S obzirom da nam je jučer dragi i predragi blog bio na bolovanju malo kasnim s izvještajem s probe. Nemojte zamjeriti.
Iskreno, ne bih ja ništa ni napisala o toj famoznoj probi sa 8 svirača da nije bilo Žiljka. Ma, Žiljak je zakon!
BITNE napomene:
1) Redom tonovi (nije bitna ni tambura, ni žica, nego redoslijed):
g gis a b h c cis d dis e f fis g
2) Gajevi svirači su naučili (zahvaljujući prof. Kresniku) da se većinom svira dolje-gore bez obzira na tempo. Govorim o radu desne ruke. Većina orkestara svira sve dolje dok ne postane prebrzo i tek onda prelaze na dolje-gore. Mi time (navodno) dobivamo neku finoću i prepoznatljivost (tako su nam barem rekli). I, vjerujte, lakše je dolje-gore iz razloga što zahtijeva duplo manje vremena.
3) Dobro, zahvaljujem na pozornosti oko napomena.
Žilj(a)kova provala broj 1:
Svirali smo Hercegovački. Koji je brz i malo kompliciraniji. Pitao Danijel dal' ima nekih pitanja. Žiljak uzorno diže ruku i bijesno (smrtno ozbiljno) pita:
"Kak' da ja skočim od e do fis?"
Izvinite na izrazu, ali ja sam se skoro popišala od smijeha. Ma, znam ja da on vjerojatno nije mislio na istu oktavu, ali svejedno. Mi smo se smijali pa valjda 5 minuta. Zajedno s Danijelom.
Žilj(a)kova provala broj 2:
Radi se o istoj pjesmi. Koja je brza kao što naglasih već prije. I opet Žiljak bijesno reagira:
"Pa ne mogu svirati dolje-gore u toj brzini!"
Opći smijeh je trajao nešto kraće nego reakcija na prvonavedenu provalu.
Do kraja probe Žiljka više nismo čuli. Pitam se zašto. Žiljak, ne se ljutiti!!! :-) :-)
O Gajevom CD-u
TZ Gaj je za svoj 20. (u biti 21.) rođendan snimio svoj prvi nosač zvuka. I, tako su u proljeće 2003. u malom studiju na Mihaljevcu nastale Gajeve snimke. Osmišljen je dizajn, dodano ime "Tambure u srcu" i CD je 'pušten u promet'. Stari CD. Smeđi CD.
Prednja strana i sam CD

Unutarnji omot(i) - da, da, čak se može rastvoriti

Zadnja strana

No, izgleda da je mlada (i neiskusna) Gajeva Uprava previdjela neke prepreke pa se uredno spotakla. Zato, kao konačno rješenje svih problema 2005. izdan je nov CD. Sa starim imenom, starim pjesmama i novim dizajnom. Novi CD. Crveni CD.
Prednja strana i sam CD

Unutarnji omot i zadnja strana

Kad se rastvori izgleda ovako

A unutra piše ovako (samo dio):
"Predstavljamo Vam se mi stari, a još tako mladi. Dvadeset smo godina s Vama u promjenjivom sastavu, ali svih tih godina pod kapom našeg cape profesora Ivana Kresnika.
...
Osnovani smo dalekih osamdesetih godina prošlog stoljeća kao školski orkestar koji je 1995. stasao u samostalni orkestar - Tamburaški zbor "Gaj". Ima nas svih uzrasta: osnovnoškolaca, srednjoškolaca, studenata, radnika... No ono, što je nepremostivo bilo gdje drugdje, ljubav prema glazbi i tamburi, neraskidivo spaja.
..."
Nema me, nema, a onda se ne znam zaustaviti.
Pozdravljam,
Jasna
_updejt_ Još mi nije gotova tambura!!! Za ime bložje, koliko treba da se zamijeni jedna plastika na mašinici i konjić? Da ja tak obavljam svoj posao već odavno to ne bi bio moj posao! U tpm (kužite me) i takvom majstoru! Pljujem ja na njega. I, nije ovo prvi put da se tak neodgovorno odnosi prema našim popravcima. Valjda smo mi neobično glupi kad i dalje sve nosimo njemu. Budale li smo!!! :-((((((((
Post je objavljen 09.02.2006. u 09:57 sati.