng! Joj!
No, s obzirom da mi se sad više ne da stavljati (a sad je 08.03.2006.) sve te slike ponovno samo stavljam link na prijašnji post pa ako radi, radi, a ako ne, ja nisam kriva. belj_belj :-p
To je bio ovaj post!!!
Pozdravljam po drugi put,
Jasna
|
Datum: 20.02.2006., dan: ponedjeljak, sat: 15:17
Kako smo se slikali
Prvo, odgovaram na prošlo Pitanje dana.
Ne volim se slikati i apsolutno sam nefotogenična. Rekao mi moj budući kum da sam najnefotogeničnija osoba koju zna!? Uglavnom, na slikama si ne ličim (ili barem ja to tako kažem jer nemrem ja biti ta Okruglica sa slika). Eto, pozdrav Patrischi koja ima priliku osobno se uvjeriti u moju tipičnu super-okruglasto-smješkastu pozu. A svima ostalima, kad dobijemo fotke sa slikanja, obećajem, dat' ću si truda, skenirat ću ih (jer se nismo slikali digitalcem) i staviti na ovo b(l)ozje mjesto pa da se i Vi na svoje oči uvjerite u istinitost mojih riječi.
Drugo, a kako smo se mi to slikali?
Došli SVI, lijepi, zbigecani na probicu. Malo si odsvirali, onak' šminke radi i ajmo, pokret, u hodnik u školu na slikanje. Zadnji ukrasi, popravi šminku (tko se šminka), izravnaj kravatu, namjesti maramu i izleti van.
Pa, na glavni ulaz u školu...
Jok, jok, jok, zaključano!
Nas dvadeset pred vratima.
Lupamo, vičemo....
Jok, nigdje nikoga.
Odosmo na sporedni ulaz (uz dvoranu).
Njet, i tu zaključano.
Lupa Martina, viče (da, ona je, jadna, otišla bez jakne).
Danijel se smije. Kao: "Pa, nemoj tak' jako! Gle kak' se drmaju vrata!? Raspast će se!?"
Unatoč delikventnom ponašanju naše Martine, odaziv i nadalje jednak NULI.
Njet, nitko nas ne doživljava. Nas dvadeset.
Ha, ništa, nazad u našu malu (kliniku) dvoranu, pa ćemo lupati po nesretnim vratima koja nas dijele od dvorane u kojoj je trening rukometa (ili nečega).
Ma, kakvi, opet čista zero!!!
Oni lupaju po svom i ne čuju naše očajničke pokušaje da razvalimo vrata i uslikamo se.
Pa, kaj sad? Slikat' ćemo se u NMD (našoj maloj dvorani) koja je prije bila zubarska čekaonica.
Kaje, narode? Mislili ste da je tu kraj problemima. Jok, Vi naivci (skupa s nas dvadeset) :-)
Ta NMD je MALA, a nas je dvadeset i ne stanemo u kadar.
Drugi big problem: hoće li nam pozadina biti ploča, zmazana zavjesa ili _RAVI P__JATEL_ NEM_ ___ENE i crvene cigle.
Dobro, ajmo u tri reda i riješen problem kadra. Visoki dečki, srednji dečki i cure (aleluja) sjede. Cuper!!!
Pozadina: crvene cigle, veoma živopisna podloga koja se totalno uklapa u našu plavo-žutu kombinaciju!?
Predsjednica u rozom.
Voditelj u crno-bijelom.
Čisto da upotpunimo (ne)sklad kolorita. Belj_belj :-p
A kud ćemo s voditeljem?
Niš', nek' se zgura između cura. Između mene i predsjednice. He-he-he.
Ajmo sad jednu ozbiljnu!!!
A Danijel viče: "Jel' se vidi da ja sjedim na dvije stolice?"
Ozbiljna, malo morgen!!!
Jesam li dočarala našu fotografsku magiju? Nisam. Ma, čekajte dok Vam slike pokažem...
Pozdrav,
Jasna
PITANJE DANA ****Kako efikasno privlačite pažnju?
|
Datum: 16.02.2006., dan: četvrtak, sat: 10:24
Proba srijedom i VAŽNO!!!
