Ponovljene greške
Toga dana suze su me prekrile,
moje lice bilo je zrcalo okoline
debeli zastor preko cijelog svijeta
kamen u srcu koji smeta
Što da radim nisam znala
bilo je jednostavno plakati
dok hodam mrtva skoro sam pala
jebiga kad volim sanjati
U parku pokraj moja ulice
Dok mi je kiša šibala lice
Osjetih dah topli kako mi šapuće
Podigni glavu mala ludice
Rekla je nježno kao da me voli
suze se za neke stvari ne isplate
a ja rekoh, moram plakati
kada tako pakleno boli
Neka, neka, bolje i plakati
nego ruke rezati,
rekoh i pokazah riječi.
Vidim je, plače
opali mene
Nemoj to više nikada raditi.
Padne na koljena i digne me sama
gledam i govorim a tako si mala
tko bi rekao da netko hladan
je više nego ja snažan
Pusti me više, ne trebam nikog
rekoh i padnem opet
a ona opet klekne kraj mene
i grli me i tješi poput male bebe
Tvrdoglavo dignem se i kroz carstvo kiše
pobjegnem što dalje mogu
Nemoj me gledati kako sam slaba
to više podnijeti ne mogu
U okrilju sobe bacim se na krevet
mokra izvana i iznutra
Dok srce mi kuca a krv lije
jer opet uvrijedih najbliže...
... baš me briga
Eh, da promijenih naslov. Možda sam malo protjerala kad sam ih sve redom nazvala anđelima… pa popizdit ću… cijeli jebeni tjedan samo pizdim i to baš onak SADA moja sestra slavi diplomski a cijela family došla u goste. A oni mene, ne vole, nego OBOŽAVAJU zajebavati… hm, igra za cijelu obitelj kak bi rekel…. Jao, jao, jao… i onda, u subotu bila zadnja subota poslije kraja škole i ja mal popila i sad mi moji hm.. „anđeli“, ne, seru da stalno pijem…. Jer sam u prošlu subotu bila pretjerala i to u redu priznajem i ja al ovu subotu je bila samo mala zuja…. Ajd u p.m…. žao mi što se nisam javljala bila sam prezauzeta podizanjem ocjena. Stara mi je popila krv, rekla da neću moć cijelo ljeto nigdje ako ne prođem s pet. i eto sad jesam. I sad cijelo vrijeme pizdim. Sinoć ošla se naći sa tanjom i sreli poslije još tri cure iz razreda i pričamo jedno vrijeme i kao ajd ja sad moram doma kad idemo sutra na bazen… tišina, pričaju o nečem drugom. Kad idemo sutra na bazen. Nit da me dožive. Kad idemo sutra na bazen? Opet ništa. Dobro, ovaj idem ja onda kući ajd vidimo se. Bok…. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA…… pa P.O.P.I.Z.D.I.T. ću… a jedino to i radim cijelo vrijeme… samo pizdim po kući, pizdim kad izađem iz kuće… jao…i onda još sinoć sjedim sa tanjom i dođu neke četiri cure od kojih sam sa jednom bila najbolja u osnovnoj. da naglasim - U OSNOVNOJ. onak obećale smo si da ćemo svaku nedjelju poslije mise ići na kavu. i da, ja svaku nedjelju pitam, jel idemo na kavu - a ona nemože. okej. - a njoj se neda.... hm, pa, da to je donekle isto u redu. i onda povede tu curu iz svog razreda i kužim ja da je onda sad super s njom i sve to ali ne mogu ja pred ovom pričati o mojim sranjima. jel ja vodim tanju na naše kave, ne! i ja prestala ispitivati više i sve okej, u cijeloj fucking skul year bile 5 - 6 puta na kavi ak i tolko i sad mi jučer sjedimo pred kinom i one dođu i sjednu s nama. a mi bile same. pa da nam je trebao neko da nas sluša zvale bi ga. i još sjele između tanje i mene. i ova sjedne pored mene počne nešto pričati. i zastane i pita šta mi to na ruci, a ja se usrala, stavila ruku za leđa da ne vidi. baš bi mi trebalo da ona zna da si pišem po ruci. i sad njena reakcija - jao pa pokaži mi, ti meni ništa više ne govoriš, nismo odavno bile na kavi. ja onak stala. dobro tko je sad tu kreten, ja ili ti?!?!?!?!?!? ja rekoh pa kad ti ne želiš sa mnom na kave. i pokupila tanju i ošla od njih.... jao, jao, jao....
25.06.2007. u 12:31 | 4 Komentara | Print | # | ^nemoj se čudit, anđele... sto neću te prepoznati...
dakle, da prvo objasnim naslov bloga. razmišljala sam što bi mogla staviti i onda sam ošla na onaj svoj stari blog koji je btw. sad izbrisan i ugl, tamo sam pisala puno o ljudima koje sam zvala prijateljima ali mi to zapravo nisu bili... a ove koje sada zovem prijateljima stvarno to jesu. ono su što očekujem od prijatelja, daju se za mene i ja za njih. kad je njima teško ja sam tu. nije potrebno da ista kažem samo ih zagrlim i znam da im je to jedino potrebno. one su marina, rora, filka, harša, kika, đurđa, ćurićka, marija, rakovička.... i trenutačno najbolji anđeo - tanja. to su sve moji anđeli ali su moji najbliži anđeli marina, rora, filka i tanja. uglavnom dakle, to je razlog zašto se blog zove beetwen angels... oh da. a moj net anđeo je peyton.
07.06.2007. u 13:27 | 16 Komentara | Print | # | ^.... I'm back... =)
dakle, kao sto kaze naslov, anna se vratila... hihi... nisam mislila da ocu jer se u međuvremenu dogodilo tako puno toga ali kad sam vidjela post od peyton jednostavno sam morala. ugl. ja sam vam anna, imam 15 god, i sad trenutačno završavam prvi razred opće gimnazije. budući je prošlo jako puno vremena od onog prošlog bloga, mislim da ću sad jednostavno početi iz početka. na njemu je ionako bilo previše tužnih uspomena. i eto, samo da još odam priznanje definitivno najosobi koju sam upoznala na netu - peyton... kad vam netko posveti ovako nesto, kako ga odbiti? peyton's
06.06.2007. u 23:38 | 1 Komentara | Print | # | ^
