turimti

.

.Život....

.

.

Jutros sam se probudila s daljinskim upravljačem u ruci. Ne s jednim već s dva. Kakav osjećaj moći dok sam se sinoć opirala namjeri Tukca da mi ih otme i prebaci se na željeni TV-e kanal. Utjehu je našao na vebu: MyP2P.eu i izravnom prijenosu prvog nastupa Luke Modrića za Real. I ja sam guštala. Svaki čas sam iz turskog zatvora u Izmiru /u jednoj TV seriji/ gdje je zatočen glavni lik Kerim, tiha ljubav Fatmagul, prebacivala se u harem velikog sultana Sulejmana i obratno. Glavni likovi, Suljo & Fata, što bi rekli u Bosni, ispunili su mi večer.
Dnevnik jedan, drugi, treći, namjerno sam preskakala. Nisam željela sanjati; Linića, Milanovića, Karamarka, Merčepa, gledati igranku sa osjećajima roditelja poginulih mladih vatrogasaca na Kornatima. O zaklanoj Meksikanki na Marjanu čija tragična smrt ispunjava stranice tiska i minute u TV prilozima ne bih govorila...
Znam samo da je jedan život. Imamo samo jedan život i nitko osim nas nema pravo polagati pravo na njega; ni roditelji, ni partner, ni država, crkva, ni naša djeca, osobito „zločesti“ ljudi...Meni ne treba država nesretnih ljudi, meni ne treba partner koji će me ugnjetavati, djeca koja će mi sisati krv, meni ne treba stalno vraćanje u prošlost, Jasenovac, Bleiburg, Jazovku, ni sjećanja na Tita, Franju Račana, Sanadera...
Mene zanima samo današnjih 24 sata života. Ne, istoimeni portal, tiskovina već tekućih 24 sata. Živim život u kojem je upitno hoću li se probuditi sutra. Više ne padam na kolektivna obećanja o „boljem sutra“. Sutra je novi dan. U Bosni bi rekli „nova nafaka“.
Radujem se životu. Radujem se danu bez Amera, bez „uvezene demokracije“, bez nove i višlje cijene supera, novih poreza, bez „doktora“ kojima je politika pomutila razum, ali i danu s malo novca, ali čista obraza... Bar ja tako mislim. Ponekad treba i Tukici dati za pravo.

Vrijeme, vreme, vrime je pravo da ti kažem; šućmurasto. Nikada kakvo bi htjeli.

- 08:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ne/ Razum/ ijem...

.

.

Jutros sam se probudila neracionalno. Razum sam izgubila. Jednostavno skočila sam iz kreveta na obje noge. Razumni ljudi kažu; skoči prvo na lijevu pa na desnu. Tragično je što je takovih ljudi u Hrvatskoj sve manje.
Dobro, nađu se tu ; Zdravko Tomac, dr. Šeparović & njegova škrinja sa TV-a, publicist Ivanković, moralna vertikala Ivo Banac, sindikalist Kunst, nezaobilazni Čičak, novinari Josip Jović i Joško Čelan, Vukman po koji impotentni svećenik, u posljednje vrijeme meni do sada nepoznati povjesničar i arhivist, katolički svećenik dr. Stjepanom Razum. U zadarskome „Hrvatskom listu“ Razum se oglasio s tekstom zanimljivog naslova:
“Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu”. On osporava podatak o 81.000 pojedinačno utvrđenih žrtava jer “višedesetljetnom promičbom jasenovačkoga mita dovedeni smo u stanje da mi danas moramo dokazivati da masovnog broja žrtava nije bilo”. Za njega nema ništa ljepše od pozdrava; “Za dom spremni”...
Zaista kada se uključi razum neizostavno se pojavi pitanje ; tko tu tkoga hebe bez Durexa. Sramim se što se ratio /racio na hrvatski prevodi kao „razum“. Ne razumijem Razuma.
Ne razumijem kada se Hrvati diče svojom poviješću u kojoj su bili vazali Talijanima & Nijemcima, kada ispravljaju Đodanovu krivu Drinu.
Vrijeme, vreme, vrime je od slučajne države napraviti namjernu...po građanskim standardima.
Nešto tu smrdi, kak Jakuševac u Zagrebu, Karepovac u Splitu, Jasenovac u R.Hrvatskoj ...

btw. nek se nađe: http://www.hkv.hr/hrvatski-list/12442-dr-stjepan-razum-dokaza-o-masovnom-stradanju-u-jasenovcu-za-vrijeme-rata-nema.html

- 11:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Rota Balkanicus...

