| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pokušaj prvi
...pa na šta izrodi...
Linkovi
Blog.hr
Bljesak.info
Iskon.hr
Moje Vještice
Makedo
Crvena vještica :)
Alessandra
Crna vještica :)
Leonarda
Plava vještica :)
hometown
SMIJEŠAK, MOLIM! :)
A sad svi skupa:
- 10:01 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Dashing through the snowIn a one horse open sleigh O'er the fields we go Laughing all the way Bells on bob tails ring Making spirits bright What fun it is to laugh and sing A sleighing song tonight Oh, jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh A day or two ago I thought I'd take a ride And soon Miss Fanny Bright Was seated by my side The horse was lean and lank Misfortune seemed his lot We got into a drifted bank And then we got upsot Oh, jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh yeah Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Dashing through the snow In a one horse open sleigh O'er the fields we go Laughing all the way Bells on bob tails ring Making spirits bright What fun it is to laugh and sing A sleighing song tonight Oh, jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh A day or two ago I thought I'd take a ride And soon Miss Fanny Bright Was seated by my side The horse was lean and lank Misfortune seemed his lot We got into a drifted bank And then we got upsot Oh, jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh yeah Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh Jingle bells, jingle bells Jingle all the way Oh, what fun it is to ride In a one horse open sleigh SRETNI BLAGDANI! :) |
Jelena V.
- 13:09 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Fiction by Trytobe Jelena V. je i ovo jutro kasnila na posao. No, ona se nije zamarala time. Često je isticala da je i pri rođenju kasnila i da joj je time život određen. Dok je tražila mjesto za svoju staru bubu na pretrpanom parkiralištu, kroz glavu joj prokaska da je opet zaboravila platit račune i da je krajnji rok istekao prošli tjedan. «Ma nema veze, sutra ću», promrmlja sebi u bradu i bez grižnje savjesti se uparkira na mjesto za invalide. «Gospođice V.!» Jelena se ukopa u mjestu. Nadala se da će uspjeti proći neprimjećena kroz mramorni hol, ali oštar povik Debelog joj sruši iluzije. Duboko uzdahne, namjesti zavodljivi osmijeh br.6 i lagano se okrenu. Obrve joj se skupiše u čuđenju. I Debeli se smiješio. To u svoje 4 godine rada u tvrtki još nije vidjela. «Draga gospođice, već sam se zabrinuo za vas. Znam da se baš ne snalazite u prometu, i već sam pomislio da vam se nešto desilo.» Jelena se smeteno promeškolji i uspije protisnut da je sve u redu. Debeli još šire raširi mesnate usne. «Ovo neće na dobro izać'!», pomisli Jelena, protisnu pozdrav još uvijek nasmiješenom portiru, i brzim korakom se uputi prema liftu. Novi šok dočekao ju je u uredu. Očekivala je hrpu neriješenih predmeta na svom stolu, ali umjesto toga radnom plohom je dominirala šalica još vruće kave. Gospođa L. je razdragano pozdravi: «Jelena, stigli ste. Nadam se da se nećete ljutit što sam vam prčkala po stolu, ali sam si uzela za slobodu da vas malo rasteretim. Preuzela sam neke vaše slučajeve, nije zdravo da se zatrpavate poslom». Jelena velikim naporom uspije zatvoriti usta, razbistriti pogled i fokusirat se na gospođu L. Je li ona stvarno izgovorila te riječi? «Evo, napravila sam nam i kavu, da ugodno započnemo radni dan!», nastavi svoj monolog klon gospođe L. («Jer ovo ne može biti ona!», grozničavo je mislila Jelena), i pruži joj šalicu sa najnevinijom izrazom lica koji je Jelena ikad vidjela. Zvuk telefona trznu je. Podiže brzo slušalicu. «Gospođice V.? Budite ljubazni pa dođite do mene. Hvala.» Panika joj zavlada razumom! Šef je nikad nije osobno zvao. «Šta li hoće? Možda je ipak primijetio da nisam predala izvještaj za prošli mjesec? Ili traži opravdanje za one račune od prošlog tjedna? Ili…», razlog za razlogom joj je prolazio kroz glavu dok je koračala dugim hodnikom prema crvenim vratima (zar nisu u petak bila smeđa?). Lagano pokuca i pritisnu kvaku. Glavni ustade iz svog kožnog naslonjača i krenu prema njoj. Jelena ustuknu pred njegovim osmijehom (zar i on?!). «Dođite, gospođice, sjedite, moramo o nečemu porazgovarati», reče Glavni i pokaza joj na naslonjač nasuprot njegovom. «Aha, tu