Novost u funkcioniranju Gajevog velikog orkestra je i proba srijedom. Postojala je ta famozna proba srijedom i prije, ali na nju su dolazili samo oni kojima se dalo - znači rijetki. Sada proba srijedom ima drugačije značenje. Danijel na probi u utorak odredi tko treba doći u srijedu. Najviše šest svirača. Proba traje od 20:45 do 22:00. Radi se na tehnici i problematičnim dijelovima. Po meni, sve u svemu vrlo korisno. Sa sviračke strane korisno u smislu razjašnjavanja nedoumica (pitanje položaja i same izvedbe) i, naravno, vježbe. Sa Danijelove strane korisno u smislu da može svakog pojedinog svirača vidjeti, ispraviti i čuti. I, uvijek se nešto novo nauči.
Ja sam na prvoj (svojoj) probi srijedom naučila prolaz kroz dur i kako se sviraju akordi dur-a i mol-a, tj. na kojem principu. Ja sviram 15 godina. Da li je sramotno da ja to dosada nisam znala? Možda. Ali, ja sam čisti amater, znam ono što sam pokupila na glazbenom i što su me naučili na probama i malo stvari koje su se logički nametnule, a ovo me nitko nije naučio pa nisam znala. Sada znam. Neki od nas i danas teško odrede u kojem je duru pjesma. Taj dio sam ja skontala sama. Ali, sve to ne znači da mi nismo dobri svirači. Ne moraš znati ime dura da bi dobro odsvirao pjesmu, moraš znati točno pročitati taj papir s notama koji se nađe ispred tebe. I, rekao mi jedan kolega: "Najlakše ti je pronaći pravi položaj ako znaš o kojem se duru radi." Zahvaljujem se na savjetu, dobro je znati, ali ja i bez toga mogu jako dobro pronaći svoje položaje. Po meni su poznavanje dur-ova i mol-ova (ne mislim na ono određivanje nego na instantno shvaćanje tonova) potrebni za razumijevanje, ne za sviranje. Znači, možeš biti jako dobar svirač (u orkestru) bez svega toga. Ja jesam. (Pa si Vi mislite da sam ja umišljena! :-))
No da, jučer nas je na probi bilo 6. Isprika Anni!!! Njoj je određena proba srijedom, ali nitko joj nije javio da ne počinje u 20:00 nego u 20:45, a Anna putuje iz Španskog. Javila sam, doduše, ja, ali prekasno, pa je Anna 45 minuta upoznavala čari Zaprešića obučenog u mrak. Grande isprika, Annuška! Svirao se Narodni ples, ali to je manje bitno. Bitno je ovo:
1) shvatili smo da bi optimalan zvuk orkestra dobili kad ne bi bilo stalaka i nota ispred nas (jer većina zvuka odlazi upravo u tom smjeru)
2) nemoguće je da sviramo bez nota
3) rješenje je da podignemo stalke tako visoko da nam budu u ravnini s licem
4) što je savršeno jer nam nitko ne bi vidio face (koje slažemo kad griješimo)
5) ali je i problematično jer ne bismo mogli vidjeti voditelja, ovaj dirigenta
6) rješenje #1: Voditelj će stajati na stolcu
7) rješenje #2: Voditelj će visiti sa stropa na 'štriku'
Ostavljam Vas da razmišljate o ovoj kvaliteto-sviračkoj dvojbi...
VAŽNO, PREVAŽNO za GAJEVCE!!!
Dakle, danas, u četvrtak 16.02.2005. nužno je da se pojavite u punoj ratnoj spremi kao i za bilo koji nastup (znači: plave košulje/tunike, žute kravate/marame, crne hlače, crne cipele i ne-svijetle čarape) iz razloga što će se baš danas izvršiti fotografiranje za FHTG u Osijeku 2006. godine.
Zahvaljujem na pruženoj pozornosti!!!
Do mog idućeg mučenja, ovaj tipkanja
Jasna
PITANJE DANA ****Da li se volite fotkati i jeste li fotogenični?
|
Datum: 14.02.2006., dan: utorak, sat: 12:22
Sretno Valentinovo uz "Očaravanje"
Eto, ja Vam svima (i onima kojima je Valentinovo bez veze, a znam da Vas ima) želim sretno Valentinovo uz stihove jedne pjesme s našeg CD-a. To je inače tema iz istoimenog filma, a u originalu joj je ime - Fascination. Napisao ju je F. D. Marchetti, a nama prilagodio Pavao Lacković. Fascinirajte sebe i sve one koje volite uz Očaravanje...