.

Rota Balkanicus...

.

.

.

.

.

.

.

.

.
Jutros sam se probudila okružena talijanskim turistima. Premijera Milanovića su u Slavoniji u kukuruzištu okružili seljaci. Na ovoj vrućini meni, Tukici, logično se nameće zaključak iz ove dvije premise da su; turisti = seljaci. Talijana je ipak znatno manje nego prošlih godina. Bilo bi još gore da se u Splitu ne održavaju „Dani cara Dioklecijana“. U ta tri dana & noći pola Splita za 50 kuna oblači rimske toge i na taj način povečava broj Talijana u „Lijepoj našoj“ & po malo njihovoj. Statističari i državni službenici marljivo bilježe tu promjenu.
Ne znam, ne razmem što se to događa s narodom koji se sramežljivo prisjeća hajdučke prošlosti, senjskih uskoka, omiških gusara, škvadre Matije Gubeca, bratije barona Trenka, olako odriče partizana, a sve više se divi dalekoj prošlosti ; Rimu ali i novijoj u kojoj se služilo strancu. „Danke Deutschland!“

.

Nikako ne mogu svariti da se utrka komiških ribarskih brodova falkuša od Komiže do udaljene Palagruže naziva „Rota Palagruzona“. Prvu repliku falkuše su nazvali
„ Comesa Lisboa“, budući Ekomuzej „Terra Marique“ i to sve zahvaljujući „ARS HALIEUTICA „ maloj grupi „spretnih“ intelektualaca vezanih za Komižu.
Turisti = seljaci to jednostavno ne mogu shvatiti. Čak ni ja, Tukica...
Čudan je ovaj narod, čas vuče korijene iz Rima, čas iz Irana, Afganistana, svojata Marca Pola, ne može bez Bugara Pešalova, Dodiga, Čilića iz Međugorja, Ljubičića iz Banja Luke...Samo što ne proglasi braćom iz Ogorja, Obamu & Keruma...Narod je u stalnom bijegu s Balkana. Na žalost pod teretom Balkana ne može dalje od „Splitskih vrata“...
Rota Balkanicus...
Vrijeme, vreme, vrime je porasta broja noćenja stranih gostiju. Dani se ne broje. Oni jednostavno prolaze s nama ili bez nas. Kako jučer, danas, tako sutra...

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 11:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

- 12:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Daltoni-zam...

Jutros sam se probudila osupnuta ispovjestima petorke iz Aržana kojima je policija stalno za petama. SD-a na naslovnici donosi sliku petorke skoro poput braće Daltoni. Vlasnici stotine prijava, „hajduci s meke granice“ kako ih tetoši novinar SD-e naivnim i navodno poštenim građanima ove opljačkane zemlje poručuju da ONI „švercuju da im sinovi ne budu prosjaci“. Oni švercuju, drugi kradu, treći otimaju, četvrti teroriziraju, peti hebu sve što nije uhvatilo pričest, šesti, šesti(?), sedmi, sedmi su debili što sve to gledaju i šute.
Čisti daltoni-zam...
U Makarskoj prije dvadeset godina nestalo je u privatizaciji „Osejave“16. milijuna maraka. Da se ne zaboravi, danas ugledni i bogati građani, bivši direktori se osuđuju na 10. mjeseci uvjetno. Pojela maca. Nitko da upita; Braćo Daltoni, otkuda vam prvi milijun?! Gdje su pare? Tko će vratiti pare?
Daltoni-zam...
Nikolovski nakon 20. godina od istjerivanja iz stana s pravomoćnom presudom provaljuje u svoj stan u Splitu. Digla se cijela država na noge da ga ponovno izbaci.
To svi vide. Tu nema daltonizma...
Kažu izašla je lista srama, lista poreznih dužnika. Kakva lista srama. To je lista za krivičare.
Čisti daltoni-zam...

