utorak, 31.01.2006.
Ah, pokloni...
Priznajte svi mi volimo dobivati poklone...ja stvarno volim poklone...i ne samo dobivati, nego i davati...super mi je kada se netko oduševi mojim poklonom...kad vidim da sam baš "potrefila"...Za dečkov zadnji rođendan sam potrefila, oduševio se...kupila sam mu zvučnike za komp...za mene to nije ništ posebno...ali njega je baš oduševilo...baš je to trebao...
Ali kod biranja poklona moramo dobro paziti...ne odabrati ono što bi se nama svidilo, nego tom kome kupujemo...Često sam u tom pogledu griješila, npr. kupila dečku koplet mirisnih svijeća i ulja, zato što sam ja luda za tim...rekao je da mu se sviđa...ali skužila sam da mu nije baš ništa posebno...Zato sam se odlučila pripremati za svačiji rođendan i sl., slušati...i onda skužim što hoće...
Prijatelj je kupio curi za godišnjicu parfem...moj dečko je mi rekao da mu je to baš glup poklon. Rekao je "ja ti neću nikada kupiti parfem"...a ja šta da kažem na to, "hvala". Meni nije glupo pokloniti parfem, samo je važno pokloniti nečiji omiljeni a ne bezveze odabrati...
Za prošli rođendan sam dobila Chanel No°5 od jednog "prijatelja". S razlogom je pod navodnicima jer mi on uopće nije prijatelj...od dečka je, a i njemu nije u užem krugu...Tako da je to sve ispalo glupo...imala sam rođendanski tulum i on je došao zadnji...da svi vide što mi je kkupio...Kada sam otvorila nisam mogla vjerovati...odmah sam pogledala u dečka da vidim njegovu reakciju...Svi su mu rekli da nije normalan...Meni je to bilo baš bez veze. Kao prvo šta mi on ima poklanjati tako skupi poklon...bilo je očito da se samo htjeo pokazati pred drugima...a i meni to uopće nije omiljeni parfem, nije mi loš ali...(najbolji mi je Kenzo Flower). Bilo mi je bed zbog dečka, kako se on osjećao kad je ovaj došao s takvim poklonom...Tako da sad rijetko i koristim parfem...jer je dečko izjavio kako mu je baš ružan...verojatno zbog situacije.. (uslikala sam ga za ovu priliku).
E da a sad malo o našoj godišnjici...odnosmo o onom dijelu koji je bio dobar...Našli smo se u gradu...i onda me odveo na večeru, na lazanje u mom slučaju...iako je rekao "ako si gladna idemo nešto pojesti..." ali nećemo cjepidlačiti...Ono sa palačinkama nije uspjelo jer je to neki mali prostor, samo za stajati...Večera je prošla romantično...a onda smo otišli kod njega u stan...i onda sam se stvarno oduševila...Pripremio nam je grickalica, bombonjeru, moj omiljeni sok...i svijeće...Za poklon sam dobila slatku vesticu, tamno zelenu na kopčenje, super je...kaže da ju je sam odabrao...Ipak moj dečko jeo uvijek može biti romantičan...
P.S. mislim da ste me onda pograšno razumili, on je romantičan i znam da me voli, ali ipak smo 4 godine zajedno...pa se to ne događa tako često kao na početku...mislim na romantiku...
- 17:34 -
ponedjeljak, 30.01.2006.
Samo SMRT je sigurna...
Oprostite na ovako sumornom tonu...ali silom prilika misli su mi ovih dana bile vezane za tu temu...umrla mi je baka...Bila je bolesna već 2 mjeseca...i svi smo očekivali njezinu smrt...ali me jako pogodila...a mislila sam da sam se pripremila na to...ali valjda se za Smrt ne možeš nikako pripremiti...ona to ne da...želi te šokirati...
Tako sam otputovala kući...kad sam ušla u sobu gdje je ona ležala briznula sam u plač...nisam se mogla zaustaviti...I onda još ta sva gužva koja je trajala 2 dana...samo netko dolazi...nešto se priprema...ne stigneš ni tugovati od silnih obveza i običaja...Sigurno je prošlo stotinjak ljudi kroz našu kuću...I ti silni običaji...ali sad je sve prošlo...ona počiva i u miru...barem se više ne pati...
