< | prosinac, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pokušaj prvi
...pa na šta izrodi...
Linkovi
Blog.hr
Bljesak.info
Iskon.hr
Moje Vještice
Makedo
Crvena vještica :)
Alessandra
Crna vještica :)
Leonarda
Plava vještica :)
hometown
SMIJEŠAK, MOLIM! :)
Buđenje
- 11:29 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Fiction by Trytobe On Nervoznim je pokretima prao ruke nad bijelim umivaonikom. Tragovi prljavštine slijevali su se niz porculan i u kovitlacu nestajali u ždrijelu slivnika. Činilo mu se da i Njegov život otječe skupa s tamnim pramenovima nečistoće. Možda bi tako bilo i najbolje. Definitivno bi bilo najlakše! Ali u Njegovom životu ništa nije bilo lako. Kako se mogao nadati da će drugačije biti u smrti? Pogled mu kliznu prema ogledalu. Jesu li to još uvijek Njegove oči? Čemu produžavati agoniju? Nema smisla. Pola godine je konačna presuda. Pola od toga bit će u znaku patnje. Pola od toga u znaku mraka. Bolje pobjeći sada. Spasiti Nju. Svoju bol može podnositi, ali Njenu ne. Ona će razumjeti. Možda ne odmah, ali s vremenom….Shvatit će da je tako najbolje. Za oboje. Da, tako će učiniti. Preduhitrit će zvijer u sebi i otići pod svojim uvjetima. Sklopi oči i ukaza mu se Njen lik. Hvala, mila, za sreću koju si mi dala. Ovo je moj poklon tebi… Ona Čula je ključeve kako zveckaju negdje u dubini torbice, ali ih nikako nije mogla napipati. Ništa čudno. Ta potraga pred vratima je vremenom prerasla u mali ritual. Lice joj obasja smiješak. Da je On kraj nje ponovio bi svoju lekciju o organiziranosti i redu. E, danas će ga iznenaditi. Otišla je s posla ranije da spremi nešto posebno za ručak, zapali svijeće, položi mali znak pažnje na Njegov jastuk…Pa ne slavi se svaki dan X-ta godišnjica! Je li On zaboravio?! Napet je u zadnje vrijeme…vjerojatnu problemi na poslu. Ali nije važno! Danas će se opustiti i uživati u svojoj ljubavi. Hvala ti, Bože, na Njemu! Konačno! Brava popusti i prvo što je s dovratka ugledala bila je Njegova jakna prebačena preko stolice. Već je stigao?! Nasmija se. A Ona je mislila da je zaboravio…Na prstima se ušulja u prazan dnevni boravak i produži prema sobi. Prođe joj toplota niz kičmu kad ugleda Njegovu kosu kako se prosula po jastuku. Spavalica…Usnama dodirne hladno čelo, i sa čuđenjem pogleda još uvijek sklopljene oči. Probudi se, mili, molim te, probudi se… |