turimti

30.01.2010., subota

Nikad svršiti...

Jutros sam se probudila na kraju najduljeg mjeseca. Nikad svršiti.
U jednom mjesecu dvije Nove godine.
Ništa mi ne polazi za rukom. Ni za onom drugom. Sve što dohvatim, ispadne mi iz ruku ili se zagubi. Očale za čitanje sam izugubila. Kopije nalaza uredno slažem kako bih izbjegla skupi kontrolni pregled upravo zbog takve mogućnosti. Oslanjajući se na zadnji (?) pohranjen nalaz dala sam na izradu očale. Na žalost liječnica nigdje nije notirala datum pregleda koji mi je poslužio kao podloga za izradu očala. Umjesto po zadnjem, očale su napravljene po pred-predzadnjem nalazu. Rezultat je jasan, narodski rečeno; -skuplja pita nego tepsija! Otišla sam na novi pregled, ali sada kod drugog liječnika. Nove očale s nestrpljenjem očekujem...
Ništa nije sigurno. Ni radno mjesto. Ni plaća. Ni pamet...
Sigurno je samo da poslije najduljeg, dolazi najkraći mjesec, veljača. Ne, Jelena...
Dolazi mjesec u kojem se sjetim bivšeg „komšije“ iz Sarajeva kako u sred noći iznerviran glasnim mačijim ljubavnim zovom izlazi na prozor i baca cjepanicu na krov garaže. Njegov urlik upućen mačkama još pamtim;
- Ako se hebete k*o da mora znati ceo svet!
A, svjetski mediji donose vijest kako svaka peta žena doživljava orgazam.
Razmišljam kako bi moj komšija reagirao da sada čuje one preostale četiri žene iz statistike kada glasno simuliraju orgazam:
- Uh, ah, ah, hebi me, koliko traje-mjesec siječanj...
Nikad svršiti...

- 06:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.01.2010., nedjelja

Franjevci...

Jutros sam se probudila „Oči u oči“ s fra Petrom Jelačom, profesorom na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu. Doktor znanosti s radom „Katolička crkva u BiH i NDH“ bio je odličan sugovornik u prilogu „Spektar SD-e“ od 23.01.2010. na temu angažiranosti katoličke crkve tijekom predsjedničkih izbora u Hrvatskoj.
Iz brojnih odgovora na aktualna pitanja, izdvojila sam komentar fra Jelače koji se odnosi na činjenicu da su Hrvati u BiH dali tijekom glasovanja u drugom krugu 95 posto glasova Bandiću:

...“ Hrvati su na žalost duhovno, politički i obrazovno zapušten narod, mentalno iskorijenjen iz svoje domovine* ( *BiH-mo. Op.), narod koji umjesto pravih političkih i vjerskih autoriteta ima mediokritete koji ga dodatno guraju u samoizolaciju, autoviktimizaciju i konfrotaciju sa svima oko sebe. To je narod koji svojim posljednjim masovnim izlaskom na izbore u RH nedvosmisleno pokazao da pristaje na katastrofalnu Tuđmanovu tezu o Hrvatima u BiH kao dijaspori Republike Hrvatske, narod koji ne zna cijeniti svoju bosansko-hercegovačku specifičnost, tradiciju, kulturu. To je narod čiji se politički prvaci dive Miloradu Dodiku i njegovoj etnički očišćenoj Republici, želeći da i oni sami imaju neku RS- u sličan vlastiti feud u kojem će moći lakše pljačkati i sluđivati svoj narod...“

Za glavne krivce takvog stanja duha fra Petar Jelača kaže:
...“ Odgovornost snose prije svega upravo takvi korumpirani političari koji nemaju nikakve vizije ni želje da pomognu ovoj državi i narodu, nego ga plaše ugroženošću od svih i svakoga (posebno od Bošnjaka) i obećavaju mu lažnu sreću u nekom famoznom trećem entitetu ili reinkarnaciji Herceg-Bosne koja bosanskim Hrvatima nije donijela ništa dobra; zatim Katolička crkva u kojoj caruje nacionalizam, u kojoj je gotovo nestalo evanđeoske proročke riječi i koja se već odavno dobrim dijelom dala financijski potkupiti od pojedinih političara na vlasti. Od odgovrnosti se, na kraju, nikako ne smije izuzeti ni sam obični hrvatski narod u BiH...“