Vrijeme,vreme, vrime je igara;-Care, care govedare, koliko je sati?
Haman, prošlo podne, ne budi me Majko...

.

- 12:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Život je...

Jutros sam se probudila u zagrljaju mog dragoga Tukca s diskretnim pogledom na osobnu. S jutrom sam ušla u 64.-tu. Brojke ne lažu. Ne lažem ni ja. Puno ili malo?
Da! Puno je toga iza mene, a kako mi se čini malo ispred. Kažu, to je stvar pogleda. Ja obično gledam pravo, drito u oči. Ništa ne bih mijenjala kada bi mi netko dao šansu da prođem istim putem. Život je sjajna stvar koja nam se dogodila. Hvala Majci, hvala Ocu što su mi ga dali. I nitko nema polagati pravo na njega osim nas samih. Žalim sve one svećenike, popove koje je celibat uskratio u zadovoljstvu glasne potvrde novog života. Pusti priču, uživaj u novom životu...
Ovo danas ipak doživljavam kao imitaciju života...Nema veze, brojač radi. Ovdje ne važi vraćanje brojki na početak.
Jutros sam otplivala leđno, 64.-ri zaveslaja. Gledam POŠK, gledam more, osjećam granicu, bove iza leđa. Ako svake godine budem povećala broj zaveslaja neće se dugo čekati da rukom udarim u rastegnuti konop i crvene bove. Za konop nije važno, ali važno je da su bove crvene. Dobro i konop je nekako zelene boje.
Čudno, prohodala sam u „Ribnjaku“, zagrebačkom parku, naučila plivati na jezeru Plive u Jajcu, danas plivački rastrgana između Zente, Bača, Zvončaca, Bena i Komiže -Templuza, u Konjicu sakupljala sličice Širli Templ, na Skenderiji naučila udarati teniski balun, u FIS-u naučila što znači biti RAJA, a ne ŠUPAK, građanin Sarajeva, u ferijalama; Korčula, Trpanj, Viganj, Baška Voda, Tučepi, na Jahorini, Partizanu, Šatoru, SSK-a...na radnim akcijama „Sava 66“ shvatila koliko je važno prijateljstvo, štovanje različitosti i različitih, na Elektrijadama i druženju firme „E“ što je team bilding...
O ratu, o ratnom Sarajevu sve sam rekla kroz moje zidne novine „Leo News“-Vijesti, vesti, izvješća, haberi od 92.-95. i radio komentare, kvarat do deset na radio valovima „Studio 99“ te TV BiH.
Rat pamtim samo po dobrom, po dobrim ljudima. Čovjek je čovjeku bio čovjek...
Danas...Danas je novi dan, novo vrijeme, vreme, vrime...
U ime čovjeka, u zdravlje, podižem ovu čašu viške travarice sa samo jednom željom:
Radujmo se životu...Pustimo godine neka teku...

Vrijeme, vreme, vrime je za gumicu. Obriši što ne valja, a za dobrobit novog života ne stavljaj je...

- 13:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

.

.

.

.

.

Isprika...

