truelife
25.03.2013., ponedjeljak
.
|
Postoje li u nama neke nepredvidive misli iz dubine. Postoje li neke stvari neprevodive u rijeci ljudske . Postoje li ljudi koji nas na poseban način dirnu . Možda ! Ne znam ! Ali znam da ponekad osjećam U tom smiraju dana ,pred sam san Sa tim pahuljama, što lepršaju kao u nekom plesu neba Osječam da gledam te,skoro dodirujem svojom dušom, tim nebeskim očima što gospodar neba nam podari . Putujem pogledom po tim tunelima svoje proslosti i kao u izmaglici zeljno iscekivane buducnosti, muce me ti vjetrovi stvarnosti ,ta prasina sadasnjosti. a osjećam se kao da živim u prošlosti Muke su to po čovjeku,boli po uspjehu i neuspjehu Traženja i lutanja ,stvarnost i iluzija .. I ponekad mislim, da nisam ono što htio bih biti . Kao da zarobljen sam u tijelu tuđem , jer znam što želim ,a osjećam da nesmijem . Kao osmijeh uljepšan tugom ,ili bol prožeta radošču . Sve to kroz misi mi prolazi ,ponekad !kao da sjedim na raskrsnici života i pitam se kuda krenuti treba ? Ali u tom promišljanju znam da krenut tvojim putem treba ! Jer od kad upoznah te, ova duša ,te nebeske oči ne sklopi  |
