turimti

27.07.2012., petak

Noge...

....... ....

Noge... a moze i ovako

Jutros sam se probudila s bolnim butnim mišićima lijeve noge. Na tenisu na Baterijama nezgodno sam raširila noge. Ipak nisam ja Nikolina Pišek da se o tomu piše kao o promenadi njenih nogu splitskom Rivom. Kažu, Riva odavno nije vidjela ljepše noge. Kakvu korist od toga ima hrvatska javnost kada te iste noge više borave na Kalemegdanu i Knez Mihajlovoj nego na Cvijetnom trgu u Bandićevu.
Noge su zakon. Noge su pokretna banka. Modrićeva banka mogla je biti bogatija za 40. milijuna eura, a neće. Anas je konačno napustio Split teži za 750.000 eura godišnje.- Noge su cudo, što bi rekli stari latini, Komižani. Možda još danas dok ovo pišem, Čačić, trener Dinama dobije Mamićevu nogu. Nogom su i roditelji pjevačice Nikolovski iz Magazina nakon 20.godina uzurpiranja stana od strane bojovnika i osloboditelja stanarskog prava, razvalili vrata i ušli u svoj stan. Država je našla u trenutku rješenje za uzurpatora; garsonjeru, kredit, ali niti jednom riječju nije rekla tko će nadoknaditi dug od 50.000 kuna za struju i komunalije. Žalosno je kada se pravo i pravda u državi pravednog Josipovića istjeruje nogom. Nogu iz firme dobio je svojevremeno direktor „Croatia osiguranje“ Hrvoje Vojković. Danas se on može vratiti svijetla obraza i punog takuina. Nogu je prije pet godina dobila i Birimiša odvjetnica iz Dubrovnika, kontraverznog optuženika Cvika. Danas je noge vode Stradunom u potrazi za klijentima. Uništena joj je karijera, odvjetnički ured, nanesena nesaglediva moralna i materijalna šteta.

Noge, noge...

Dođe mi nekad obgrliti štangu i zaplesati. - Đava ćeš, što bi reka splitski poteštat Kerum.

Nije za svakoga štanga, ni ples, pogotovu kad imam bolno natečenu butinu.

Dobro je nekada imati više u nogama nego u glavi...

Vrijeme, vreme, vrime je nogu. Tko će tkoga nogom? Bocom?...

- 07:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.07.2012., utorak

Sezona je...

.......

.....

Sezona je...

Jutros sam se probudila razapeta između Splita i Visa. Sredinom Splitskih vrata dok pirka u pojačanju jugo, jugozapadni vjetar, katamarani, brodovi, jedrilice i jahte, brode. Turistička sezona ma što govorili o njoj ne ispunjava plan onih koji se bave izdavanjem soba i apartmana. Definitivno, Talijana nema. Ne u očekivanom broju. Nema više odmora duljih od sedam – deset dana. Došli su neki novi turisti sa Dalekog Istoka, Tajvana, Kine, Japana, Skandinavci, Englezi, Francuzi, Škoti...Domaćih nikada manje. Takvi gosti obično ostaju noć, dvije, maksimalno tri. Čudan neki svijet. Nema priče za kavanskim stolom. Svi su sa svojim mobitelima, I podovima, kompićima. U društvu, a društvo bez njih.

Tukac mi se žali i kaže kako trošim vrijeme na glupost. Na blog. Kaže kako bi trebala iskoristiti dan za nešto pametno. A, to znači oglasiti slobodan apartman u Komiži- www.dalmacija.net/komiza/lukrija - od 28.srpnja, tjedan dana.

Pametno moje, moj Tukac.

Sezona traje. Sezona krastavaca također.

Jest Pelješki most, nije, trajekt, tunel, ponton, može manji most, koridor, može balon, durex...Spajajmo kopno, razdvajajmo narode.

E, moj Skupe, dubrovački...Dubrovačke ljetne igre u punom zamahu.

Sezona je...

Vrijeme, vreme, vrime je turizma. Rimtutituki, amo - tamo...I tako nekoliko puta...Idi bre...Severina...Ava, Ave, Av, Av, A...Drpička, Ribić-ka, Modrić-ka, trakavica traje...

- 12:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.07.2012., utorak

Škor...

Škor...
Jutros sam se probudila na Škoru, glavnom trgu u Komiži. Netko s ponistre vidi otoke; Biševo, Brusnik, Svetac, netko čak i Jabuku najudaljeniji otok u Jadranu. Otok do otoka. Na trgu kafić do kafića.
Kava. Noge dignute na katridu. Oči na sve što prolazi gradom, dolje – gore, lijevo - desno, ispred - iza. Ćakula za stolom. Ćakula okolo. U po ure uz kavu i travaricu saznaš sve o Komiži i Komižanima. Tko je s kim. Tko koga. Tko je partio. Tko je na putu za Muster i lokalno groblje. Tko je u ribe.Tko u poje. Tko na Vis. Tko u Split. Tko gradi. Tko je propao...
- Znoš, Ona bidna mola iz Jurkovice ošla je materi na Molu Bondu i ostavila njega i dicu. I, kakva je to zena? Taka. Kakav je On? Rič jedna, rič druga. Istina na sredini, na trgu na Škoru, za kavanskim stolom. Trideset godina u braku. Troje dice. Dvoje starijih i jedno za trafike. Najmlaje dite uvik spremno za otići kupiti španjolete i foje. Što im bi? Izgubljen posao. Neredovita primanja. Neimaština.
Uzaludni pokušaji s uzgojem ovaca. Tako i sa salatom. Mnogo truda, a para ni. A, dica traže svoje. Traži i država. Kada od te iste države tražiš poticaje, pomoć, pomoći nema. Život je skup. Razočarenje jedno, drugo, treće...Godinama...
Čašica po čašica. Travarica jedna, druga, dva u tri, gemišt za gemištom. Rič po rič. Gruba rič. Raspad. Ona na jednu bondu. On i dica na drugu. A, problem u sredini, za stolom. Na trgu, na Škoru.