smo!», pomisli Jelena, «zato su svi fini! Dobivam otkaz pa svi likuju. Koji su to licemjeri, smiju mi se u oči bez imalo srama, ali neka doći ću i ja na svoje…». «Gospođice?», prenu je njegov glas, «prihvaćate li? Znam da je malo neočekivano, ali ja stvarno mislim da ste vi prava osoba za to mjesto. Odgovornost je veća, ali je i plaća u skladu s tim. Naravno, dobiti ćete i službeni auto na korištenje i plaćeni mobitel. Molim vas prihvatite ovo unapređenje, zadužili biste nas time!» Jelena poprimi boju praznog lista papira. Zar se ovo njoj dešava? Je li moguće?! Dobiva unapređenje?! Konačno malo sreće da se i njoj nasmije! Poče se glasno smijati dok je izgovarala riječi zahvale. «Da li bi Glavni zamjerio ako sad zavrištim od sreće?» pomisli. Izgleda da je to izgovorila na glas jer on dobrohotno klimnu: «Samo izvolite!» Napunila je pluća zrakom, otvori usta i pusti glas. Ali to nije bio njen glas. Nekako je više zvučao kao - …bip…bip…bip…. Jelena V. je i ovo jutro kasnila na posao. |
Pevaj, sestro!
- 15:38 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Jeste bili ikad na cajki? Trebe po stolovima, razbijanje čaša, bratstvo i jedinstvo u ranim jutarnjim satima…? Niste? Ni ja! A imam želju jaaakuuuu (isprika Sevi zbog plagijata!) Iz vikenda u vikend maltretiram (bez pretjerivanja!) ekipu da odemo na takvo mjesto. Maltretiranje je urodilo plodom, smilovaše mi se, i u subotu me odvedoše u jedan od centara za ciganluk. Pripremila sam sve svoje osjete za eksplozije zvukova, boja, raznoraznih fizionomija….koje razočarenje! Dočekala me obična kafana sa mrkim licima koje nije uspjela razvedrit ni prsata pevaljka, ni rakija u čašama. I moje lice u tren poprimi isti mrki izraz. Očekivala sam prizor iz Kusturičinih filmova, a dobila sam scenu iz Vile Marije. Strašno!Ne znam zašto uopće želim pohoditi takvo mjesto. Valjda zato što odaju dojam krajnje bezbrižnosti, slobode i neopterećenosti snobizmom…malo filozofije u svrhu opravdanja ;) Ovom se prilikom, zapravo, želim ispričati mojim dragim prijama što trpe moje sociološke eksperimente ;) i obećati da ću ih poštedjeti jedno vrijeme. Naglašavam: ne zauvijek, samo dok se ne oporavite. Jer još uvijek imam želju jaaakuuuu….. |
Buđenje
- 11:29 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Fiction by Trytobe On Nervoznim je pokretima prao ruke nad bijelim umivaonikom. Tragovi prljavštine slijevali su se niz porculan i u kovitlacu nestajali u ždrijelu slivnika. Činilo mu se da i Njegov život otječe skupa s tamnim pramenovima nečistoće. Možda bi tako bilo i najbolje. Definitivno bi bilo najlakše! Ali u Njegovom životu ništa nije bilo lako. Kako se mogao nadati da će drugačije biti u smrti? Pogled mu kliznu prema ogledalu. Jesu li to još uvijek Njegove oči? Čemu produžavati agoniju? Nema smisla. Pola godine je konačna presuda. Pola od toga bit će u znaku patnje. Pola od toga u znaku mraka. Bolje pobjeći sada. Spasiti Nju. Svoju bol može podnositi, ali Njenu ne. Ona će razumjeti. Možda ne odmah, ali s vremenom….Shvatit će da je tako najbolje. Za oboje. Da, tako će učiniti. Preduhitrit će zvijer u sebi i otići pod svojim uvjetima. Sklopi oči i ukaza mu se Njen lik. Hvala, mila, za sreću koju si mi dala. Ovo je moj poklon tebi… Ona Čula je ključeve kako zveckaju negdje u dubini torbice, ali ih nikako nije mogla napipati. Ništa čudno. Ta potraga pred vratima je vremenom prerasla u mali ritual. Lice joj obasja smiješak. Da je On kraj nje ponovio bi svoju lekciju o organiziranosti i redu. E, danas će ga iznenaditi. Otišla je s posla ranije da spremi nešto posebno za ručak, zapali svijeće, položi mali znak pažnje na Njegov jastuk…Pa ne slavi se svaki dan X-ta godišnjica! Je li On zaboravio?! Napet je u zadnje vrijeme…vjerojatnu problemi na poslu. Ali nije važno! Danas će se opustiti i uživati u svojoj ljubavi. Hvala ti, Bože, na Njemu! Konačno! Brava popusti i prvo što je s dovratka ugledala bila je Njegova jakna prebačena preko stolice. Već je stigao?! Nasmija se. A Ona je mislila da je zaboravio…Na prstima se ušulja u prazan dnevni boravak i produži prema sobi. Prođe joj toplota niz kičmu kad ugleda Njegovu kosu kako se prosula po jastuku. Spavalica…Usnama dodirne hladno čelo, i sa čuđenjem pogleda još uvijek sklopljene oči. Probudi se, mili, molim te, probudi se… |
Dosta je...
