Toga dana suze su me prekrile,
moje lice bilo je zrcalo okoline
debeli zastor preko cijelog svijeta
kamen u srcu koji smeta
Što da radim nisam znala
bilo je jednostavno plakati
dok hodam mrtva skoro sam pala
jebiga kad volim sanjati
U parku pokraj moja ulice
Dok mi je kiša šibala lice
Osjetih dah topli kako mi šapuće
Podigni glavu mala ludice
Rekla je nježno kao da me voli
suze se za neke stvari ne isplate
a ja rekoh, moram plakati
kada tako pakleno boli
Neka, neka, bolje i plakati
nego ruke rezati,
rekoh i pokazah riječi.
Vidim je, plače
opali mene
Nemoj to više nikada raditi.
Padne na koljena i digne me sama
gledam i govorim a tako si mala
tko bi rekao da netko hladan
je više nego ja snažan
Pusti me više, ne trebam nikog
rekoh i padnem opet
a ona opet klekne kraj mene
i grli me i tješi poput male bebe
Tvrdoglavo dignem se i kroz carstvo kiše
pobjegnem što dalje mogu
Nemoj me gledati kako sam slaba
to više podnijeti ne mogu
U okrilju sobe bacim se na krevet
mokra izvana i iznutra
Dok srce mi kuca a krv lije
jer opet uvrijedih najbliže...
Post je objavljen 29.06.2007. u 13:44 sati.