nedjelja, 25.01.2009.

Here we go again.....

Opet sam se vratila, nakon 2 godine i nakon rijeci NIKAD VISE......al prekrsila sam ih i ponovno se nasla ovdje, medu onima koji pokusavaju naci istinu, koji su na putu izgubili djelic sebe.....ja sam jedna od vas, koja se taman bila pronasla i opet izgubila.....neznam koliko ce blog trajati, mozda dan, mozda mjesec, mozda i godinama, a dokle god traje, ponovno cu probat naci sebe da se rijesim ovog osjecaja koji me ganja, da ponovno zasja osmijeh na mom licu, onaj iskreni, da napokon rijesim neke stvari.....moja jedina ljubav je daleko od mene, pare se stede pa nemogu joj u pola sata ispricati sve sta me muci.....iako i sama pomisao na nju me istovremeno podigne koliko i rastuzi sto je bas u ovom trenutku nemogu zagrlit.....vec me dugo ganjaju slike, uspomene iz proslosti, nemogu se tog nikako otarasiti, kao da sam se vatila u to razdoblje i gledam sebe i pitam se cemu?i jedini odgovor koji pronalazim je da nista nije vrijedno toga, nista nije bilo vrijedno onog osjecaja kojeg sam tad nosila u sebi, i kojeg jos uvijek nosim, jer ostavio je ogromnu ranu na meni, koja je zacijelila, ali je ostao oziljak, toliko jak da me stalno podsjeca, da me svaka rijec, svaka recenica, svaka pjesma vrati u to vrijeme suza, boli i razocaranja.....
22:11 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.