Kamo vode boje tvoje vlastite hipnoze. Zovi me, mojim imenom, ne prikrivaj me, ne sakrivaj pod lažnim imenom.
Oči su moć, tvojih kao da nema. A ona naga, na prsima ti drijema. Ne prekrivaj ime njeno, ne vuci ga iza zastora. Jer tu je, a ti si tako slab! Hoće li pomoći udarci tupi. Hoćeš je zaboraviti, odvedemo li te tamo gdje ćeš je moći samo vidjeti. Tamo će slike tvoje zvijeri u tebi lutati. Ti ćeš misliti "umirem", mi ćemo se hraniti tvojim krikom u agoniji. To nije ljubav. To je potreba. A tebe nitko neće spasiti. Krik , drhtaj, ne dragi, po tebe ne dolazi smrt! Ti si odavno mrtav, ona je sada život tvoj. Možda si bio u pravu, da, jesi besmrtan. A ona je tu da ti podari samo izgubljene osjećaje. Hladan pločnik, grafiti u podsvijesti. Ne trči, ionako nećemo uspijeti. Uvod (Balerina) Balerina se vraća kući nakon duge šetnje ulicama. Zatvarajući se pred njom, prkoseći svijetlu, sporedni i uski prolazi izmedu kućica, između zgrada odavali su nešto nesvakidašnje jezivo. Prisjećala se kako je prije nekoliko godina u jednom od tih prolaza čula strašne krikove i pobjegla glavom bez obzira. Sljedeće jutro u novinama je osvanula slika osakaćenog tijela.Ona je upijala sve te slike svijeta i zatvarala se u sebe. Ona je imala nekoliko želja i nijedna joj nije bila dopuštena.. Ah, tko da te itko išta pita. Bilo to sada, u njezinoj mladosti, bilo to već u nekoj dalekoj godini, nekom drugom stoljeću, nekom drugom tisućljeću... "Majko, oh, majko" "Draga moja. Ova šetnja ti je bila malo preduga, znaš? Hajde, brzo spremi se dok otac nije primjetio i vrati se na večeru. Uzmi samo prije toga ovaj komad kruha pa daj psu, zaboravila sam baš.." Balerina je uzela jednu staru, suhu šnitu kruha i kad majka nije gledala turila u džep komadić nekog mesa što je majka sjeckala za juhu. Gari je njen pas i Gari je razumije.. Gari je rasan pas. Oni su "čista" obitelj- bez sumnje. Otac je jedna od najuglednijih osoba u čitavom gradu i okolici. Majka je ideal majke. Ona je odgojila djevojcicu, brinula kada će koja haljinica biti nošena, usadila joj u glavu da svakog susjeda , pogotovo svakog gradskog službenika obavezno pozdavlja uz lagani, ne prenapadan osmijeh na licu. Odgojila ju je da ne brine van granica, da ne sanja, jer sve o čemu smije sanjati je uloga koju će jednog dana dobiti. A to je ista ona uloga u koju je prije petnaestak godina dobila njena majka. I ako to tako ne djeluje, u njoj nešto ne "štima"! Plesati je smjela, stovise, ples predstavlja jedan sasvim jasan dio javnih druženja. Ali, njezini čarobni pokreti pod svjetlom nisu bili prihvaćeni u obitelji! Zašto bi bila ono o čemu sanjaš, čak i kada znaš i kada imaš mogućnosti? *nastavak druge "priče" postoji pa stiže uskoro ;) |
< | lipanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv