petak, 03.02.2006.
Hrabar je onaj tko pobijedi sebe...
Jeste li ikada razmišljali je li ona slika koju vidite kada stanete ispred ogledala zaista odraz vas...ili je to samo vaše viđenje, vaša percepcija. Ne znam zašto, ali mi je ostala u pamćenju jedna definicija percepcije...
"Percepcija je odraz vanjskog svijeta u našoj svijesti"
Kako mi sebe vidimo je samo odraz u naše svijesti...drugi nas možda ne vide tako...ne gledaju istim očima...
Prije nekoliko tjedana gledala sam Oprah show u kojem je bila najavljena jedna mlada žena riječima: toliko se užasava svoga izgleda da ne može normalno izaći na ulicu...ima osjećaj da svi gledaju u nju...ne gleda se u ogledalo koliko je boli kada vidi svoj odraz...osjeća se kao čudovište...želi umrijeti. Pomislila sam, jadna cura, sigurno je imala nekakvu nesreću u kojoj joj je unakaženo lice. I onda je cura izašla pred kamere...ostala sam "paf"...ona je bila normalna...i ne samo to, bila je lijepa...Nije mi bilo jasno o čemu se radi...I onda je Oprah objasnila kako ta cura misli da je rođena ružna, da takvo "čudovište" kao ona ne zavrjeđuje da se kreće među ljudima... ??? A cura je bila ne prosječna, nego lijepa, zgodna, vitka cura sa slatkim licem...Kako je ona mogla imati tako iskrivljenu sliku o sebi...Svi mi mislimo da smo manje više lijepi/ružni...ali ovo nisam mogla shvatiti. Nju to progoni...ne može imati normalan život.
Ali, onda sam se sjetila...i ja sam bila takva...Iz nekog razloga (čak se ne sjećam ni kojeg) sam u 2. razredu srednje škole odjednom postala opsjednuta svojom težinom...Sa svojih 53 kilograma i 162 cm sam se smatrala predebelom...krenula na dijetu i u samo par tjedana se spustila na 46kg...I još sam razmišljala kako sam debela...Svi su mi govorili da sam "kost i koža" (što sam i bila) a ja nisam mogla vjerovati da oni to misle...Jela sam samo 1 puta dnevno i to nešto malo...kruh nisam jela mjesecima, niti jednu mrvicu...a slatko nije dolazilo u obzir...Svaki put kad sam se pogledala u ogledalo samo sam vidjela ogroman stomak, predebele noge..."kako oni mogu misliti da sam ja mršava?" pitala sam se...Sada shvaćam da su imali pravo, ja sam imala iskrivljenu sliku sebe... Ali ja sam se izvukla iz toga...prepisujem to pubertetu...I sada nisam potpuno zadovoljna svojim tijelom, ali malo tko jeste...Više ne težim za tom bolesnom mršavošću. Idem na fitnes i nastojim se učvrstiti koliko mogu...i opet imam 52kg i ne smatram se predebelom...
No, mnogi se nisu izvukli...mnogi se još bore sa tom bolešću...jer to i jeste bolest...koja odnosi mlade žrtve...
I ta cura iz Oprah od nje boluje...i ona joj uništava život...No nitko joj ne može pomoći...on mora pobijediti sama sebe...jedino se tako može izvući...shvatiti kako ona sama stvara takvu sliku o sebi...ispraviti taj "krivi spoj" koji joj šalje njezin mozak...Naravno i psihoterapija koju će dobiti će pomoći...ali ona je ta koja to mora pobijediti...
- 22:00 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
