Za koga?..

28.11.2011., ponedjeljak

Za koga?
('Koja je dobra vijest? HDZ odlazi s vlasti. A koja je loša vijest? Kukuriku dolazi na vlast!')

Jutros sam se probudila na rubu kreveta.

...

Zamišljam kako je to kada netko padne s kreveta u Australiji, JAR-u, na krajnjem jugu Argentine...Gdje li završi?
Možda na našim glavama ili među pingvinima?

Kod ovakvih razmišljanja moj bi Tukac rekao kako sam pala s Marsa.
A, to nije istina. Kakva sam, ne zvala se Tukica, obično završim na podu naše spavaće sobe s pogledom na crkvu „Gospe od Kauflanda“ i molitvom

:
- Dragi Bože, sačuvaj mi ovo malo pameti da razumijem što nam to poručuju hrabre glave spremne ući u Sabor te uzeti u ruke kormilo broda, časnog imena „Hrvatska“...

Boga ne čujem, njegovog poslanika uzoritog kardinala Bozanića uz najbolju volju ne razumijem, don Antu ne slušam, na pojavu plavih i crvenih kabanica zatvaram oči da me ne ureknu.
Na pojavu broševa dobijem osip, na glas Milanovića sjetim se Račana i „promjena bez promjena“, od desnice potražim spas u mudrom popovanju don Grubišića, a s Lesarom (virujem u te) pomislim na Kunsta, Franu Matošića od Dubrovnika te njima slične.
Na pomen imena: Brace & Seke, “splitskog kretena“iz redova liječnika, Bandića, Radina, Šemse, Pupovca, Mehmetija te ostalih manjinaca dobijem potrebu da se olakšam.
Radujem se danu četvrtom u prosincu kad ću se olakšati.
Glasat ću. Neka mediji objave kako je građanka Tukica glasovala.
Nikada nisam davala s većim guštom.
Tko neda, neka zna da se škrtost kažnjava.
Ako još uvijek ima „neopredjeljenih“ koji se pokrivaju neznanjem, dobro bi bilo da pročitaju Bareta & Plaćenike. Za koga? Za život!

A, sad adio...

Vrijeme, vreme, vrime je bistrog uma & dobrog štiva:

Svaki put kada se zamislim,
onda pogledam gdje živim,
nemam riječi to da opišem...

Nema zakona da me štiti,
sve se zna, a ništa se ne zna,
dođe mi da povratim...
...
svoj mir zato ću naći,
živjet' za ljubav, za život se boriti...

Boriti,
za život se, boriti,
za život se, boriti,
za život se, boriti...