ponedjeljak, 30.12.2013.
I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda,osmijeha…
 Dan za danom, sat za satom,sekunde prolaze i moja Hrvatska kopni kao snijeg u proljeće. Sve je slabija, sve je mekša sve je poroznija. Srce me zaboli kada vidim podijele u društvu. Što je to bitno da li je netko vjernik,a netko ne? Da li je bitno tko je koje nacionalnosti ? Pa zar i naši sugrađani Srbi nisu stvarali ovu Hrvatsku? Ne smijemo to zaboraviti nikada. Zbog tih ljudi koji su skupa sa nama branili Hrvatsku trebamo znati sve osobe koje su je rušile,palile,pljačkale. Trebamo znati sve osobe koje su izbjegle novačenje u Hrvatsku vojsku. Sve ratne profitere. Ne vidim razloga zašto bi to nekome smetalo. Smeta mi da netko skuplja poene na boli branitelja. Smeta mi to jako. Da li treba biti ćirilica u Vukovaru? To nitko drugi ne treba odlučiti nego žitelji tog grada. Što ja znam kakva je istinska situacija u tom gradu. Da li treba ograničiti prava manjinama u cijeloj Hrvatskoj? Ne, nikako. Ako bude referendum dali ću glasati za? Ne. Pa kakvi sam ja to branitelj koji će glasati protiv ? Moje mišljenje da svim manjinama treba omogućiti da se služu svojim jezikom i pismom. Što tu ima lošeg, ne znam. Da li to može ugroziti Hrvatsku ? Ne. Pa onda neka se služe. Nadam se da će netko više promijeniti propise, pa kada se vrijeđa nekoga po nacionalnoj,vjerskoj, rasnoj, regionalnoj ili spolnoj pripadnosti će biti kažnjen pa to rekao ili napisao na bilo koji način kao da se i kažnjava tko širi takvu netrpeljivost. Evo na što mislim. Ako ja napišem na bijeli transparent da treba ubiti pripadnike neke nacije išetam sa time, biti ću od policije prekršajno,a možda i kazneno prijavljen. To što sam napisao mogli su vidjeti samo stanovnici nekog kvarta,ulice. Znači, ne veliki krug ljudi. No, što ako ja to objavim kao komentar na nekom portalu ? Da li je to kažnjivo ? Da li će netko odgovarati za to , da li će odgovarati onaj tko je to objavio ? Neće nitko odgovarati i bolesnici pišu tolike gluposti u tim komentarima da se čovjek pita gdje oni žive, tko su ti likovi ? Koliko ljudi može pročitati njihovo širenje mržnje ? Mnogo veći nego ono što je napisano na transparentu. Zbog čega ti razni portali ne bi cenzurirali te govore mržnje? Vjerujem da bi im tada pala čitanost,a to znači gubitak novaca od reklama. Dati ću primjer Indeks portala. Tu dijete može pročitati nešto što sigurno nije za njegov uzrast. Može i slike vidjeti koje nisu za njegov uzrast. Zašto kada se ulazi na taj portal ne bi pisalo da nije za mlađe od (npr.)16 godina ? Baš na tom portalu u komentarima sam pročitao najviše mržnje prema Hrvatskim braniteljima, prema ljudima koji su Rimokatolici. Da me ne bi krivo shvatili ja sam protiv svih oblika mržnje,ali ovo je blog o Hrvatskim braniteljima,o meni, pa zato ću o tome pisati. Da li je uredu da moja djeca čitaju na Internetu da su branitelji prevaranti koji su opljačkali državu ? Pročitam toliko laži da me srce boli. I onda vijest o mogućim socijalnim nemirima za 2014. godinu. Pa hoće li se to stvarno dogoditi ? Hoće li mene netko poslati da udaram pendrekom ( gumena palica) po jadnoj sirotinji ? Hoću li morati tući ljude koji su ostali bez posla,ovrhe im uzela primanja, banke im uzele kuće, država im odnijela san ? Hoću li morati ići na ljude koji se kreću na štakama, kolicima, na ljude s kojim sam dijelio isti rov,istu hranu,isti zrak,isti metak, sve dobro i loše ? Nadam se da do toga neće doći. Bilo bi to prestrašno. Razmišljam da bi za Hrvatsku na idućim izborima najbolje bilo da pobijedi ova ista kukuriku koalicija,ali sa barem 70 %. To bi bio znak da u Hrvatskoj ima manje nezaposlenih, da su primanja veća i da je bolje SVIM ljudima. Značilo bi to da Hrvatske ide u pravom smjeru. No što ako ne dobije ta koalicija , nego netko drugi ? To bi bio znak da je netko puno griješio, da nije sluša bilo Hrvatskog naroda. Značilo bi da su ljudi siromašniji,bjedniji i jadniji. Dobro, znam da ne bi svima bilo lošije, povlaštenoj eliti bi sigurno bolje bilo. Čisto sumnjam da će se to dogoditi. I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda, osmijeha… Oznake: Hrvatska, branitelji, ćirilica, policija |
nedjelja, 29.12.2013.
