U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
U Splitu... Jutros sam se probudila zadovoljna. Rijedak slučaj koji treba zabilježiti. Zadnji dan srpnja u Splitu obilježila je kultura. Ne obična, ne sub, već ona prava skoro pa trajno prognana s ovih hrvatskih prostora. Govorim o osobnim dojmovima, što ne znači da drugi nemaju drugačije mišljenje kada je riječ o kulturi i nekulturi na ovim prostorima. Splitsko ljeto ne festivalsko već stvarno iz godine u godinu slijedi trend „otopljavanja“ koje nezaobilazno me pogađa u sred duše.
Dogodila se izložba Matka Trebotića, njegovih 15. minijaturnih skulptura po formi, a po sadržaju grandioznih u Meštrovićevom kašteletu - Crikvine.
Političari iz Grada, Županije, nisu se pojavili te večeri osim sabornika Petra Selema koji je prigodnim riječima otvorio izložbu svog prijatelja Matka Trebotića. Gradonačelnika Keruma nije bilo iako stanuje sto metara od Kašteleta. Nije bio ni dio tzv. splitske elite koja stanuje na Mejama u susjedstvu. Zato je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić pismom ponudio ispriku zbog nedolaska na izložbu. Da, nepravedno bi bilo ne spomenuti prisutnost gradonačelnika Šibenika g. Županovića.
Bez obzira na divljenje radovima Trebotića, pravo oduševljenje je izazvao susret s ostavštinom kipara Ivana Meštrovića. Veličanstveni atrij sa bunarom i samo jednom skulpturom "Apokalipse" od brojnih predviđenih bio je ipak potvrda genijalne ideje kipara da svoj ali i naš život učini ljepšim.
Susret sa drvorezima po zidovima crkve i križem Meštrovića bio je dodatan pozitivan šok. Takvu ljepotu u Gradu odavno nisam srela. Skulpture Trebotića bile su samo šlag na to posljednje srpanjsko veče. Ostalo je pitanje koliko je takvih čudesnih mjesta u Splitu koja nisu adekvatno vrednovana i izložena oku javnosti?!
Mnogo...
A, veče tu nije završeno. Nakon popijene čaše biloga vina, otišla sam u Grad.
Ispred HNK ostale su najave audicije za TV show „Super talent“, na sredini Marmontove ulice čiji je naziv trn u oku gradskog vječnika Podruga, izložba Hane Letice u salonu „Galić“, u susjedstvu u Foto klubu Split, izložba fotografija, nešto dalje u Francuskom kulturnom centru izložba ulja na platnu, ispred već od ranije poznati mladi Španjolci sa instrumentima, gore poviše trio ozbiljne glazbe, nasuprot njih Peruanac, na dnu „lutke na koncu“ za djecu. Riva u strahu od navale spomenika prošlosti prigrlila je goste i domaće ponuđaće izvornog „hrvatskog proizvoda“.
Štand do štanda...Ića i pića i po koja krpica...
Pred „Ćakulom“ jazze „seišn“. Na prostoru tik do kuće u koj se prodaje kvadrat stana za 10. tisuća eura, Makedonci iz Prilepa tancaju nacionalna kola. Ispred pozornice publika također, uz pjesmu: „Bitola moj roden kraj“. Dalje prema istoku gdje je do skora vladala tama ispred kafića ST odjekuje glazba DJ-a. Izlazak iz podruma Dioklecijana na Peristil dovodi vas u društvo meštara od salse. Nema ništa ljepše od dobrog plesa. I dobrog partnera. Pazar ne radi, ali zato radi Pjaca. I Gaga... I tri nova štekata.
Za izložbu „Stančića“ u staroj Vijećnici je kasno, desno galerija „Vidović“ je zatvorena, orijent u ramovima Safeta Zeca u palači Millesi je nedostupan bar te večeri...
Krug je naizgled zatvoren.
Oni kojima prethodna noć sa DJ-em Davidom Guettom na Žnjanu ostala za pamćenje u društvu 40. tisuća posjetitelja, nastavak traži u lokalima od Žbirca i Bača do Zente, Lava u Podstrani...
Izbor je veliki.
Samo je kokuzima ta navala kulture i ne/kulture velika tlaka. Valja raditi i prekopati u kasne sate sve veći broj odlagališta škovaca i sakupiti nenormalno veliki broj praznih boca. Kultura nije samo za oči i dušu, ona je i za tilo...S još jednom ne praznom čašom biloga otišla sam spavati zadovolj/e/na.
E, ne*š ti danas biti zadovolj/e/a/n...
Zdravi i veseli b(p)ili!
(U Splitu u noći na prijelazu iz jednog u drugi mjesec...)