To me potaklo da razmišljam o smrtnosti...ne bojim se smrti...stvarno nije mi to nešto što sa strahom čekam...mislim da nakon toga ide spokoj...ali se bojim umiranja...bolnog...mučnog umiranja. Nadam se da kad dođe moje vrijeme da napustim ovaj život da će to biti spokojna smrt...Ali još odavno imam neki osjećaj da ću umrijeti mlada, da neću dočekati starost... ne znam zašto me obuzima taj osjećaj...
I zamislite...baka je umrla 24.1, a i druga mi je baka umrla 24.1 na isti datum prije 9 godina...a zet od ove bake (ona je tatina strina, nije mi bila prava baka ali je živjela s nama) je umro na taj datum prije 2 godine...slučajnost ili neka morbidna sudbina?? Ne znam ali ako mi još netko umre na taj datum...
I zamislite, a to je datum i moje godišnjice sa dečkom!!! Je li je i to morbidna slučajnost...ne znam...Tako da sam je saznala za moju baku dok sam bila sa dečkom...bio je tako drag...tješio me skoro cijelu noć...grlio me i brisao mi suze...rekao da će cijelo vrijeme biti u mislima uz mene...to je nezamjenjivo...Kad budem u malo boljem raspoloženju pisati ću vam o našoj godišnjici...Do tada pozdrav...
- 23:40 -
utorak, 24.01.2006.
Ljubav, ti i ja...
Evo upravo se pokušavam odvojiti od kompa kako bih se počela spremati. Večeras slavim 4 godišnjicu veze sa svojim dečkom. Prilično dojmljivo zar ne?? Za mene jeste, to mi je najduža veza u životu (da ne kažem maltene jedina). I stvarno nam je super, barem većinu vremena...čak se dugo nismo ni posvađali, iako su to obično svađe oko gluposti, koje traju max 1 dan.
I tako večeras idemo malo van...On radi do 21h pa se tek iza možemo vidjeti. Isplanirala sam da odemo u palačinka bar, tamo do sada nisam bila, pa ćemo kod njega...Nisam znala što bih mu kupila za poklon, nisam baš pri kunama. I na kraju sam mu kupila jedne sexi bokse, sa nekim srdašcima i džepićem...onako više simbolično. Nadam se da će nam biti dobro, romantično večeras...
Ali jučer sam se malo razočarala...sram me i priznati...Srela sam njegovog (a donekle i moga) prijatelja koji uskoro slavi 1 godišnjicu sa svojom curom. On mi je pričao što priprema za nju...kupit će joj parfem, buket cvijeća i izvesti je na večeru...A ja znam da to od svog ne mogu očekivati...Stvarno nisam materijalista i ne trebam skupe poklone, ali obara me romantika...a ono je romantično.
Strah me da ću se onda večeras razočarati ako moj dečko ne bude romantičan...Znam da nije pošteno od mene uspoređivati ga s nekim drugim, jer je on stvarno odličan dečko ostalih dana pa ako ovaj i ne bude, potrudit ću se da me to ne pogodi, da se ne naljutim...
Pričat ću vam kako je bilo...naravno ne sve detalje :)
- 17:18 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.01.2006.
Dragi dnevniče...
...stvarno sam oduševljena pisanjem svog bloga...Postao mi je omiljena zanimacija, mjesto gdje se mogu izraziti...
A najviše me oduševljava anonimnost...nitko ne zna tko sam ja zapravo. Mnogi su me prijatelji pitali koji mi je blog, rekla sam im da ne želim da ga itko zna...barem od onih koji me poznaju. Ovo pišem za sebe...za svoju dušu...i za neznance. Nekako mi se lakše otvoriti vama.
Prije sam pisala dnevnik, ali on je bio samo za moje oči...nitko ga nije (barem se nadam) čitao...
I stvarno me raduju vaši komentari, pogotovo kad vidim da se neki stalno vraćaju na moj blog, kao da sam stekla nove on-line prijatelje...pred kojima se ne moram skrivati.
Navečer kada legnem razmišljam o čemu ću pisati...jedva čekam da dođem za komp, provjerim komentare...pročitam tuđe postove...ostavim komentare...Mislim da će mi ovo ostati trajna zanimacija, čak sam se počela interesirati za web dizajn kako bih mogla što bolje urediti stranicu...ostaviti svoj stil...Nadam se da će te me i dalje posjećivati...i komunicirati samnom. Do tada pozdrav... :)
- 23:38 -
I´m back :)
Upravo sam provela odličan vikend kod frendice...Radi se o mojoj najboljoj prijateljici još od srednje škole. Jedno vrijeme je živjela u istom gradu i studirala, ali prije godinu dana se odselila kući (100km dalje). Sada je došla na ispit pa smo bile za vikend same u njezinom stanu. I baš smo se ispričale, kako već dugo nismo, 3 dana, svaku večer do 1h u noći. Nije nam tv uopće trebao. Čovjek bi rekao da si nemamo više šta pričati, pa čujemo se i telefonom svaki dan i viđamo se...Ali mislim da je ovaj vikend još produbio naše prijateljstvo. Shvatile smo koliko smo slične. Shvatile smo da mi ostatku prijatelja, poznanika djelujemo šutljivo, sramežljivo...ali kada smo same možemo se opustiti i biti ono što jesmo!
