

Jutros sam se probudila posljednji put u srpnju i trideset prvi put u julu mjesecu.
Idu dani...
Ali idu i prijatelji. Dok napuštam jedan mjesec i potajno se radujem slijedećem; kolovozu, augustu, ne mogu i ne želim zaustaviti suze. Suze na odlasku prijatelja; druga iz razreda Sauda Trnke (61), kolege sa studija i firme, Islama-Iska Vranića( 64), ratnog sapatnika, uličnog kolportera, Josipa-Joze Slokara (68).
Sarajevo, Marijin Dvor (Marindvor), Gorica-Tepebašina, Čaršija-Lugavina, ostaju sa uspomenama na ljude koji su svojim življenjem, ljudovanjem, te radom, uljepšali sliku dragog nam Sarajeva.
Kiša je napokon prestala. Suze će teško stati.
Dok je jednima ovo jutro posljednje, drugima je prvo u novoj godini života.
Sretan Ti rođendan „sestro“, draga prijateljice, Slavice ( Co )!
Idu dani...
P.S.
Kako je teško dočekati 65.-tu godinu života... Mirovinu...
S mirom, idite dragi prijatelji.
U mirovinu...


|