nedjelja, 29.12.2013.
Wake me up
 Kako da počnem pisati svoj prvi blog ? Odakle da počnem pisati ? Toliko toga želim reći da ne znam odakle da počnem. Možda da počnem sa opisom sebe. Ja sam Hrvatski branitelj. Imam 43 godine i živim u jednom Dalmatinskom mjestu. Rimokatolik sam,Hrvat. Odgojen sam tako da nikoga ne mrzim zbog vjere,nacionalnosti,boje kože… Kroz moje školovanje upoznavao sam ljude drugih nacionalnosti ,vjere i nikada nisam imao problema s njima. Uvijek ću se sjećati što mi je majka govorila da cijenim ljude onakve kakvi su,a ne koje su nacionalnosti. Uvijek sam znao tko sam, nisam se sramio što sam Hrvat. Došlo su i godine kada se polako počela buditi zaspala Hrvatska. Imao sam jeans jaknu na koju je bila zašivena mala zastava trobojnica. crveno,bijelo, plavo polje je imala,a na bijelom je pisalo NEDERLAND. Nederland je pisalo da ne bih završio u zatvor jer bi drugovi me priveli jer imam hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake. Uvijek je bila jedna kutija cigareta Croatia koja bi bila visoko dignuta u zrak na pjesmu „MOJOJ MAJCI „(Ruža Hrvatska). Nisam volio Jugoslaviju, nisam volio komunističku diktaturu i to je bio moj prkos protiv tog zla. Nisam volio dizanje u rano jutro i čekanje red za ulje, crni kruh, deterđent, kavu. ne, to mi je bilo čudno. Nisam volio da neparnim danima me tata ne može odvesti na more. Bilo mi je čudno da nema sapuna za pranje, da nema rabatinki (jeans hlače) u trgovinama. Nisam volio da se o nekim stvarima ne smije pričati, pa čak niti razmišljati. Dosadile su mi priče o klasnim neprijateljima o poštenim drugovima… U večernjim satima okretali smo televizijsku antenu prema Italiji i … Bio sam tužan što tamo imaju sve,a ja imam samo hebenu Jugoslaviju i drugove gdje kod se okreneš. Po završetku školovanja otišao sam u JNA. Tu sam vidio svu različitost ljudi od vjerskih,moralnih,kulturoloških. Prvi put sam saznao da nije poželjno biti Hrvat, vjernik, netko kome je otac bio zaposlen u Njemačkoj. Tu sam prvi put prošao ispitivanja. Morao sam objašnjavati da nemam nikakve veze s Ustaškim pokretima. Morao sam objašnjavati zašto na radiju slušam pjesmu „Mojoj majci“, zašto pjevušim „Marjane,Marjane“ . Kada se sada sjetim dođe mi jedna riječ : STRAŠNO. Morao sam obavezno gledati dnevnik TV Beograd gdje su prikazivali da u Hrvatskoj sve stoje povampireni Ustaše koji samo što nisu krenuli na Srbe. Predvodi ih Ustaški pokret HDZ. Prvi odlazak kući. Kod Vinkovaca sam u vlaku prvi put vidio zastavu Hrvatske sa šahovnicom,a ne petokrakom. Kako sam bio uzbuđen,ali morao sam biti miran jer još na sebi imam uniformu JNA. Kada sam došao kući vidio sam probuđene ljude, vidio sam zanos u ljudi. Nisam vidio niti čuo da netko govori protiv Srba,protiv ljudi pravoslavne vjere, ali sam čuo da ljudi glasno govore i da se ne boje govoriti, da se ne stide što su Hrvati, što su Rimokatolici. Povratak u JNA je u biti bio povratak u prošlost. Povratak u neko mjesto gdje je vrijeme stalo. Bio sam tamo zarobljen kao brod koji je okovan ledom na Sjevernom polu. Pogledaš i ne vidiš ništa nego samo jednoumlje oko sebe. Ne možeš vidjeti nikakve različitosti, ne možeš vidjeti ljude koji se vesele, nego vidiš da ljudi čekaju taj dan da odu iz JNA. Da nađu svoj mir među svojima. Izbori u Hrvatskoj i ponovo sam proživio ispitivanja od tzv. bezbednjaka kojima sam opet morao objašnjavati da nisam ustaša i da samo tražim da idem kući glasati na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj. Za nagradu što sam se usudio tražiti sam dobio nagradu. Odlazak na istureno stražarsko mjesto broj dva,ali i tamo tako daleko i tako visoko sam mogao hvatati radio Zagreb. Bilo je jutro, vodio je HDZ-e. Znao sam da će biti velike promjene. U mjesecu lipnju sam se vraćao kući vlakom od juga Srbije prema Beogradu. Od Beograda do Novske. Od Novske do moje Dalmacije. Do moje budne Dalmacije, moje budne Hrvatske. Skinuo sam okove sa nogu, sa ruku svojih. Skinuti su pečati sa mnogih zabranjenih tema, jazovki, križnih putova moga naroda. Bilo je vrijeme za novo "vrijeme". Bilo je vrijeme da nakon balvan revolucije i ja se priključim Hrvatskim redarstvenicima. Bilo je vrijeme da moja Hrvatske krvari. Oznake: Hrvatska, jna, branitelj |
