.
..............
Vrime je...
Jutros sam se probudila umorna. Jugo. Južina. More problema do grla. Sretna okolnost što sam rano naučila plivati. Održavam se na površini.
I tako skoro pa 65 godina. Kad pogledaš partnera na teniskom terenu deset godina starijeg, pomisliš kako i on ima problema ali sa zavidnom spretnošću još uvijek se s njima dobro nosi. Optimizam u čas prenese na sve oko sebe. Malodušnost brzo nestane. Oblaci nešto teže i sporije...
Teško je biti optimista. Vrijedi pokušati i drugačije misliti.
Ipak se kreće...
.
Vrijeme, vreme, vrime je...
|