U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila s rukom na gučku. Na grkljanu, što bi rekao seljak nakon trideset godina života u gradu. Moja ruka na mom grkljanu. U zemlji U kojoj se svakih nekoliko desetaka godina poteže za grkljanom nedužnih nekada s dva prsta nekada s tri ili kamom ništa nije čudno. Čudno bi bilo ne provjeriti...
Poteštat Splita, Kerum, prva glava grada, dika hrvatskog Sabora i Ogorja, javno je putem elektronskih medija zaprijetio lokalnom novinaru vađenjem gučka. Razlog, nezadovoljstvo pisanjem novinara o poslovnim rezultatima njegove životne partnerice. Prijetnja u eteru nikoga nije iznenadila ni ono malo građana Splita ni one koje bi službeno trebala zanimati otvorena najava obračuna.
U zemlji U kojoj se zakoni mijenjaju od sjednice do sjednice Sabora nije čudno što se oni ne sprovode. Ako je vjerovati najavi doći će do promjene ZKP-a. Rezultat, istrage će pasti u vodu. Suđenja će se ponoviti...U zemlji U kojoj se ne zna hoće li Jug biti spojen mostom, tunelom ili koridorom teško je ostati normalan...
Normalno je da svemu dođe kraj. Umro je dr. Šimić u zatvoru...
Vijeme, vreme, vrime je hvatanja. Uhvati me za...gučak...