neke stvari koje su previse boljele nestaju s vremenom, rana zacijeli, ali oziljak je tu i cak i on moze previse bolno podsjecati na sve sto je bilo prije ali to je ipak proslost, nadam se da je sad bolje vjerujem da je tesko kad ti ona nije blizu, kad trebas nekog ali zato smo sad mi tu, ja sam uvijek tu, kad god ti zatreba samo se javi, jer sam te zavoljela preko bloga i iako te dugo nije bilo jako mi je drago da si opet u ovom blog svijetu, hehe drzi se, pusa =)
25.01.2009. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno..jos se sjecam kad si rekla nikad vise,ti si bas sve to zamrzila...kao i ja...smijesno je to sto smo blog takoreci prestale pisat jer smo mislile da zivot ide prema necemu boljem,i ironicno je da smo nas dvije pomislile da ce to i trajat,ta sreca... kad tad oni osjecaji iz proslosti ce ispariti,ali zbog tetkica to nazalost ide sporije...salu na stranu =).........mislim da kad budes to vise puta,opet i opet,pisala o tome ovdje ili pricala meni,da ce ti biti lakse... a to sto nismo jedna pored druge,da te nisam cula kujo jedna smrdljiva,molim lijepo,da si bila sretna sto me imas i da ti se lice ozari svaki put kad se sjetis mog pristica ispod nosa koji ne ide ca unatoc tvojem trudu,=)) volim te najvise duso moja....
26.01.2009. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma ne smeta mene ako se raspises u komentaru, jos bolje =) ovo sto si spomenula da se tvoj decko udaljuje malo, prosla sam i ja to nedavno, jedino sto je moje zavrsilo prekidom, ali "samo" na tri tjedna, iako cijelo vrijeme kao da ni nismo prekinuli... to mi je bilo najgore razdoblje u zadnjih godinu i pol koliko smo zajedno i bilo mi je stvarno tesko, ali pomoglo je da se malo promijeni, da poslozim nekek stvari, prvo sebi, a onda i s njim... uglavnom, sad sam usla u to, a zapravo sam htjela reci da ako je i on malo daleko, da je to sigurno samo faza i da mu pokusaas dati malo prostora i cim pozitivnije razmisljati, ne zivcaniti i bedirati se, nego biti onakva kakva si i inace da shvati da nema razloga cak ni pozeljeti da te ne treba... no mozda se to vec i rijesilo, pa samo ignoriraj sve ovo, hehe evo, pozdravljam te puno, velika pusa
27.01.2009. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Grenouille
neke stvari koje su previse boljele nestaju s vremenom, rana zacijeli, ali oziljak je tu i cak i on moze previse bolno podsjecati na sve sto je bilo prije
ali to je ipak proslost, nadam se da je sad bolje
vjerujem da je tesko kad ti ona nije blizu, kad trebas nekog
ali zato smo sad mi tu, ja sam uvijek tu, kad god ti zatreba samo se javi, jer sam te zavoljela preko bloga i iako te dugo nije bilo jako mi je drago da si opet u ovom blog svijetu, hehe
drzi se, pusa =)
25.01.2009. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. . . BLinDneSS . . .
stvarno..jos se sjecam kad si rekla nikad vise,ti si bas sve to zamrzila...kao i ja...smijesno je to sto smo blog takoreci prestale pisat jer smo mislile da zivot ide prema necemu boljem,i ironicno je da smo nas dvije pomislile da ce to i trajat,ta sreca...
kad tad oni osjecaji iz proslosti ce ispariti,ali zbog tetkica to nazalost ide sporije...salu na stranu =).........mislim da kad budes to vise puta,opet i opet,pisala o tome ovdje ili pricala meni,da ce ti biti lakse...
a to sto nismo jedna pored druge,da te nisam cula kujo jedna smrdljiva,molim lijepo,da si bila sretna sto me imas i da ti se lice ozari svaki put kad se sjetis mog pristica ispod nosa koji ne ide ca unatoc tvojem trudu,=))
volim te najvise duso moja....
26.01.2009. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marlen
dobrodošla natrag :)
kako živim ove tvoje riječi.imam flešbekove.i snove prejezive za sanjanje.
grlim.
27.01.2009. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Grenouille
ma ne smeta mene ako se raspises u komentaru, jos bolje =)
ovo sto si spomenula da se tvoj decko udaljuje malo, prosla sam i ja to nedavno, jedino sto je moje zavrsilo prekidom, ali "samo" na tri tjedna, iako cijelo vrijeme kao da ni nismo prekinuli... to mi je bilo najgore razdoblje u zadnjih godinu i pol koliko smo zajedno i bilo mi je stvarno tesko, ali pomoglo je da se malo promijeni, da poslozim nekek stvari, prvo sebi, a onda i s njim... uglavnom, sad sam usla u to, a zapravo sam htjela reci da ako je i on malo daleko, da je to sigurno samo faza i da mu pokusaas dati malo prostora i cim pozitivnije razmisljati, ne zivcaniti i bedirati se, nego biti onakva kakva si i inace da shvati da nema razloga cak ni pozeljeti da te ne treba... no mozda se to vec i rijesilo, pa samo ignoriraj sve ovo, hehe
evo, pozdravljam te puno, velika pusa
27.01.2009. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...