Kad sam s tobom ja, svaki put,
U mom srcu budi se osjećaj taj,
Ne znam dal' je to dobro ili zlo,
Ali tome ja se oduprijet' ne mogu.
Opojan je taj miris tvoj,
Zanosne su noći i divni su sni...
To su prave ljubavne čari bez kraja
Kad smo skupa ja i ti!
Volite danas, napravite nešto posebno za svoje Posebne...
Ipak, ne ograničavajte se samo na jedan dan u godini zbog njegovog imena i komercijalnog značenja, dajte svojim Posebnima da osjete da su Vam ono što jesu - posebni svaki dan!!!
Ostavljam Vas, zaljubljene i nezaljubljene, da volite i veselite se ljubavi,
nepopravljivo romantična Jasna
PITANJE DANA ****Valentinovo: (moguće više odgovora)
a) unatoč svemu, lijepo
b) komercijalni trik
c) svaki dan je Valentinovo
d) glupost bez obzira na komercijalni (ne)uspjeh
e) nešto drugo, što?
|
Datum: 10.02.2006., dan: petak, sat: 22:21
Ispravak & oduševljenje
Dođoh ja tako jučer nakon nešto više od mjesec dana na probu... Nisam bila izbačena nikamo u prvih sat vremena što me zbilja začudilo, no u drugom dijelu probe izletismo Jasna, Josipa, Lukačević i moja malenkost u naše malo spremište za tambure ili kako god se već ta šupica zvala... Tu dolazi do ovog ispravka i jedne velike isprike voditelju. U svom zadnjem postu napisah da jednostavno nije zabavno. Prevarih se, zabavno je i to vrlo. Kolega Lukačević je dao dobar prijedlog da tamo instaliramo nekakav mali rešo i kuhamo kavu za izbačene, što smo mi pokušale unaprijediti još nekim idejama, no voditelj nam je zabranio proizvodnju bilo kakvih zvukova. Nakon kratke igre pantomime i pomno osmišljene koreografije za skladbu "Gaj" (ajme, smijeha), dobili smo dozvolu za povratak.
Oduševljenje se odnosi prvenstveno na "Narodni ples br.1" i još k tome hercegovački. Čula sam ga već prije, svidio mi se odmah, no nikad mi nije palo ni na kraj pameti da bih ga i ja mogla svirati. Stvar je jednostavno predobra. Čestitke voditelju na odabiru. I "Gaj" mi se sve više i više sviđa. Čak mi je i ono zloglasno tururukanje postalo zabavno (doduše, ja se nisam mučila zajedno s ekipom kad je trebalo odgonetnuti kako to zapravo ide, pa i nisam previše istraumatizirana).
Eto, ljudi, nadam se da će bar dio Gajevih dobrih vibracija preći i na vas! :o)
Pozdrav,
Anna
|
Datum: 09.02.2006., dan: četvrtak, sat: 09:57
Žilj(a)kove provale i CD-i
S obzirom da nam je jučer dragi i predragi blog bio na bolovanju malo kasnim s izvještajem s probe. Nemojte zamjeriti.
Iskreno, ne bih ja ništa ni napisala o toj famoznoj probi sa 8 svirača da nije bilo Žiljka. Ma, Žiljak je zakon!
BITNE napomene:
1) Redom tonovi (nije bitna ni tambura, ni žica, nego redoslijed):
g gis a b h c cis d dis e f fis g
2) Gajevi svirači su naučili (zahvaljujući prof. Kresniku) da se većinom svira dolje-gore bez obzira na tempo. Govorim o radu desne ruke. Većina orkestara svira sve dolje dok ne postane prebrzo i tek onda prelaze na dolje-gore. Mi time (navodno) dobivamo neku finoću i prepoznatljivost (tako su nam barem rekli). I, vjerujte, lakše je dolje-gore iz razloga što zahtijeva duplo manje vremena.
3) Dobro, zahvaljujem na pozornosti oko napomena.
Žilj(a)kova provala broj 1:
Svirali smo Hercegovački. Koji je brz i malo kompliciraniji. Pitao Danijel dal' ima nekih pitanja. Žiljak uzorno diže ruku i bijesno (smrtno ozbiljno) pita:
"Kak' da ja skočim od e do fis?"
Izvinite na izrazu, ali ja sam se skoro popišala od smijeha. Ma, znam ja da on vjerojatno nije mislio na istu oktavu, ali svejedno. Mi smo se smijali pa valjda 5 minuta. Zajedno s Danijelom.
