nedjelja, 29.12.2013.
Mupovci i zenge
 Neću pričati kako sam preživio rat. Neću pisati o mojoj izgubljenoj mladosti. Nekada bih pogledao seriju Beverly Hills i zamišljao sebe da ja mogu uživati u životu,a ne biti u ratnom vihoru. Iz rata je izašla neka druga osoba. To nisam bio ja. I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda,osmijeha. Prije neki dan zamišljao sam da smo mi izgubili rat, kako bi mene pobjednička strana prikazivala. Da li bih bio Ustaša, krvnik,zločinac,rušitelj bratstva i jedinstva ? Povijest pišu pobjednici,a ja se ne bih dobro proveo. To je sigurno. Da li sam ja stvarno sve to ? Ne, nikada . Da ostanem na pravom putu pomogao mi je odgoj obitelji kao i moja vjera. U jeku najžešćih zbivanja u mom mjestu, kada su se civili sklonili u bolnicu došao sam u tu bolnicu poslom i vidio tu jadnu sirotinju, te uplakane majke, još mlađu djecu od mene kako me pitaju da li će njih zarobiti četnici. Svi su me grlili ljubili i čudili se kako sam ja tako mlad s puškom u ruci. Gledajući te uplašene ljude u sebi sam čvrsto odlučio da neću dozvoliti da se tim ljudima išta dogoditi. Čvrsto sam odlučio da ću za te nepoznate ljude dati svoj život i da neću dozvoliti da netko naudi tim ljudima i da ću zadnji atom snage tome posvetiti. Nakon 23 godine i dalje radim u policiji, nisam otišao u mirovinu,imam PTSP,ali nemam PTSP. Iz rata sam izašao siromašan kao što sam i ušao u rat. Neki su zauzeli stanove bivše JNA,a ja i dalje živim u staroj roditeljskoj kući. Iz rata sam izašao na način da nikada nisam povrijedio pravila ratovanja, nisam nikada, pa niti u ratu vrijeđao ljude,ali mene danas vrijeđaju natpisi koje čitam po različitim portalima, različitim novinama, raznim televizijama i radijima. Ja sam Hrvatski branitelj. Imam 43 godine i živim u jednom Dalmatinskom mjestu. Rimokatolik sam,Hrvat. Odgojen sam tako da nikoga ne mrzim zbog vjere,nacionalnosti,boje kože… Ponovo sam ovo napisao da bih naglasio tko sam ja . Da sam ja Marsijanac i da prvi put dolazim na planetu zemlju, Hrvatsku,slušam radio, gledam televiziju, čitam razne novine i portale, rekao bih slijedeće što se do dogodila u bivšoj Jugoslaviji, mojoj Hrvatskoj : „ Na planetu bila je jedna država u kojoj se najbolje živjelo, ni jedna druga država tome nije bila niti blizu. U toj državi ljudi su bili sigurni, nisu imali nikakvih problema,različiti narodi i narodnosti su živjeli u savršenom skladu. Ljudi su imali sve isto kao u zapadnim zemljama,ali nisu mogli dobiti otkaze. Svi su dobivali stanove. Nitko nije bio stambeno nezbrinut. Tada su se zločinac Tuđman udružio s Miloševićem da sruše tu Jugoslaviju. Dogovorili se da Bosnu i Hercegovinu podijele. U tom ratu u Hrvatskoj najviše je stradao Srpski narod koji nije imao niti oružja. Pomagala je jedino isto slaba JNA. TI krvnici, mupovci i zenge su napravili velika zvjerstva,zbog njih je skroz srušen Vukovar. Da se oni nisu borili Vukovar ne bi bio srušen. U Dubrovniku su pokušali prevariti javnost pa su palili gume. Sami bi palili Hrvatska sela i gradove i prikazivali da su to činili drugi. Potjerali su 200 000 Hrvata iz Srpske Republike Krajine da od 1991 do 1995 pobjegnu na područja pod kontrolom mupovaca i zengi, a tim ljudima je tako bilo dobro da nisu trebali ići. Nakon rata ti tzv. branitelji imaju velika prava, stanove, auta, ne moraju ništa plaćati, djeca im se direkt upisuju u srednje škole po izboru, na fakultete, ne trebaju kupovati školske knjige. Ti branitelji su najveći problem što se suvremenoj Hrvatskoj dogodilo. Zbog njih je nastala velika pljačka u kojoj su i oni sudjelovali. Treba naći način kako da se riješi problem tih branitelja.“ I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda,osmijeha. Zbog ovog sam tužan branitelj, zbog ovog me srce boli, kida se, hoće da iskoči, da pobjegne od mene. Oznake: hrvatksa, branitelji, krajina |
