Pregled posta

Od svega pomalo

Prvo, nije me bilo jer sam htjela da se ove kockice na kalendaru ovako lijepo simetrično poslažu, a nipošto zato jer sam dovršila prvu verziju svog diplomskog, rješavala neke svoje privatne situacije, niti zato jer sam obavljala pripreme za "the putovanje". Dobro, to je sad riješeno.

Drugo, Annuška Vas se, dragi moji blogeri, boji. Ali, to sam kriva ja. Misli da sam nahuškala potjeru za njom po glavnom nam gradu jer mi poduže vrijeme nije vratila stanoviti CD. No, Annuška je taj CD dostavila (preko Danijela) u moje ruke još u prošli četvrtak. Na tome joj najljepše zahvaljujem i obustavljam potjeru.

Treće, kako je prošla jučerašnja proba. Dobro, hvala na pitanju. Svirali smo Gaj i Tambure u srcu od "osječkih" stvari. A onda nam se Danijel predstavio u svom egoističnom svjetlu. Citiram koliko mogu po sjećanju:
"Morate gledati mene. I dok gledate u note morate gledati mene, bar onak prek vrha stalka. Stalno morate gledati mene. Ak već ne možete stalno, onda morate barem svakih 10 sekundi pogledati u mene."
Priznajem, ja sam to malo okrenula jer ova izjava ima i nastavak. Pravi sam mali (o tom bi se dalo raspravljati) vrag!
Ali eto i Danijelovog nastavka:
"Jer ne smije se dogoditi da usred nastupa, kad netko ubrza/uspori, ja na sve moguće, manje ili više uočljive načine pokušam dotičnome dati do znanja da uspori/ubrza, a on se baš tad udubi u note i ni lijevo ni desno. Znam da se od treme može svašta dogoditi. I onda ubrzaš. Ili usporiš. I onda se dogodi ono što se ne smije dogodit. Znaš da si ful'o i baš se onda udubiš u note i namjerno ne gledaš u dirigenta jer će te "opomenuti". Tak je X na jednom nastupu ubrzao, a ja sam mu prakticki pred nosom mah'o da uspori, ali on gleda u note i ništa."
Tako nekako. Sve u svemu, nije Danijel egoističan!
Od "neosječkih stvari" svirali smo Na saoniku, Mađarske plesove, Mađarski ples br. 5, Travanjsko kolo, Zagrebačku promenadu i Monfrinu. Malo za gušt...

Četvrto, došlo je do manje i privremene promjene. S obzirom da nam Annuška s trećeg brača vjerojatno neće moći krenuti put Osijeka zbog puta u Ukrajinu privremeno je (za FHTG) na treći brač premješten moj kolega Lukačević. I, zbilja mi nije jasno kaj se on toliko veselio kad je to čuo. Pa, nisam ja tak strašna, ne?

Peto, otprilike se zna plan i program puta u Slavoniju, ali neću ništa reći, neću stvarno, dok se sve ne potvrdi.
Ajde dobro... samo ovo, idemo na dva dana, spavamo u Bizovačkima, a po povratku, ako Bog da, razgledavamo Koprivnicu u društvu naših, zasada još samo blogovskih, tamburaških prijatelja KUD-a Podravka iz Koprivnice. Iliti, sprema se jedno tamburaško-blogovsko upoznavanje!

Eto, toliko. Vidjamo se, dragi moji, kad opet uvatim ono što je neuhvatljivo,
Jasna