U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
... Naivka... Jutros sam se probudila s izrazom lica naivke. Naivna se rodila, naivno odrasla, naivno život živim. Po zidovima stana držim reprinte naivaca, Hlebinaca.
Godine prolaze, a o njima, Hlebincima sve manje čujem. Kao jedinu vezu s njima držim pogledom na njihove uratke po zidovima stana. Vežu me i vrle prije, kada umjesto suvislog odgovora na postavljeno pitanje tipa;
- Kuda ide, Hrvatska? suočim se sa njihovim protupitanjem:
- A, zar, negdje ide... Al* si Hlebinka! Koja naiva...
-Je bila Ja, Hlebinka, oli ne, jedno je sigurno ne mre se od mene naivkom praviti cijeli život.
Gledam Linića, slušam Čaćića, ne mirišem, Milanovića...Piškili bi, kakili bi...
Dojam je da nisu svjesni kašete brokava u koju su upali. Trojac otvara front prema narodu ne shvatajući kako su unaprijed osuđeni na poraz. Kao da se ponavlja Račan. Račanizam...
Najavljuju veće poreze, rast PDV-a, porez na naslijeđene nekretnine, a o novostečenim oligarsima ne govore ni riječi.
Jučer jedno, danas drugo. O sebi ništa. O nezaposlenim samo nešto ili ništa tek onako u prolazu, između dvije pressice.
Dobra volja, ali i znanje da se zemlja izvuče iz recesije ogleda se u prvim potezima koje će nova Vlast povlačiti. A, te poteze ne vidim.
Smanjivanje privilegiranih zastupničkih mirovina, preispitivanje privatizacije, poduzimanje rezova u državnoj administraciji, javnim poduzećima, smanjivanje plaća, tjeranje pravnih lica,investitora na prodaju stanova po jedino moguće prihvatljivim cijenama, nije im u prvom planu. Oslobađanje poduzetnika od prekomjernih davanja, stimuliranje zapošljavanja mladih, ali i starih, poticanje industrijalizacije, kontrola poticaja seljacima, parazitima Tuđmanistana, revizija invalida te mirovina „ne/borbenih“ domoljubnih Hrvata, socijale otpisanih iz Salonita, Adriachema, Željezare te inih firmi, zadača je koja traži hitro rješenje...
Umjesto svega toga, na redu je novi igrokaz u režiji drugih. Oni prvi čekaju na kiks novih redatelja kako bi ponovno iskočili na scenu. Teatar apsurda kod Hrvata je u modi. Do kada?!
Gdje su; Gubec beg, Čaruga, barun Trenk, šumari ?...pitam se ja naivno.
Baš sam naivka...
Vrijeme, vreme, vrime je za naivne. Vidi nježnika...