- 10:09 -
četvrtak, 19.01.2006.
Nešto zanimljivo!
Da li vam se događa da ne možete izgovoriti ili pročitati neku riječ odmah? Meni se to događa često. Kao da mi se plete jezik pa se uzmucam. Mislim da možda imam blagu disleksiju. Kad uzmem čitati neke svoje bilješke s predavanja umrem od smijeha. Neke riječi uopće na napišem dobro, ne samo da ispustim neka slova, nego i ubacim neka viška. Ili kad pišem pod natuknice stavim crticu, koju moj mozak očito registrira kao slovo, pa ispustim u prvoj riječi početno slovo..Samo nisam nikada bila kod specijalista da mi to potvrdi. Ali nedavno sam dobila na mail jedan tekst koji me potaknuo na ovu temu. Pa sam malo surfala po netu i našla definiciju disleksije:
"Disleksija je jedna od nekoliko teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade, općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija se očituje različitim teškoćama u različitim oblicima jezika, često uključujući uz probleme čitanja i ozbiljne probleme u stjecanju vještine pisanja."
Ali onda sam uspješno pročitala onaj tekst s mail-a. I moja ga je frendica pročitala, a kad smo pozvali brata, on ga nije razumio...hm...odmah sam pomislila da muški mozak radi drugačije. Odnosno možda mi žene vidimo smisao, a muški točno ono što piše.
Dajem vam da provjerite sami pa mi javite rezultate!
Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim.
Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.
Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.
Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.
- 17:53 -
srijeda, 18.01.2006.
Tabu: religija
Prošli tjedan sam bila na kavi sa frendicama. Uzeli smo prelistati novine (više se ne sjećam koje) i tamo našli članak o pravilima razgovora. Pročitali smo 5 zlatnih pravila razgovora. Meni je za oko zapao jedan: izbjegavajte razgovor o tabu temama poput religije, novca, sexa. Nije nam bilo jasno dali se to radi o pravilima za upoznavanje pa smo pročitali i ostatak članka. Međutim nije bilo riječ o upoznavanju, nego općenito o komunikaciji. Ali zašto bi trebali izbjegavati te teme u krugu svojih prijatelja. Svatko ima svoje mišljenje i stav, ali i pravo da ga izrazi. I tako smo mi unatoč tom pravilu počeli razgovarati o religiji. Mogu reći da je razgovor protekao ugodno (iako je jedna frendica bila malo šutljivija). Raspravljali smo o Bibliji (ja sam inače čvrsta vjernica) Pričali smo o Božjim čudima. Ja sam rekla kako sam pričala s jednim svećenikom koji mi je objasnio kako je Biblija pisana za pastire iz toga doba, te kako bi oni bolje shvatili stvaranje svijeta da je napisano da je stvoren u sedam dana, a kako se to odnosi na sedam razdoblja. Na to je jedna rekla: pa znači moguće je da smo se mi razvili od majmuna!!! Nisam mogla vjerovati. Rekli smo joj, ne sam o da je moguće da je čovjek postepeno evoluirao, nego je to tako. Ona je vjerovala da se Biblija i znanost suprodstavljaju. Gledala sam davno neki dokumentarac u kojem su priče iz Biblije znanstveno dokazivane. Kao na primjer "gorući grm". Rečeno je kako postoji biljka koja se samo-zapaljuje. Ili o Mojsijevim razdvajanju mora, kako tamo postoji greben na dnu, te ako zapuše dovoljno jak vjetar može pogurati vodu iza te podvodne planine. Na to je ona ista frendica uznemireno rekla: pa to znači da im nije Bog pomogao. A mi smo rekli, pa šta misliš tko je poslao taj vjetar baš u tom trenutku. Rekla je da joj je baš drago što smo raspravljali o toj temi, da joj je sad puno jasnije. Tako da ta pravila o razgovoru ne vrijede za razgovore između prijatelja. Pozdrav:)
- 11:44 -
utorak, 17.01.2006.