Bez ovakvih ljudi poput Petra Jelače, pokojnih fra Luke Markešića, ex provincijala fra Petra Aranđelovića čiji duh lebdi iznad Bosne Srebrene, fra Petra Perice Vidića iz crkve Sv. Ante u Sarajevu te ostalih fratara, Hrvati u BiH bi nestali, a s njima i Bosna i Hercegovina kao država i njihova domovina.
Ovo je prilika sjetiti se ratnih dana u Sarajevu kada smo se kao članovi kluba intelektualaca „Krug 99“ nedjeljom se okupljali u crkvi Sv. Ante raspravljajući o temama što su se ticale opstanka grada i države, života i suživota tri većinska naroda te ostalih građana. Iskreno , vrlo važna točka dnevnoga reda je bila ona zadnja „pod razno“-tekuća problematika. Bila je to prilika da se proba; kulen iz Slavonije, pršut iz Hercegovine, travnički sir, pivo iz susjedne pivovare, Zvečevo konjak, rakija iz Gradačca, popuši koja Drina iz sarajevske duvanjare...
Franjevci su uvijek znali i znaju dati prednost životu, zajedništvu, solidarnosti, jednakosti, ali i domoljublju...
Bez njih nema Hrvata u BiH, a bez Hrvata nema Bosne i Hercegovine...
S njima je lijepo se sresti izravno ili ovoga puta putem medija u rubrici „Oči u oči“...

- 21:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.01.2010., petak

Haiti u srcu, Lika u kurcu...

Jutros sam se probudila u toplom krevetu. Zabundana u poplunu, zaboravila sam na prehladu, bol u grlu, škripu u prsima koju mi je dalo more 11C i zrak 6 C na Bačama te minus na tekućem računu.
Gledam propast Haitija, stradanje naroda na TV-u i prisjećam se četiri godine života u opkoljenom Sarajevu. Sjetim se osjećaja napuštenosti…Boli nježnik svakoga od nas što se drugom događa. Važno je upozorenje da su TV slike uznemirujuće i da mlade treba poštedjeti gledanja tuđe nesreće. Nosim foto aparat svakodnevno i često sam u prilici zabilježiti događaje koji bi mi mogli donijeti 200-500 ili 1000 kuna nakon objave na lešinarskim portalima i ekranima TV kuća. Zaklela sam se da tuđu nesreću neću koristiti radi vlastitog probitka. Za poziv na pružanje pomoći već bih pristala.
A, tuđa nesreća je svakodnevni ispit savjesti; pojedinca, sustava u kojem živimo. Dok se nama ne dogodi, ne razmišljamo o posljedicama. Kada morate nositi čovjeka od 90 kila na treći kat preko 100 ulaznih stepenica razmišljajući da će vas već trećeg dana izdati kralježnica po prvi put hebete majku projektantima, urbanistima, zakonodavcima koji su odobrili gradnju šestokatnice bez lifta. Kada se parkirate na pločniku ne razmišljate kako će invalidi, majke s djecom u kolicima proći pored auta sve dok vam kćerka s unukom ne zapne za branik.
Kada vozite mono volumen, sa četiri zračna jastuka 100 km i više u magli ne razmišljate koga ćete poslati na onaj svijet, jer ste sigurni da Vama neće biti ništa.
Puni smo humanizma kada treba svirati kurcu. Pjevati velikom vođi. Mahati crvenim, plavim, bijelim barjacima i prizivati crvene i crne…
Lika, Metković su u vodi, a onih koji bi trebali biti prvi s podrškom i na terenu, jednostavno nema. Tko je vidio tamo; Mesića, Kosoricu, barba Luku, biskupa Srakića, don Kačunka, Caritas, volontere, konačnu vojnike ( a, što će oni bidni s kantama da vodu izbacuju –kaže njihov glasnogovornik!) …
Svi su oni tu i tamo; netko u Sloveniji, netko u Afganistanu, netko na promociji prsatih spisateljica, ali uglavnom, ponovit ću ; sviraju kurcu, hrvatskije nježniku…
Bit će bolje!-, kaže mlađahni novinar TV kuće,- kada se voda povuče za desetak dana, kada dođe struja...
Za deset dana odoh ja na skijanje. Sin sve plaća… Kaže, nazvao je prijatelja u Lici i poslao mu ono što mu je sada bilo neophodno; baterije, kockice za vatru, vitamine…
Mladi brže reagiraju. Usprkos zabranama gledanja TV priloga.
Zapamtila sam kletvu iz opkoljenog Sarajeva:
Dabogda ti kuća (gorila) bila na CNN-u! Valjda ćemo tada znati koliko smo važni jedni drugima. Za deset dana, za godinu dana…Do tada dobro je svirati nježniku…

- 11:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.01.2010., srijeda

To be or not to be...

