turimti

28.04.2014., ponedjeljak

Škoj...

.

Škoj...
Jutros sam se probudila na škoju. Umjesto jutarnje trke i kasnijeg tenisa
odabrala sam vizitu starim stazama oko nekadašnjih „radnih proizvodnih mjesta“.
Komiža. Bivša tvornica ribe. Ovo sve je bilo naše. Radnog naroda. Radnica, radnika, ribara.
Samoupravljača.
A, onda je došla sloboda. Komiža je oslobođena radnih proizvodnih mjesta.
Brodovi su otplovili, riba utekla tamo daleko u „Fiš iz Niš“. Danas je to u privatnim rukama.
Samo za razliku od onog prošlog vremena to je sad razvalina. Na čekanju. Na prodaju?!
Do kada? ZNA SE (?)...
Do tada treba raditi. Samo gdje i što?
Australija, Italija, Canada i Amerika bit će opet zemlje proletera (s Balkana).
Kud naš brod plovi, plovi??? Vidi qua. Nema ga u moru. Pogon „ Jugoplastike“ i jeftinih,
a dobrih čamaca i brodova ne postoji.
Ostaju stari čamci, pasare na kraj ili uz kraj obale.
„Najlipše molo dalmatinsko misto 2013.“ pokušava preživjeti od turizma i malo ribolova.
Onima koji nisu naslijedili nekretnine, oni koji su ostali bez radnih mjesta, stranački nepodobni,
mogu i moraju se otisnuti do nekih drugih obala.
Na vesla u bolje sutra...Ostati, znači; sisaj vesla...

. &

...
Vrijeme, vreme, vrime boljeg sutra je na žalost odavno isteklo...PSSST!
„Jučer je bilo bolje nego danas, danas je gore, a sutra još gore“, nekako tako kaže jedna gospođa iz MVP-a.

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.04.2014., nedjelja

Divi ba ovo...

.

Divi ba ovo...
Jutros sam se probudila...
Krist je uskrsnuo. Hristos je vaskrsao. Židovi slave Pesah. Muslimani će pričekati do Bajrama.
Ostalim, građanima, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, prvi sa zadnjim danom u mjesecu, teško je sastaviti radne oli ne/radne dane s blagdanima.
Rijetki, poput ovog Sarajlije, čude se jajetu na splitskoj Rivi; Ženo, divi ba ovo!
Žena Komiška, zna za šatro, ima odgovor na njegovo čuđenje:
Papak, nije „ Divi ba ovo “, to je; Vidi, Ab ovo!
Prijatelji; Sretan Vam Uskrs, Vaskrs, Pesah, Bajram Barčula...,
Žele Vam, Tukica & Tukac & tenisači, veterani...
Ab ovo...

.
Vrijeme, vreme, vrime je jaja. Tko ih ima...

- 10:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.04.2014., utorak

Ljudi...

.

Jutros sam se probudila relaksirana. Relaks. Točnije, sve mi je ravno do mora. Mora se ići dalje. Trčala sam 4. km po ulicama Sarajeva. Provi gušt. Slikala se sa generalom Jovom Divjakom, Ćirom te Bandićem na putu za Ćaršiju. Ljudi krenuli na ćevape. Sad mi valja trčati do starosne mirovine. Najgore u svemu je što gledam one stranice u tisku gdje ljudi te večeri neće gledati TV-e, sve jedan do jedan, moja generacija.
Halo, ljudi dođite tobe. Valja nama ići naprijed.
Sa ili bez Linića, Merzelove, Saboa, Radončića, Bakira, Dodika te inih... Tko ih jebe.
Nus produkt razvoja ovih zemalja...Eh, da je u pitanju razvoj. Prije je riječ o zastoju. Retard, da prostite.
Lipo je vizitat druge prostore. Družiti se s ljudima.
Ljudovati, božji blagoslov.
Družite se judi.

.
Vrijeme, vreme, vrime je punog nježnika.

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.04.2014., srijeda

Sarajevo 6. aprila...

.

Sarajevo, 6. aprila...

