Marketing
Škor...
Škor...
Jutros sam se probudila na Škoru, glavnom trgu u Komiži. Netko s ponistre vidi otoke; Biševo, Brusnik, Svetac, netko čak i Jabuku najudaljeniji otok u Jadranu. Otok do otoka. Na trgu kafić do kafića.
Kava. Noge dignute na katridu. Oči na sve što prolazi gradom, dolje – gore, lijevo - desno, ispred - iza. Ćakula za stolom. Ćakula okolo. U po ure uz kavu i travaricu saznaš sve o Komiži i Komižanima. Tko je s kim. Tko koga. Tko je partio. Tko je na putu za Muster i lokalno groblje. Tko je u ribe.Tko u poje. Tko na Vis. Tko u Split. Tko gradi. Tko je propao...
- Znoš, Ona bidna mola iz Jurkovice ošla je materi na Molu Bondu i ostavila njega i dicu. I, kakva je to zena? Taka. Kakav je On? Rič jedna, rič druga. Istina na sredini, na trgu na Škoru, za kavanskim stolom. Trideset godina u braku. Troje dice. Dvoje starijih i jedno za trafike. Najmlaje dite uvik spremno za otići kupiti španjolete i foje. Što im bi? Izgubljen posao. Neredovita primanja. Neimaština.
Uzaludni pokušaji s uzgojem ovaca. Tako i sa salatom. Mnogo truda, a para ni. A, dica traže svoje. Traži i država. Kada od te iste države tražiš poticaje, pomoć, pomoći nema. Život je skup. Razočarenje jedno, drugo, treće...Godinama...
Čašica po čašica. Travarica jedna, druga, dva u tri, gemišt za gemištom. Rič po rič. Gruba rič. Raspad. Ona na jednu bondu. On i dica na drugu. A, problem u sredini, za stolom. Na trgu, na Škoru.
Vrijeme, vreme, vrime je fibre. Visokih temperatura. Fibra u glavi. Fibra u srcu moje Komiže.
Post je objavljen 10.07.2012. u 17:19 sati.