Jutros sam se probudila šljakerski raspoložena. Ne/o/suđeni predsjednik , najveći šljaker među nama, «neželjeno dite», Milan Bandić, od ranog jutra nadzire protok fekalija i odvod jutarnjeg pražnjenja Zagrepčana. Jedna stara purgerka ne malo je bila iznenađena kad je u svojoj vili na Pantovčaku ugledala u WC školjki svog prizemnog stana, glavu gradskog poglavara. Dirljiv susret je naglo prekinut zbog čizama koje su na silu s njegovih nogu u odvodnom kanalu potezali ovi dolje iz Opuzena i Metkovića. A, čizama dovoljno nema. Bar ne za svakoga. Čizma glavu čuva, a daska na WC-u je kvari. Politika je opasna «rađa». Tko bi gori, začas bi doli!-govorili su stari.
Sunce me je odvelo na Bače. More cijelih 13 C i zrak 11C bili su dovoljni da zaboravim na svakodnevnicu. Iskreno da me netko pita kolika je danas dnevnica u Hrvata ne bih znala. Nekada sam znala koliko je dnevno u Češkoj, Rusiji, DDR-u, Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj… Od toga je ovisilo kako ću službeni put okončati…
El Bahati, Čačić na žalost je svoj put u EU i Budimpeštu, okončao na neslavan način. Došao je nepoznatom glave.
Planetarno poznata Nives Drpić skromno najavljuje novu knjigu otkrivanjem popluna i imena ljubavnica velikog obrambenog igrača Dina/ma.
Simonica & Gabica nas napuštaju i sele se u Deželu-EU, modni Mačak nam servira novu djelatnicu i nosačicu krpica, svinjicu Donatellu. Sa dva LL…» Ella Dvornik napustila dragog,Nina Morić otopila snijeg u Cortini d* Ampezzo», «Djevojci lice otpalo pa joj opet naraslo», Indeks-ov komentator T. Klauški kod Ace ( da ili ne? ) «Neđeljom u 2», Dean Lovren potpisao za Francuze...& tako redom glase najnovije vijesti s portala, upućene građanima Hrvatske…
Vrijeme je ludila i ništa čudno što će mnogi još uvijek normalni građani stati pred zrcalo i osim pogleda na svoje gabarite, pokušati provjeriti stanje uma:

To be ( informiran ) or not to be ( informiran )**.

Vrijeme je žutila. Vrijeme tupila. Iđem na rađu. Valja nami priko bare.
Bandiću, davaj čizme!..

** Još jedno sjećanje na dragog Enisa Selimovića vl. kultnog restorana na Čaršiji : To be or not to be .

- 18:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.01.2010., ponedjeljak

Izabrali smo...