Jutros sam se probudila umornih nogu, ispunjenog srca. Dođoh na dan oslobođenja Grada, vidjeh ( prijatelje), pobijedih (sebe) na 4. kilometra ulične utrke „Vivicitta“. 24. minuta. Kao 24. sata...
Jah...
I, onda ONI, meni kažu; Nema Bosne, nema Sarajlija!. Ima, jema ih, kol*ko ho*š. Moraš izaći na Titovu, na Vase štrasse oli Ferhadiju koja vodi do Ćaršije i naći ćeš ih. Naći ćeš i goste dobro došle, šarmere, Ćiru & Bandića, zubara Zvoneta, domaćine; Stjepana, Ivicu, Brku, Jovu, Veksija, Almu, Lejlu, Slavicu, Branu, Jana Zlatana, Mašu, Šabanoviće...
Ala gušta. Nitko o problemima sa zdravljem, problemom posla, novca, maloj mirovini...
Samo vic.
„Dvije cure pričaju u autobusu Split - Sarajevo.
Priča jedna: "Ajme, doša mi momak u subotu. Ća je bilo lipo. Dira me, mazia, liza po guzi, po cici, po resicama, pipo me svuda... Onda me...
Ajmee, ća mi je prstom napravia!"
Kad najednom iz zadnjeg reda se začuje: "A jel te jeba više, jeben ti mater?!?!? Triba san izać još u Mostaru!!!"
Sarajevo, Sarajlije žive svoj život...Ne, tuđe živote...
Živote moj...

.
Vrijeme, vreme, vrime je ljudovanja.

- 13:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.04.2014., petak

Palamuđenje...

.

Palamuđenje...
Jutros sam si se probudila ne na estetskoj već u razmišljanjima o hrvatskoj svakodnevici. Svakodnevnici...TV dnevnici su puni vijesti o promašajima u vođenju politike ove zemlje. Ako Račanu možemo oprostiti zaslijepljenost Gandhijem, uljudbeno; odlučno – možda, današnjem velikom vođi SDP-a Z.M. ne mogu oprostiti; piškit ću kakit ću.
Veliki vođa Z.M. svojim ishitrenim ali češće kasnim odlukama pokazuje kako nema tim. Nema analitičare, stratege, PR- stručne ljude. Nema testnog modela. Egomanija postaje opasna ne samo za njega već i za stranku, vladajuće, ali najviše za narod, građane. Bahatost bez granica.
Na žalost ni oporba nije bolja. Stvaraju se slučajevi koji odvlače pozornost od gorućih problema, nezaposlenosti, umrloj proizvodnji, nebrizi za mlade, uništenom zdravstvu i obrazovanju...
Govoriti o tomu postaje jednako razgovoru o probavi, o dijareji...
Hvala na pitanju, serem svako jutro. Čak i na blogu.
U zemlji smešnih ljudi i još smiješnijih odluka i zakona ništa me više ne mre iznenaditi. Osim kiše...
Palamudim...

Vrijeme, vreme, vrime je čekanja boljeg sutra. Sutra je subota.

- 16:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.04.2014., srijeda

Dr. Beso...

.
Beso...
Jutros sam se probudila s mislima o životu & smrti. Kako nas tanka crta razdvaja između jednog & drugoga. Tukac je promijenio bocu plina. Po ulasku u kuću čudnovati miris me je upozorio da nešto nije u redu. Na pitanje čuje li neko šuštanje, nije mi znao dati pravi odgovor. Kaže kako mu u ušima godinama šušti. Na sreću pomjerili smo bocu i otkrili napuknuće crijeva između boce i šporeta. Toplo vrijeme, otvoreni balkon, čudan miris, upornost, spasila nas je gore situacije.
I kad pomisliš ne može gore, čuješ, saznaš, poraznu vijest na FB-u da je tvoja generacija, tvoj prijatelj Dr. Besim, Beso, partijo. Otišla je duša od čovjeka. Ljudina.
Dragi prijatelju, Beso moj, bilo je časno živjeti sa saznanjem da si životom obogatio Sarajevo.
Mi, koji smo Te poznavali znamo kakav je to gubitak za Tvoju obitelj, za Tvoj Grad.
Još jedan Sarajlija je otišao na Bare.
Na žalost sa Bara se ne vraća tek tako. Oni koji se vrate kao danas mnogi, svratit će do Goge na Ciglane ili u Šetalište na jedno piće za Tvoju dušu.
Lafe, neka Ti je laka bosanska zemlja.

.
Vrijeme, vreme, vrime je opraštanja. Oprost, molim...

- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30