- 12:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Zar ne misliš da bi bilo vrijeme da mi kažeš kako stvari stoje? Hoće li ti ikad dosaditi da igraš te svoje igrice u kojima ja redovito gubim? Ili čekaš da ja napravim rez… Nadaj mu se uskoro, dragi. Previše se toga nakupilo, i u srcu i u glavi. Previše sumnji, suza, nepoznatih parfema na tvojoj koži, previše upitnika koje trpi ovaj papir. Dosta je. Ja više ne mogu. Potrebno je samo malo snage da pokopam ove zajedničke godine. Malo više da ih spriječim da uskrsnu. Ali izvedivo je. Inventura života s tobom pokazala je deficitarno stanje na računu mog srca. I razum je pri kraju snaga. Je li moguće da to ne vidiš? Priznajem, glupo pitanje. Naravno da ne vidiš! Ti nisi čovjek kojeg volim. Moja je greška što nisam primijetila kad se On povukao i prepustio mjesto tebi. Kriva sam i što sam vjerovala da će Ga moja ljubav vratit. Kriva sam što sam dopuštala toj vjeri da predugo diše i jača. Dosta je. Ja više ne mogu. Nadam se da ćeš imati dovoljno poštovanja da me pustiš da bar mirno odem. A opet, možda previše tražim. Znam da ćeš se borit svim svojim silama da ostanem. Iznova ćeš regrutirati sve svoje laži, obmane, prazna obećanja, grešne zakletve. Gospodar u tebi se neće tako lako odreći pokornog sluge. Ovaj put bit ću pametnija. Neću dopustit nadi da mi prebaci veo preko očiju. Jer, dosta je. Ja više ne mogu. |
Još je živ! :)
- 11:54 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Danas mu je prvi rođendan, a izgleda ljepše nego ikad! On je prva stvar koju vidim ujutro i zadnja koja je me milo ispraća na kraju nemilog radnog dana. Podnosi sve moje mušice, hrabro se bori protiv dimne komore koju moje kolege zovu ured, i uporno cvjeta, cvjeta, cvjeta…Naime, radi se o mom Anthurimu. Dobila sam ga poklon pri useljenju u novi ured i još je tu! NEVJEROVATNO! Znam, znam, većina će vas reći: «Pa što je tu tako uzbudljivo?!» Ja sam osoba čiji je kaktus obolio od nekakvih plikova i uginuo; jednom prilikom sam odlučila brinuti za jabuku u djedovom voćnjaku, i, naravno, s tog drveta nikad više ploda ne vidjesmo; stara je odustala od stavljanja živog cvijeća u moj životni prostor jer…no, do sad ste već shvatili zašto. Ali ovoj se biljčici iz nekog razloga sviđam! Čak se ni ne trudim posebno oko njega, zalijem ga kad se sjetim, ne pričam mu (nemojte se smijat, znanstveno je dokazano da se to biljkama sviđa i da im pogoduje!), ne ubacujem nikakve Cvjetale ili štajaznamkakveveć proizvode…a ipak je još tu. Ili možda baš zbog toga? Možda je moj cvijet vuk samotnjak u svom svijetu? Možda bi ga extra briga gušila i lagano ubijala? Možda je nekako poprimio moje osobine ili je slučajan splet okolnosti što smo naišli jedno na drugo? Kako bilo da bilo: Sretan rođendan, mali moj, i cvjetao ti meni još 100 godina! |