Žilj(a)kova provala broj 2:
Radi se o istoj pjesmi. Koja je brza kao što naglasih već prije. I opet Žiljak bijesno reagira:
"Pa ne mogu svirati dolje-gore u toj brzini!"
Opći smijeh je trajao nešto kraće nego reakcija na prvonavedenu provalu.
Do kraja probe Žiljka više nismo čuli. Pitam se zašto. Žiljak, ne se ljutiti!!! :-) :-)
O Gajevom CD-u
TZ Gaj je za svoj 20. (u biti 21.) rođendan snimio svoj prvi nosač zvuka. I, tako su u proljeće 2003. u malom studiju na Mihaljevcu nastale Gajeve snimke. Osmišljen je dizajn, dodano ime "Tambure u srcu" i CD je 'pušten u promet'. Stari CD. Smeđi CD.
Prednja strana i sam CD
Unutarnji omot(i) - da, da, čak se može rastvoriti
 
Zadnja strana
No, izgleda da je mlada (i neiskusna) Gajeva Uprava previdjela neke prepreke pa se uredno spotakla. Zato, kao konačno rješenje svih problema 2005. izdan je nov CD. Sa starim imenom, starim pjesmama i novim dizajnom. Novi CD. Crveni CD.
Prednja strana i sam CD
Unutarnji omot i zadnja strana
Kad se rastvori izgleda ovako
A unutra piše ovako (samo dio):
"Predstavljamo Vam se mi stari, a još tako mladi. Dvadeset smo godina s Vama u promjenjivom sastavu, ali svih tih godina pod kapom našeg cape profesora Ivana Kresnika.
...
Osnovani smo dalekih osamdesetih godina prošlog stoljeća kao školski orkestar koji je 1995. stasao u samostalni orkestar - Tamburaški zbor "Gaj". Ima nas svih uzrasta: osnovnoškolaca, srednjoškolaca, studenata, radnika... No ono, što je nepremostivo bilo gdje drugdje, ljubav prema glazbi i tamburi, neraskidivo spaja.
..."
Nema me, nema, a onda se ne znam zaustaviti.
Pozdravljam,
Jasna
_updejt_ Još mi nije gotova tambura!!! Za ime bložje, koliko treba da se zamijeni jedna plastika na mašinici i konjić? Da ja tak obavljam svoj posao već odavno to ne bi bio moj posao! U tpm (kužite me) i takvom majstoru! Pljujem ja na njega. I, nije ovo prvi put da se tak neodgovorno odnosi prema našim popravcima. Valjda smo mi neobično glupi kad i dalje sve nosimo njemu. Budale li smo!!! :-((((((((
|
Datum: 03.02.2006., dan: petak, sat: 09:16
Opet malo promjena
Doduše, ne na blogu, nego u orkestru.
Iako je trebala 'odseliti' na drugi brač, nakon prve probe na toj dionici Josipa je tu selidbu dragovoljno prepustila nekom drugom. Tako se s trećeg brača umjesto Josipe 'odselio' Martin.
Hvala blogu, Krkač, koji se s drugog 'odselio' na prvi, nije odustao od prvog brača nakon mog terora, ali ga nešto rijetko viđam kao, uostalom i drugog kolegu Lukačevića. Da, da, ja sam od onih (budala) koje su na svakoj probi.
Ali, tu nije promjenama kraj. Moje, ups, pardon, Nikola se s čela prebacio na matičnu mu dionicu (op.a. drugi basprimaš u Savskim valovima).
Tako sada imamo 3 prva prima, 2 druga prima, 1 treći prim, 3 prva brača, 3 druga brača, 2 treća brača, 1 čelović, 2 čela, 2 bugarije i 2 basa. A po meni bi bilo bolje da imamo od svih primova po dvoje ljudi na dionici, još jedno čelo i još jedan čelović ili treći brač, pa dobro, možda i još jednu kontru.
Ali... To sve ovak i onak nema nikakve veze jer su na probama obično 1 prvi prim, 1 drugi prim, 1 prvi brač, 1 drugi brač, 1 čelo, 1 čelović i 1 bas. I, daj ti sad navježbaj bilo što kad više od pola ljudi nema. I, onda Danijel kaže, idemo u Osijek po Zlatnu plaketu (ponovno)! Ma, naravno, nema frke!? Svaka proba sadrži barem 20% korisnih voditeljevih objašnjenja koje su oni koji su bili na prošloj probi već čuli! Urgh!!! Nije Danijel kriv. Gajevci, sram nas bilo!!! Pa, nek smo amateri i mladi i bez glazbene škole (većinom) i veseli, ali baš zbog toga bi se trebali malo više truditi.