Šmrc...:(
Moram vam se izjadat. Ja sam najgora vozačica na svijetu, tj. polaznica auto škole. Upravo sam se vratila sa vožnje, bilo je grozno od samog početka!!! Prvo nisam mogla izaći jer sam bila "isključena iz prometa" tako da mi je ispred i iza te desno bio parkirani auto pa sam se ja 5 min micala metar vamo metar tamo. Dok se nisam približila jednom auto toliko da je instruktor rekao da ako ješ centimetar idem u tom smijeru udarit ću u auto, pa je on preuzeo komande dok nismo izašli na cestu. I kad je tako "krasno" počelo tako se i nastavilo. Stalno je morao kočiti umjeso mene. Išli smo čak 3 puto u istu ulicu jer ja nisam znala koja je glavna a koja sporedna. Nisam propustila pješake pa je reko da su mi se skoro popeli na auto a ja ništa!!! Vidila sam da je poživčanio, ali šta mogu i ja sam bila živčana. Pred kraj je skužio ako nastavi s tim tonom da ću se ja rasplakat! Znam da kažu da su žene loše vozačice, ali ja sam valjda najgori primjerak! Da nisam uplatila novce davno bih odustala, jer je na početku bilo još gore!! Sad je već 20 sat pa se zadesi da koji sat i dobro odvozim, čisto budem ponosna na sebe. A onda se dogodi ovakav sat i pokvari mi cijeli dan!!!
- 11:00 -
ponedjeljak, 16.01.2006.
Amor!!
Jučer sam sa frendicom brbljala o vezama. Ona je za Novu zabrijala s jednim dečkom kojeg je tek upoznala. Nakon toga su izašli i na spoj, kako to već ide. No pojavio se jadan problemčić, saznala je da je on varao svoju bivšu curu! Za nju je to jedan veliki minus. Pa smo počele pričati o prevarama.
Ona i ja dijelimo isto mišljenje o toj temi, za nas je prijevara neoprostiva!! Ni po koju cijenu. Ali mislim da postoji razlika između prijevare i varanja u vezi. I jedno i drugo je neoprostivo, što se mene tiče, ali postoji razlika! Kažu (pretežno pripadnici suprotnog spola) da se svakom može dogoditi da prevari svojeg partnera. Dobro, ok može se dogoditi. Da prevarim svog dečka (a neću,100%) prihvatila bih posljedicu i priznala mu. Ali varati znači duže vrijeme lagati i biti s dvije osobe istovremeno. Znam nekoliko prijatelja (muških) koji su to radili svojim dugogodišnjim curama. I još govorili kako oni njih stvarnoo vole. E pa to ne vjerujem. Kada nekog voliš ne želiš ga povrijediti. A prijevara će upravo to napraviti. To je i stvar morala te osobe. Jer tko to napravi jednom, vjerojatno će napraviti opet, jer očito za njega to ne predstavlja ništa loše. Znam da ja ne bih takvoj osobi mogla potpuno vjerovati.
A što vi mislite???
I da završim sa citatom:
"Mi provodimo previše vremena u traženju prave osobe koju bi voljeli, ili u nalaženju mana onima koje već volimo, kada bi u stvari trebali usavršavati ljubav koju dajemo!!!"
- 22:18 -
nedjelja, 15.01.2006.
Carpe diem
"CARPE DIEM, QUAM MINIMUM CREDULA POSTERO."
Prije nekoliko mjeseci sam bila na jednom predavanju na faxu (mislim, bila sam na više, ali o ovom vam želim pisati:). Profesorica je od nas zatražila da svatko napiše kako bi se želio osjećati sa 70 godina. Zatim je rekla da napišemo što bi napravili da imamo još 7 godina života. A onda što da imamo samo još jednu godinu. Željela nam je pokazati kako se prioriteti mijenjaju. Baš sam večeras našla bilježnicu u koju sam to zapisala. Sa 70 godina napisala sam "da bi se htjela osvrnuti na svoj život i reći da sam imala sretan, uspješan život, obitelj punu ljubavi i sreće. Da sam bila uspješna i zadovoljna svojim poslovnim uspjehom". Kako idilično, ali zar si svi ne želimo savršen život i starost. Zatim sam nastavila: "Da saznam da imam samo 7 godina života nastojala bih to proživjeti što bolje. Htjela bi da me pamte kao osobu punu života. Karijera mi tada ne bi bila važna." Već se mijenja, ne bih mislila na karijeru. Ali morala bih od nečega živjeti tih 7 godina, znači morala bih nešto raditi. Nešto što nije posao mojih snova, promijenili bi mi se snovi. Ali bi nastavila sa životom i živjela što bolje. A što da imam samo godinu: "Za godinu dana života htjela bih što više vremena provesti s obitelji i prijateljima. Nastojala bih si ispuniti želje koje sam si zamišljala..." To znači da bih iskoristila svaki dan a što manje se uzdala u sutrašnji. Tako bi smo trebali živjeti stalno, jer nitko ne zna kada mu je zadnji dan na svijetu! Obitelj i prijatelji bi mi bili najvažniji, ali to bi nam trebalo biti stalno najvažnije, iako mi to često zaboravimo. Zato iskotistite svoj dan!!!