Mupovci i zenge
 Neću pričati kako sam preživio rat. Neću pisati o mojoj izgubljenoj mladosti. Nekada bih pogledao seriju Beverly Hills i zamišljao sebe da ja mogu uživati u životu,a ne biti u ratnom vihoru. Iz rata je izašla neka druga osoba. To nisam bio ja. I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda,osmijeha. Prije neki dan zamišljao sam da smo mi izgubili rat, kako bi mene pobjednička strana prikazivala. Da li bih bio Ustaša, krvnik,zločinac,rušitelj bratstva i jedinstva ? Povijest pišu pobjednici,a ja se ne bih dobro proveo. To je sigurno. Da li sam ja stvarno sve to ? Ne, nikada . Da ostanem na pravom putu pomogao mi je odgoj obitelji kao i moja vjera. U jeku najžešćih zbivanja u mom mjestu, kada su se civili sklonili u bolnicu došao sam u tu bolnicu poslom i vidio tu jadnu sirotinju, te uplakane majke, još mlađu djecu od mene kako me pitaju da li će njih zarobiti četnici. Svi su me grlili ljubili i čudili se kako sam ja tako mlad s puškom u ruci. Gledajući te uplašene ljude u sebi sam čvrsto odlučio da neću dozvoliti da se tim ljudima išta dogoditi. Čvrsto sam odlučio da ću za te nepoznate ljude dati svoj život i da neću dozvoliti da netko naudi tim ljudima i da ću zadnji atom snage tome posvetiti. Nakon 23 godine i dalje radim u policiji, nisam otišao u mirovinu,imam PTSP,ali nemam PTSP. Iz rata sam izašao siromašan kao što sam i ušao u rat. Neki su zauzeli stanove bivše JNA,a ja i dalje živim u staroj roditeljskoj kući. Iz rata sam izašao na način da nikada nisam povrijedio pravila ratovanja, nisam nikada, pa niti u ratu vrijeđao ljude,ali mene danas vrijeđaju natpisi koje čitam po različitim portalima, različitim novinama, raznim televizijama i radijima. Ja sam Hrvatski branitelj. Imam 43 godine i živim u jednom Dalmatinskom mjestu. Rimokatolik sam,Hrvat. Odgojen sam tako da nikoga ne mrzim zbog vjere,nacionalnosti,boje kože… Ponovo sam ovo napisao da bih naglasio tko sam ja . Da sam ja Marsijanac i da prvi put dolazim na planetu zemlju, Hrvatsku,slušam radio, gledam televiziju, čitam razne novine i portale, rekao bih slijedeće što se do dogodila u bivšoj Jugoslaviji, mojoj Hrvatskoj : „ Na planetu bila je jedna država u kojoj se najbolje živjelo, ni jedna druga država tome nije bila niti blizu. U toj državi ljudi su bili sigurni, nisu imali nikakvih problema,različiti narodi i narodnosti su živjeli u savršenom skladu. Ljudi su imali sve isto kao u zapadnim zemljama,ali nisu mogli dobiti otkaze. Svi su dobivali stanove. Nitko nije bio stambeno nezbrinut. Tada su se zločinac Tuđman udružio s Miloševićem da sruše tu Jugoslaviju. Dogovorili se da Bosnu i Hercegovinu podijele. U tom ratu u Hrvatskoj najviše je stradao Srpski narod koji nije imao niti oružja. Pomagala je jedino isto slaba JNA. TI krvnici, mupovci i zenge su napravili velika zvjerstva,zbog njih je skroz srušen Vukovar. Da se oni nisu borili Vukovar ne bi bio srušen. U Dubrovniku su pokušali prevariti javnost pa su palili gume. Sami bi palili Hrvatska sela i gradove i prikazivali da su to činili drugi. Potjerali su 200 000 Hrvata iz Srpske Republike Krajine da od 1991 do 1995 pobjegnu na područja pod kontrolom mupovaca i zengi, a tim ljudima je tako bilo dobro da nisu trebali ići. Nakon rata ti tzv. branitelji imaju velika prava, stanove, auta, ne moraju ništa plaćati, djeca im se direkt upisuju u srednje škole po izboru, na fakultete, ne trebaju kupovati školske knjige. Ti branitelji su najveći problem što se suvremenoj Hrvatskoj dogodilo. Zbog njih je nastala velika pljačka u kojoj su i oni sudjelovali. Treba naći način kako da se riješi problem tih branitelja.“ I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda,osmijeha. Zbog ovog sam tužan branitelj, zbog ovog me srce boli, kida se, hoće da iskoči, da pobjegne od mene. Oznake: hrvatksa, branitelji, krajina |
Wake me up
