truelife

29.01.2013., utorak

.

Ljubav me budi,a ja osječam kao da nestajem,da prelazim u njenu blizinu. Ljubav je to ,kad treperiš vedrinom osmjeha,I tada shvatim meni je potrebna njena jeka,
prijeko mi je potreban njen topli glas.i dok se sa obzora tom svjetlošču pružaš,natapaš mi dušu vedrinom svojom .
Osjecam svu slatkoću rijeći tvojih,i kao predivna vječnost spavaš u meni ,budiš me zorama ,misao vodilja si mi u svim danima,
a predivan mjesec koji osvjetljava mi put u noćima .I svaka rijeć sa tvojih usana postojanošču odzvanja ,tom poznatom toplinom,tim mekim tonom .
I pitam se znaš li da pamtim sve riječi ispričane ,svaki šapat duše tvoje ,svaki titraj tvog srca
I znaš li da volim tvoje usne ,tvoj topli pogled i očiju tvojih predivan sjaj
I da bih volio jednom sa tobom otputovati u vječnost,u taj nebeski beskraj ....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.