Jutros sam se probudila s isprikom. Kasnila sam petnaest minuta na teniski dvoboj s Vinkom. Noga je izdržala, a i ja u toj igri. Pobjeda 6:2 je bila slasna.
Ispričavam se jer i pored najbolje volje nisam stigla u Čavoglave. Ništa zato, tamo se okupilo oko 70.000 Hrvatica & Hrvata, pretežno iz Herceg-Bosne opjevane u pjesmama Thompsona & Mate Bulića. Ostatak Bosne, isključujući RS-u bi rekao; kad je dernek nek i hala gori. Gori, gori vatra, gori borovina...
Ispričavam se Džakuli jednom od silnih srpskih lidera u Hrvatskoj što nisam zatražila njegovu ispriku za zločine u ratu. Ne vidim zašto bi se on u ime N.N. osoba ispričavao. Znali netko jel registrirana isprika preživjelim članovima obitelji Zec za svirepo ubojstvo na Sajmištu, majci iz Siska zbog gubitka kćeri od snajperskog metka, onima čija su djeca, muževi, prisilno popili akumulatorsku kiselinu u osječkim garažama ili su lažno optuženi i istjerani iz svojih stanova poput splitskih obitelji Graovac, Nikolovski?..
Moja isprika, ako nisam u pravu.
Ispričavam se što nisam shvatila čemu služi objava liste poreznih dužnika. Ispričavam se što u toj listi nisam prepoznala sram, stid već samo objest, bahatost, nesposobnost, neodgovornost pa čak antidržavno ponašanje onih koji žive od sredstava iz proračuna. Ispričavam se što vjerujem da ova lista nije namjenjena nama da bi se bacili kamenom na prozvane već što se nadam da je ovo lista za „odstrel“.
Državo, što čekaš?!
Ispričavam se što živim u pravednoj državi, gdje vlada pravo & pravda & gdje imam svoje mišljenje.
Kad budem tražila posao otićiću po svoje drugo mišljenje u neku od vladajućih stranaka.
Moja isprika, ne i krivica što neke stvari ne razumijem. Ipak sam ja samo jedna Tukica.

Vrijeme, vreme, vrime je dana zahvalnosti. Zakoljite Tukicu...

bolje NF-ispričavam se

- 13:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Neznalice...

tisak Jutros sam se probudila s Colonijom. Indirom Vladić pjevačicom i njenom izvedbom pjesme;- Deža vu. Meni u memoriji, Deja vu= Deža vi. Tko hebe francuski. Tko hebe Indirino neznanje. Često se pitam; tko hebe hrvatske neznalice?

mostina Dubrovčani se bune zbog najave ratifikacije u Saboru sporazuma o granici s BiH. Tvrde kako je riječ o veleizdaji i predaji BiH teritorije Malog i Velog škoja, otočića u Malostonskom zaljevu. Kad je 99.-te dr. Franjo Tuđman potvrdio taj sporazum Dubrovčani su šutjeli kao i svi drugi koji danas ostaju bez posla tražeći pomoć, zaboravljajući na svoju šutnju dok su im radne kolege u susjedstvu gubile radno mjesto. Nisu znali, nisu htjeli znati što se to događa drugima...Čak ne znaju kako i zašto su još 90.-tih neki domoljubi na slobodarskom Visu skinuli kamenu gromadu s Titovim riječima:-Tuđe nećemo, svoje ne damo. I da sada vladaju neka druga pravila;-Tuđe hoćemo, svoje dajemo.

Dok se Jug budi s kašnjenem i prijetnjama susjedima iz BiH, prijetnje iz Slovenije kako se neće dopustiti ulazak Hrvatima u EU dok se ne riješe sporne granice na moru i kopnu, te iste dovode do ludila. Neznalice se uvijek oglašavaju u krivo vrijeme. Za pravo vrime one ne znaju. Možda Dodik iz RS tražeći granicu sredinom Save zna koje je vreme. U svakom slučaju vrijeme je krastavaca. I klipova kukuruza za baciti pod kotače „povijesti i hrvatske zbilje“.

Deža vu!- što bi na „engleskom“ rekla Colonija oli Indira Vladić.

osvjezenje

Vrijeme, vreme, vrime je kad ne znaš što treba raditi baci koske među gladne.

- 12:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

turimti

Opis bloga

Linkovi

31.08.2012., petak

Život...

24.08.2012., petak

Ne/Razum/ijem...

22.08.2012., srijeda

Rota Balkanicus...

20.08.2012., ponedjeljak

Po malooo...

14.08.2012., utorak

Ne/čudim se...

10.08.2012., petak

Daltoni-zam...

08.08.2012., srijeda

Život je...

06.08.2012., ponedjeljak

Isprika...

02.08.2012., četvrtak

Neznalice...

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
	5
	4
	3
	2
	1

pollcode.com free polls