U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila za okruglim stolom. Nije važno gdje sjediš. Uvijek si na istoj udaljenosti od centra. Važnije je kako živiš. I s kim. U krugu prijatelja i dragih osoba život je lijep. Ljepši. Lakše podnošljiv...
Jedna riba. Dvije, velike. More riba. Krupna riba jede sitnu. Visoka je cijena opstanka.
-Budi pametan-rekao bi moj prijatelj Šuki.
Onaj drugi, iz drugog svijeta bi se samo na to nasmijao.
Treba zapaliti. Malo odmoriti. Tukac uvijek ima vremena.
Nakon dobre spize treba isprazniti crijeva. Dvije cijevi u dupe i (e)n-metara kubnih vode.
Maslina je neobrana.
More uzorano.
Vidim sve...
Ali šutim...
Šutnja do neba.
Na kraju, nije me briga.
Navikli smo na život s figom. S figom...
Uz pivo. Zidarušu...
Živjeti u ljubavi...s prirodom. Živjeti...
Život...