I, da, Gajevci, be afraid, be very afraid!!! S obzirom da trenutno brojimo 21 aktivnog (hmm...da) svirača, a naša skupina tamburaških zborova se ograničava s 20. Definitivno je sigurno da barem jedan od nas neće svirati u Osijeku. Bez brige, dogovoreno je da svi idu samo što neki neće svirati. A ovo barem u barem jedan stoji tu zato što je voditelj napomenuo da je moguće i da to bude malo više od jedan. A meni je, eh, drago zbog toga! Jer se, eto, ljutim na ljude koje na probama vidim jednom mjesečno!!! Pa koliko god oni bili dobri. Niš' meni ne znači ako ti možeš sve odsvirati jer ne sviraš sam nego uz još 15 ljudi koji su na probama izvježbali svoju (zajedničku) dinamiku, tempo i razradili pjesmu. A ti to ne možeš slijediti jer ne znaš kak'. Jer te nije bilo. I zato se imam pravo ljutiti. Tak' da znate. Tu sad izostavljam Annu iz dobro poznatih razloga.
Sad, specijalan poziv mojoj Željkici! Željkice, mooooliiiiiiiiiiiimooooooo te (ne tjeramo te) daj ponovno razmisli, mi (Gaj) te ozbiljno pozivamo da nam dođeš:
a) popraviti broj svirača
b) popraviti broj žemskih u orkestru
c) svirati u orkestar
Pa, kaj onda kaj nisi u Zaprešiću. Anna i Ante su iz Španskog, Zoran iz Krapine, Martin iz Žlebca, Karlo i Božo iz Novaka Bistranjskih, a Žiljak iz Bistre. Anna je sad bubana, ali je inače na dosta proba. Ante je fakat na svakoj! Zoran i Martin su u prosjeku jednom tjedno. Karlo je u zadnje vrijeme isto na svakoj. Božo zabušava. Žiljak je također u zadnje vrijeme redovit. Ma, povedi i Darka (naučit ćemo mi i njega svirati) i Bena (on će biti glavni pjevač). Samo dođi! PLIIIIIIIIIIZ!!!
Jučerašnja proba? Bolje ne spominjati. Bilo nas je 9 (od 21). Tambura mi je na popravku. Danijel mi je dao neku koja brenči na minimalno 5 kota. Strašno!!! Prestrašno!!! Onda mi je iš'o preštimat neku G-tamburu. Ajd' ta je bila bolja, bar nije brenčala, ali prenježna za mene. Nadam se da će moja biti brzo gotova (što je gotovo hopeless poznavajući Gajevog 'majstora')... Šmrc...
Pozdravljam sve blog-prijatelje i moje Gajevce (čak i one na koje se ljutim) ;-)
Jasna
|
Datum: 01.02.2006., dan: srijeda, sat: 11:11
Jučerašnja proba i kako sam ih pronašla
Daklem, jučerašnja proba
Započela je već u 20:10, a to je za nas već jako dobro. Vjerujem da ste svi upoznati s disciplinskim problemima. Protekla je radno i ugodno.
Skoro nitko nije bio izbačen. Skoro. Osim Perice (citiram Danijela). No, nije morao van nego u prostoriju gdje stoje tambure i ostala popratna oprema. Malo je solirao... U smislu - bio je sam.
Jura nam se pojavio na probi. Znate koji Jura? Onaj izvanredni primaš koji je naš 'povremeni' član, što bi se reklo pomaže kad nam treba.
Došla nam je i Danijela na probu. Solistica za FHTG, za Osijek. Uzela note, zajedno s voditeljem zaključila da treba promijeniti dur. Ma, super! A gospon autor Zlatko Potočnik si je namislio da bračevi prvi (iliti moja dva supatnika i ja) imaju solo uvod koji lijepo pokriva cijeli tonski opseg naših tambura. Što, u biti, znači da će nam faliti tonova kada promijenimo dur. I onda opet, ma super!!!
