U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Ne/normalno Jutros sam se probudila u izuzetno zanimljivom razgovoru sa „izgubljenom“ kravom Yvonne u šumama Bavarske o kojoj mediji danima kroje priče. I ona se probudila nekako u isto vrijeme. Kaže kako je zabrinuta zbog visokog tečaja švicarskog franka. Njen gazda je kreditom u švicarcima izgradio staju pa je u strahu da će dobiti prijevremeni otkaz ili biti odvedena na žrtvenik lokalnom mesaru, odlučila na vrijeme povuči se u izolaciju duboko u šumu.
Stresna su vremena. Vremena, kamena temeljca & broševa, te pečenih volova, teladi, janjaca, ali ne i kiselih krastavaca. Nitko više ne kiseli krastavce.
Tijekom telepatske povezanosti Yvonne je izrazila žaljenje što neće biti u delegaciji koja posjećuje Hrvatsku. Bila je spremna na forumu HDZ-e žena u Zagrebu iznijeti svoja iskustva u referatu:
„- Kako stoku sitnoga zuba pripremiti da uspješno pase travu“.
Tajnu nam nije otkrila, a ni nju nisu otkrili iako je potraga angažirala i helikoptere s termovizijskim kamerama, pse, brojne aktiviste...
Krava, do krave, stado. Čovjek do čovjeka stado stoke sitnoga zuba...
Vijesti s naslovnica dnevnih tiskovina i portala elektronskih medija ne dopuštaju mi da svršim u rubrici „paranormalno“. Sve je tako normalno za vrijeme u kojem smo.
Samo smo MI ponekad tako ne/normalni.
Ne/normalno očekujemo da je sve oko nas normalno.
Ne/normalno...
Vrijeme, vreme, vrime je visokih temperatura. Di su hladne obloge?
Normalno, evo ih: