U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila razbaškarena, baška noga lijeva, baška desna. Za sredinu nitko ne pita. Ni,Tukac...Svi bi u lijevo ili desno. U centar nitko. A, prave stvari se baš tamo događaju. U Sabor bi svi. Kerum prvi, & sestra mu,druga, hvala Bogu, Onom s vrha Marjana & zet bi mu. Svi bi preko Rive & leđa glasača. Svi bi mirovinu iznimnu, odgovornost nula, dnevnice, odvojeni život, put u Brisel...
Kakvo Ogorje malo u srcu mom.
Tko je vidio ići u Komižu raditi u ljekarni za 8.600 kuna, plaćen stan, putne karte Vis-Split & obratno. Ako već ne možeš poput Vuce u Sabor, ako ne želiš na otok, bolje je ostati na Burzi nezaposlenih poput deset farmaceuta. Ako nije isplativo ni jedno, ni drugo, pa ni treće, treba izabrati bolovanje.
Što je to za Hrvaticu iz Ploča 12. godina bolovanja. Što je to za ovakvu državu u kojoj pravo & pravda ne stanuju. Ali zato u kućama „nepodobnih“ bespravno stanuju veliki Hrvati. Na kućama grafiti:
„-Hrvatska kuća-zauzeto!“ Budalo, to je pošta! (Sarajevski odgovor...) Radomir Konstantinović nije dočekao povrat kuće u Rovinju. Mnogi nisu dočekali isto.
Svakih pedeset godina Majka rodi „partizane“. Uzmi Šemso koliko ti drago...
Ne, uzmi;- Jami, jer tko nije jamio kao i da se nije rodio.
Prava čorba...
Vrijeme, vreme, vrime je gad-ljivo. Budi gad do kraja. Đubre, škovace, smeće...