Jutros sam se probudila sva crvena. Skroz. U sobi crven plafon, svježe opituran, crveni poplun i kušin. Crvenilu lica kumovalo je škrto sunce lupajući me u čelo s ozbiljnom namjerom brzog istjerivanja iz kreveta.
Danas je novi dan. Za neke nevažan. Za mene poseban. Poslovno težak. Ipak ne bitan za ovu priču.
Nema više odgađanja: danas ću-sutra ću, piškit ću-kakit ću. Od sinoć Hrvatska nije više što je bila.
Dogodio se početak kraja. Kraj ludila, nacionalizma, kraj isforsiranoga klerikalizma, kraj voluntarizma, poraz ruralnog i nasilnog ponašanja... Narodu Hrvatske pamet je konačno iz „prkna“ došla do glave i u izboru između manjeg i većega zla, odabrano je jedino ispravno riješenje. Izabran je dr.Ivo Josipović za trećeg predsjednika R. Hrvatske.
Izabran je predstavnik naroda koji će konačno zatvoriti vrata prošlosti,gurnuti u drugi plan partizane i ustaše, komunjare i vjernike, predstavnik koji će svojim primjerom pokazati Europi da smo nepravedno kažnjeni i poslani u kut za neposlušne.
U ime naše djece, naših unuka te njihove budućnosti, hvala građanima Hrvatske što su sakupili hrabrost i prepoznali ono što zaslužujemo:-Bolje sutra!
Neće nam dr. Ivo Josipović donijeti nova radna mjesta, neće ih ni sačuvati, ali će jedno je sigurno sačuvati obraz poštene i kulturne Hrvatske, moderne, demokratske, ne/korumpirane države.
Iskreno, dr. Ivo Josipović me ne fascinira, ali mi je prihvatljiviji od ruralnog nasilnika Bandića koji pod plaštom vjernika, nabildanih mišića misli da se svijet mijenja snagom, a ne umom i znanjem...
Između intelektualnoga i ruralnog, između znanja i neznanja, između obrazovanja i neobrazovanja, između netolerancije i demokracije, između prošlosti i budućnosti, Hrvatska je znala napraviti izbor.
Hvala glasačima...

BTW. Ne mrem bilivit!..:
...“Prema rezultatu istraživanja političkog blogera Marka Rakara te nekolicine blogera okupljenih oko kolaborativnog političkog bloga pollitika.com, popisi stanovništva pokazali
su da će na izborima 2009. pravo glasa imati 4.478.386 birača, dok u Hrvatskoj
živi 4.437.360 stanovnika, prema popisu iz 2001“... !!!

- 18:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.01.2010., utorak

Izađimo...

posudba

posudba

Jutros sam se probudila slobodna ka tica. Moj bi Tukac u oduševljenju kazao:-Poleti Tukice!
Lijepo je to reći, ali teško izvesti. Svaka sloboda je u konačnici ograničena. Danas sam slobodna prošetati do Zavoda za zapošljavanje kako bih se nakon silnih godina rada prijavila kao nezaposlena osoba. I Protega , skijaš, slalomaš, maneken današnje države, ex direktor HP banke se protegao do Bregane zbog predaje policiji. Sanaderovi učenici i sljedbenici jedan po jedan nakon prolaska naplatnih kučica na auto cesti na ulazu u Zagreb, parkiraju se u zatvoru Remetinac.
Pokojni otac mi je često govorio kada smo razgovarali o lopovluku koga je oduvijek bilo;- kako « nitko nije lopov dok ga ne uhvate i dok se ne pokaže dobra volja da se taj lopovluk dokaže.». Kada će Sanader o slobodi govoriti kao o prošlosti teško je donijeti sud (pisano 04.01.10.). Kao nikada do sada stala sam u obranu gologlavog supa Kosorice. Ma što mislili o njoj do sada, držim joj fige da se odupre odlutalom vuku koji se u strahu za život vraća ćoporu.
Hvala ti slobodo što mogu birati predsjednika države ; između elitiste i ruralnog tipa, između racionalnog i iracionalnog,postojanog kanu klisurine i «klizećeg», između obrazovanog i ne obrazovanog populiste, između crvenog šala i bijelih čarapa... Trenutak je odluke želimo li prošlost ili budućnost. Sadašnjost je ionako porazna.
Zemlja s uvjetima za bolji život blokirana je nakaradnim razmišljanjima i stalnim prizivanjem prošlosti. Najveća prepreka brzom i uspješnom razvoju zemlje i uklapanju u život Europe je stoljećima njegovan kult ne rada, življenja na tuđoj grbači, na pravu raspolaganja tuđim životom i smrću, ubijanjem bez presude, otimanjem, pljačkanjem onoga koji ima više, onoga koji se Bogu moli na drugačiji način...
Došlo je vrijeme kada možemo i moramo reći sebi i drugima kako ne pripadamo čoporu vukova, da odlučujemo o svojoj sudbini, da dajemo glas onomu koji prepoznaje značaj pripadnosti Europi i Svijetu.
Budimo svoji, budimo odgovorni prema domovini, sebi, obitelji, djeci, budimo svjesni snage demokracije, važnosti izlaska na birališta.
Mi znamo birati. Cijeli život biramo kojim ćemo putem hoditi, tko će nam biti partner na tom putu i kuda ćemo stići...
Izađimo na IZBORE!