
Jutros sam se probudila s tiskom u rukama. Grčevito sam se držala naslovnice «Slobodne Dalmacije». Umjesto «riječi», naslovnica govori sve: o ljudima koji je uređuju, o vlasnicima lista, o vremenu u kojem živimo, o nama čitateljima…
Žalosna slika naše stvarnosti. Žutilo je potisnulo crveno i crnu boju na marginu lista.
Vijest je ;»Kažin u HAC-u», «Ispovijest homoseksualca iz sela Krželj», «Kladioničar s dobitkom od 160.000 kn»,» Kerum između bijesa i hvale», «Svinjska gripa kosi Hrvate»…
Tek na petoj stranici te iste tiskovine stiže posljednja poruka predsjednika Stjepana Mesića upućena naciji i ekonomistima okupljenim na godišnjem skupu u Opatiji.
Papa je prvo primio Thompsona s novom obitelji, pa tek onda predsjednika Mesića.
Kakva slučajnost. Kakvo licemjerje crkve U Hrvata, organizatora pomenutog susreta Pape i Thompsona. Glava obitelji, miljenik crkve dobio je prednost u odnosu na trenutačnog predsjednika Hrvatske.
Stepinac, Jezerinac, Barišić,kardinali Kuharić, Bozanić, svojim postupcima su potvrdili kakav je to svjetonazor koji zagovara crkva, te kakvu žele državu Hrvatsku. Pametnom dosta. Nacionalistima nikad dosta…
I kada pomisliš kako je to krajnja točka do koje doseže bedastoća uglednih ljudi s ovih prostora, Usta ti ostanu otvorena pred pročitanim naslovom u istom tisku dan kasnije ;» Ivo Josipović i SDP zauzeli stav o budućnosti naroda u susjednoj državi.
Hrvatima treći entitet!»
Umro je drUg TUđman! Živio drUg TUđman!
Stavljenjem Hrvata u treći entitet ,« hercegovački» rezervat, znači odricanje od Hrvata i hrvatstva u Posavini, Bosni Srebrnoj, Sarajevu, Derventi, Banja Luci…To je svojevrsno zabijanje posljednjeg čavla u lijes s natpisom B i H.
To je pokop tisućljetne, multietničke i oduvijek priznate Bosne kao države ovakvih ili onakvih granica..
Svaka podjela B i H po nacionalnim, etničkim šavovima je najveći gubitak ne samo za nju već poglavito za same Hrvate u njoj.
Magla se nadvila nad Hrvatskom, a ni današnje guske više nisu kao što su nekada bile.
Nekada davno guske su spasile Rim. Ove današnje hrvatske nisu u stanju spasiti ni svoju glavu, a kamoli nečiju tuđu.
Vremena su teška. Bremenita.
Kada nema mesa. Dobre su i koske.
Osobito tuđe.
Žutilo brale…
|