Jednog dana će nas naše sudbine razdvojiti i putevi će se razići. Ostat će samo sjećanje, slova naših imena urezana na našoj klupi u parku, osušena ruža u nekoj staroj knjizi, broj telefona nepovratno memoriran u glavi. Ostat će poneki osmijeh, sakriveni pogled, ukradeni poljubac, naš prvi put. I možda nam izmame uzdah te uspomene kad već budemo sretni pored pravih ljudi. Možda i tugu, zato što nikad nismo uspjeli. Ali ne brini, mila, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav, zar ga ne osjećaš već!?
|