Onda nas je Danijel htio 'pokazati' Danijeli pa smo joj svirali Narodni ples broj 1 (hercovački). To je bilo divno!? Tempo smo uhvatili od prve, onaj pravi. I do pola pjesme je bilo (skoro) sve u redu. Onda su neki koji i nisu redovito na probama (recimo to ovako: većina :-)) počeli odustajati. Što zbog tempa, što zbog nesnalaženja u notama. Uglavnom, na jedvajedvite jade smo je dovukli do kraja. Danijela je rekla da je bilo OK. Ma, hvala Danijelice, odlično lažeš :-)))) S obzirom da se i danas pitamo kako zvuči drugi glas u tom hercegovačkom koji bi u jednom dijelu morao pokriti monotone vrišteće tonove prvog glasa!? Da...
Danijela otišla. Danijel dobio jezikovu juhu. Ne misli valjda on ozbiljno s tim u Osijek. Ma, ne!!! Ja se nadam da misli. Meni se stvar sviđa. I znam da mi to možemo. Samo da smo redovito na probama.
Svirali smo i Gaj (mozaik, folklorni scherzo, praizvedba). Aleluja, Lukačević je bio (konačno) na probi! Odturukali smo svoje. Još da Luks ne umre od smijeha svaki put kad Danijel kaže kvrc, a samim time ne dekoncetrira mene, pa da ne dobijemo falš turukanje kroz smijeh - bilo bi odlično!
Proba završila u GoldFingeru. Očajan izbor kafića, shvatih kasnije. Za neupućene, vlasnik kafića je Denis Špoljarić. Ring a bell? Da, tamo se slavilo. Što? Vjerujem da znate!!! Razgovor je bio mission imposible. Ali, hvala blogu, na velikom ekranu je bila Amélie, a ja ovak' i onak' ne kužim francé pa mi nije smetalo to što nije bilo zvuka. Ipak, nakon pola sata Moje pošizilo. Idemo doma! A meni je bilo tak' super da sam se odmah digla. :-)
Kako sam nabasala na još tamburaša na blogu
Dakle, vjerujem da ste primijetili da se među mojim linkovanim blog-prijateljima odnedavno našlo i Ime ljubavi. Do njih sam navratila prateći neobjašnjive puteve moje podsvijesti iliti slučajno. To je blog pjevača iz Koprivnice, točnije jednog mladog pjevačkog zbora koji izvodi crkvene (ali ne isključivo crkvene) pjesme.
Eto, preko bloga pjevača iz Koprivnice upoznala sam jednu njihovu članicu (ako se ne varam) virtualnog imena Blacky_007 koja nam je ostavila komentar. Nažalost, ovaj blogić je nedugo nakon mog upoznavanja s istim najavio prorijeđeno postiranje. Zamijenio ga Anjushkin blog (skoro k'o naša bubana Annuška). Novo, novo, najnovije!!! :-)
No, kod Blackyce sam naišla na jedan tamburaški sastav - Kandelabere. Naravno, koprivnički tamburaški sastav. Zanimljivo, njihove (pretpostavljam, službene) košulje bojom odgovaraju košuljama (doduše, jednima iz nekoliko setova) našeg zaprešičkog tamburaškog sastava Savskih valova. Kod Kandelabera možete, kroz mnoštvo fotkica, vidjeti kako je tamburašima dobro ma kako se oni zvalii gdje god bili!!! Sad mi je žao što i kod nas nema fotkica, ali ja sam prelijena. So - shoot me!
I tu nije kraj, Kandelaberi su me doveli do
Patrische. Ajme, ljudi!!! Ona Vam je primašica u koprivničkom tamburaškom orkestru.
I zamislite (onako za kraj), i taj orkestar ima svoj blog. Na blogu TO-a Podravka također puno slikica.
Zato, dragi moji novi blog-tamburaški prijatelji, ispričajte (i ispravite) me ako sam negdje pogriješila. Sad ću Vas sve lijepo linkovati!!! :-))) (možda, ali samo možda zbog Vas i malo preuredim ovaj blog - ako me lijenost ne pobijedi) Puno Vas pozdravljam!!!
A svojim 'starim' blog prijateljicama Listopadnoj, Malenoj, Katyici, Točkici svjetlosti i Lančanoj vatrici šaljem veeeliiiiiiiiiiikuuuuuuu pusicu (oksimoron ili već nekakav moron)! Curke moje...
Ma, svima Vama veliki mah_mah pozdrav do idući put,
Jasna
|
|