Vrijeme, vreme, vrime je fibre. Visokih temperatura. Fibra u glavi. Fibra u srcu moje Komiže.

- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.07.2012., četvrtak

Most-ovi...

Most-ovi...

Jutros sam se probudila u goloj vodi. Do pasa.

Nije to bilo kao na ovoj slici gdje se dragi kupa na balkonu ali nije ni daleko od količine vode u kojoj sam se našla nakon što je noćas roletna pala. Totalni mrak, nedostatak zraka, velika temperatura učinili su svoje. Probuđena u potrazi za zrakom ali i za Tukcem završila sam na balkonu. To što mi je standard pao ni po jada. Ali roletna kada ti padne sve što se dogodi poslije ima opravdanje. Svi su mi bili krivi samo ne puknuta, traka koja povlači roletnu. Starost. Zamor materijala. Zato ništa nije čudno što premijer šalje ministre na odmor. Ne mogu zamisliti što se može dogoditi da im padnu roletne dok izlažu u Saboru. Bio bi to pakao.
Dubrovčani zaista nemaju sreće sa n - hibridnih riješenja za prometnu izoliranost. Sada im Ameri putem Price Chuck, Norrisa (?), nude ponton. Da nije u pitanju opet neka Zdenka Gast?! Ako ovako nastave ne bi me čudilo da se uskoro ne ponude cepelini, prijevoz balonima.
Ono što me brine u Hrvata je izostanak realnosti i sveprisutna bahatost. Većina s Juga bi most, a nitko ne pita od kojih para. Tom logikom svi bi svoje obiteljske račune već odavno doveli u minuse. A, tko zna, možda je to prava logika. Odeš u minus, tvrtku staviš u bankrot, zaviješ u crno klijente, državi ne platiš što trebaš i onda zasviraš „kukulele“.
Dubrovnik postaje balast i omča oko vrata ovih na vlasti. Dubrovnik Zagrebu ne treba ni on Dubrovniku kako izgleda. Znao je Franjo u svoje vrijeme što će s njim.
Tako sam voljela kupanja na Banje, pecanje na Porporele, spavanje u hotelu „Sunce“ kod glumca Miše Martinovića, sladoled u Širokoj, pogled s Pila na zidine, Lovrijenac,kulu Minčeta, parkove, vaterpolo tekme Juga u staroj luci te u Gružu, trku po sarbunu na Lapadu, Vis I, Vis II, Babin Kuk, Belvedere & Lokrum...
Danas, Dubrovnik me podsjeća na posljednju utvrdu ZNA SE - HDZ-a. Otpor...
Hebe me se kako će & kada biti prometno povezani & s kim & preko čega...
Do jučer im je Neum bio dobar, danas im je problem Ne-um...
A, ja kažem, problema nema osim kad ti roletna padne...Tak*i smo mi...

Vrijeme, vrime, vreme je mostova što starih, starijih, ali i novih.

Generalu Praljku je svejedno:- Paljba! Tuci po mostu U ime mosta !!!

- 08:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.07.2012., nedjelja

Drkadžije...

.
Drkadžije*...

Jutros sam se probudila na blogosferi. Na blog/u/.hr. Bolje nego na psihijatriji rekao bi neki vrli bloger. Čisto upitno. Po meni ni prvoj ni drugoj sredini ne nedostaje pacijenata. Slučaj do slučaja. Tko sam pak ja da sudim? Da dajem dijagnozu. Samo Tukica. Blogerka. Pacijent? Slučaj? Ili samo jedan od slučajeva koji jedri blogosferom. U ocijeni gdje je gore na face-u ili blogu dala bih prednost ovom drugom prostoru.
Nemam ništa protiv kada se blogeri/ce razgolite na blogu, kada izlože svoju intimu, kada zatraže pomoć, kada olakšaju dušu, ali sam protiv kada se javno učini razodjevanje nepoznatih osoba bez njihove privole.
Sve ovo ne bih napisala da nije u pitanju slučaj jednog meni jako zanimljivog lika, blogera, obrazovanog, intelektualca, pedagoga koji svoju voajersku sklonost prema ženskoj pozadini pokazuje iz posta u post. Kriomice, pedalj iznad nježnika okida fotićem u busu, na stajalištu, na nudi plaži...I uvijek iza ženskih leđa. Kada se susretne sa istinom da mnogi blogeri/ce na to ne gledaju blagonaklono nazove ih drkadžijama, obriše im komentare i zatim se prepusti rukama dragih pacijenata koji u svojim komentarima veličaju njegov lik & ne/ djelo.
Treba imati granicu. Dobar ukus. U svemu. Poštivanjem drugih i drugačijih mišljenja zaslužujemo i sami poštovanje.
Bloger koji nema hrabrosti s fotićem stati pred golo/obučeno, žensko tijelo, licem u lice i upitati:
- Gospođo, mogu li Vas okinuti? - ne zaslužuje poštovanje. Samo žaljenje, poručile bi drkadžije. Možda sve nije izgubljeno. Dolaze popravni...