 Kako da počnem pisati svoj prvi blog ? Odakle da počnem pisati ? Toliko toga želim reći da ne znam odakle da počnem. Možda da počnem sa opisom sebe. Ja sam Hrvatski branitelj. Imam 43 godine i živim u jednom Dalmatinskom mjestu. Rimokatolik sam,Hrvat. Odgojen sam tako da nikoga ne mrzim zbog vjere,nacionalnosti,boje kože… Kroz moje školovanje upoznavao sam ljude drugih nacionalnosti ,vjere i nikada nisam imao problema s njima. Uvijek ću se sjećati što mi je majka govorila da cijenim ljude onakve kakvi su,a ne koje su nacionalnosti. Uvijek sam znao tko sam, nisam se sramio što sam Hrvat. Došlo su i godine kada se polako počela buditi zaspala Hrvatska. Imao sam jeans jaknu na koju je bila zašivena mala zastava trobojnica. crveno,bijelo, plavo polje je imala,a na bijelom je pisalo NEDERLAND. Nederland je pisalo da ne bih završio u zatvor jer bi drugovi me priveli jer imam hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake. Uvijek je bila jedna kutija cigareta Croatia koja bi bila visoko dignuta u zrak na pjesmu „MOJOJ MAJCI „(Ruža Hrvatska). Nisam volio Jugoslaviju, nisam volio komunističku diktaturu i to je bio moj prkos protiv tog zla. Nisam volio dizanje u rano jutro i čekanje red za ulje, crni kruh, deterđent, kavu. ne, to mi je bilo čudno. Nisam volio da neparnim danima me tata ne može odvesti na more. Bilo mi je čudno da nema sapuna za pranje, da nema rabatinki (jeans hlače) u trgovinama. Nisam volio da se o nekim stvarima ne smije pričati, pa čak niti razmišljati. Dosadile su mi priče o klasnim neprijateljima o poštenim drugovima… U večernjim satima okretali smo televizijsku antenu prema Italiji i … Bio sam tužan što tamo imaju sve,a ja imam samo hebenu Jugoslaviju i drugove gdje kod se okreneš. Po završetku školovanja otišao sam u JNA. Tu sam vidio svu različitost ljudi od vjerskih,moralnih,kulturoloških. Prvi put sam saznao da nije poželjno biti Hrvat, vjernik, netko kome je otac bio zaposlen u Njemačkoj. Tu sam prvi put prošao ispitivanja. Morao sam objašnjavati da nemam nikakve veze s Ustaškim pokretima. Morao sam objašnjavati zašto na radiju slušam pjesmu „Mojoj majci“, zašto pjevušim „Marjane,Marjane“ . Kada se sada sjetim dođe mi jedna riječ : STRAŠNO. Morao sam obavezno gledati dnevnik TV Beograd gdje su prikazivali da u Hrvatskoj sve stoje povampireni Ustaše koji samo što nisu krenuli na Srbe. Predvodi ih Ustaški pokret HDZ. Prvi odlazak kući. Kod Vinkovaca sam u vlaku prvi put vidio zastavu Hrvatske sa šahovnicom,a ne petokrakom. Kako sam bio uzbuđen,ali morao sam biti miran jer još na sebi imam uniformu JNA. Kada sam došao kući vidio sam probuđene ljude, vidio sam zanos u ljudi. Nisam vidio niti čuo da netko govori protiv Srba,protiv ljudi pravoslavne vjere, ali sam čuo da ljudi glasno govore i da se ne boje govoriti, da se ne stide što su Hrvati, što su Rimokatolici. Povratak u JNA je u biti bio povratak u prošlost. Povratak u neko mjesto gdje je vrijeme stalo. Bio sam tamo zarobljen kao brod koji je okovan ledom na Sjevernom polu. Pogledaš i ne vidiš ništa nego samo jednoumlje oko sebe. Ne možeš vidjeti nikakve različitosti, ne možeš vidjeti ljude koji se vesele, nego vidiš da ljudi čekaju taj dan da odu iz JNA. Da nađu svoj mir među svojima. Izbori u Hrvatskoj i ponovo sam proživio ispitivanja od tzv. bezbednjaka kojima sam opet morao objašnjavati da nisam ustaša i da samo tražim da idem kući glasati na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj. Za nagradu što sam se usudio tražiti sam dobio nagradu. Odlazak na istureno stražarsko mjesto broj dva,ali i tamo tako daleko i tako visoko sam mogao hvatati radio Zagreb. Bilo je jutro, vodio je HDZ-e. Znao sam da će biti velike promjene. U mjesecu lipnju sam se vraćao kući vlakom od juga Srbije prema Beogradu. Od Beograda do Novske. Od Novske do moje Dalmacije. Do moje budne Dalmacije, moje budne Hrvatske. Skinuo sam okove sa nogu, sa ruku svojih. Skinuti su pečati sa mnogih zabranjenih tema, jazovki, križnih putova moga naroda. Bilo je vrijeme za novo "vrijeme". Bilo je vrijeme da nakon balvan revolucije i ja se priključim Hrvatskim redarstvenicima. Bilo je vrijeme da moja Hrvatske krvari. Oznake: Hrvatska, jna, branitelj |