- 20:41 -
petak, 13.01.2006.
Petak 13.
Hm petak je 13. A moj dan začudo i nije bio loš! Istina crko mi je auto na križenju i promašila sam par skretanja (polažem vozački pa sam bila na vožnji s instruktorom), ali osim toga sve je bilo ok. Ali dan još nije gotov, tek je pola 7...A još večeras idem u grad na piće s frendicama. One idu u kino na "Što je muškarac bez brkova?", a meni se to ne gleda, ali ćemo poslije zajedno na piće, da se malo družimo. Iako smo danas provele pola dana zajedno. Bile smo na ručku (studentskom) pa se ručak produžio na kavu, pa kolače, zna se da žene imaju uvijek o nečemu pričati :)
A kad smo kod žena dobila sam od frendice jadan zanimljiv mail, za nas žene.
P.S. hvala na komentarima podrške
I stvori Bog ženu...
Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.
Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj
radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"
Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za
sastavljanje?
Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati
više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti,
njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se
hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće.
Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora
imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti
sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje.
Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta
istovremeno.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do
slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti,
ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke"
Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve
funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije
ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan
dan, završi to sutra"
"Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da
završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim
zaustaviti. Već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest
sati na dan. "
Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali
Bože, napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju
istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što
sve može postići"
"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i
pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."
Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo
ženino lice.
"A joj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za
jedan dan." izjavi pobjedonosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje,
bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i
ponos."
Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si
mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja
vrijedno. Žena je čudo."
ŽENE Znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose
veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.
No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime,
često zaboravljaju koliko zaista vrijede...
Pa da Vas podsjetim…
- 18:30 -
četvrtak, 12.01.2006.
Hi!!!
Vidim da mi ovo baš i ne ide. Nitko nije komentirao moj blog. Možda sam dosadna! Ali nema veze, i meni je dosadno pa ću nastaviti pisati. Upravo sam čitala knjigu "Prodavačica" (po kojoj je snimljen film). Posudila sam je upravo zbog toga što mi se najava filma činila zanimljivom. Ali knjiga i nije baš nešto. Istina, tek sam na početku, čekam da se dogodi nešto zanimljivo. Ali za sada ništa, dosadnije čak i od mog života :). Ali još se nadam da će se nešto dogoditi (u knjizi,ali i u mojem životu), jer nada zadnja umire. Inače u filmu glavnu ulogu ima Claire Danes, pa sam joj i ja u svojim mislima dala istu ulogu. Jer ja kada čitam knjigu moram si zamisliti likove kako bi se mogla bolje uživiti u priču. Ali nikako mi ne ide da Steve Martin ima glavnu mušku ulogu (on je napisao tu knjigu, ali ne znači da mora imati ulogu, barem ne u mojoj ekranizaciji tog romana). Sada se vraćam čitanju. Pozdrav!!!
- 22:53 -
srijeda, 11.01.2006.
Početak
Hy!Pa da počnemo. Zovem se.....ma to ustvari nije ni važno. Imam 22 god,studiram. I svi koji me znaju misle da imam super život,ide mi na faksu,imam super dečka itd.! A šta ja mislim...pa znate,trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu. Ne kažem da mi se ništa ne sviđa,ali puno toga nedostaje. Ono klasično:nisam zadovoljna sa svojim izgledom,osjećam pritisak sa svih strana,kao da svi nešto očekuju od mene,osjećam se preopterećenom. Ali ima dana, kao današnji, kada mi je super. Danas sam provela prekrasan dan sa svojim dečkom,baš sam uživala,opuštala se. Pa nadam se da će i sutra biti jedan od takvih dana. Do tada pozdrav!
- 20:40 -
